Dr. Mate Kapović radi kao redovni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakuteta u Zagrebu. 1999. je završio Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a 2003. godine studij lingvistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. radi i predaje na Odsjeku za lingvistiku. Doktorirao je 2007. na Sveučilištu u Zadru disertacijom Rekonstrukcija baltoslavenskih osobnih zamjenica s posebnim osvrtom na naglasak (mentor: Ranko Matasović). Studirao je i japanologiju, sinologiju i skandinavistiku. Predaje/predavao je poredbenopovijesnu indoeuropsku fonologiju i morfologiju, opću fonologiju, (indoeuropsku, baltoslavensku i slavensku) akcentologiju, sociolingvistiku i svahili. Osim toga se bavi i dijalektologijom i jezičnom politikom. Za vrijeme i nakon studija se stručno usavršavao na stipendijama u Istanbulu, Beču i Osaki. Objavio je knjige Uvod u indoeuropsku lingvistiku (Matica hrvatska, 2008). Čiji je jezik? (Algoritam, 2011) i Povijest hrvatske akcentuacije. Fonetika (Matica hrvatska, 2015), i, s A. Starčevićem i D. Sarić, Jeziku je svejedno (Sandorf, 2019). Uredio je i knjige Tones and Theories (IHJJ, 2007, s R. Matasovićem) te The Indo-European Languages (Routledge, 2017). Također je napisao i preko 50 članaka objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima, a pokretač je međunarodne konferencije International Workshop on Balto-Slavic Accentology (IWoBA). Član je Odbora za dijalektologiju i Odbora za etimologiju Razreda za filološke znanosti HAZU. Redovno sudjeluje u javnim raspravama o jeziku i jezičnoj politici.

Napisao sam preko 50 znanstvenih članaka, objavio četiri i uredio dvije lingvističke knjige: Uvod u indoeuropsku lingvistiku (Matica hrvatska, 2008), Čiji je jezik? (Algoritam, 2011), Povijest hrvatske akcentuacije (Matica hrvatska, 2015), Jeziku je svejedno (Sandorf, 2019 - s Anđelom Starčevićem i Daliborkom Sarić) te urednički Tones and Theories (IHJJ, 2007 - s Rankom Matasovićem) i The Indo-European Languages (Routledge, 2017). Bavim se povijesnom lingvistikom i akcentologijom (slavenskom, baltoslavenskom i indoevropskom), dijalektologijom (štokavski, čakavski, kajkavski), sociolingvistikom i jezičnom politikom te, općenito gledano, ponajviše fonologijom i morfologijom.