Rođen u Zagrebu 1955. godine. Od 1974. do 1979. studirao komparativnu književnost te poljski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na poslijediplomskom studiju književnosti obranio magistarski rad Nezasitnost kao dinamični element negativne utopije Stanisława Ignacyja Witkiewicza (1989) te doktorsku disertaciju pod naslovom Dramska i kazališna kritika Jana Kotta (1997). Od 1981. zaposlen na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti (danas na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti) Filozofskog fakulteta, najprije kao asistent, od godine 2000. kao docent, od 2006. kao izvanredni te od 2011. kao redoviti profesor. Na predbolonjskom i bolonjskom studiju poljskog jezika i književnosti predavao gotovo sve kolegije vezane uz poljsku kulturu, književnost i kazalište. Na Poslijediplomskom studiju književnosti, odnosno Doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture vodio kolegije Romantička drama i Poljske kazališne vizije. Na znanstvenom stažu na Sveučilištu u Varšavi i Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu boravio ukupno dvije akademske godine (1981-82, 1986, 1991/92). Izlagao i sudjelovao u radu petnaestak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija, bio gost predavač u Varšavi, Krakovu, Zürichu. Objavio tri knjige te više desetaka znanstvenih i stručnih tekstova, objavljenih u hrvatskom i poljskom tisku, priredio i uredio više knjiga i tematskih izdanja časopisa. Objavio i deset knjiga prijevoda s poljskog na hrvatski jezik, među kojima djela S. I. Witkiewicza, C. Miłosza, B. Schulza, J. Kotta, te brojne prijevode u književnim časopisima. Za Hrvatsku enciklopediju i Hrvatsku književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, leksikon Strani pisci Školske knjige i antologiju poljskog pjesništva Z. Malića, Gost u kući (Zagreb, 2006), priredio više od pet stotina natuknica o poljskim piscima i književnim djelima. Od 1998. godine glavni urednik časopisa za svjetsku književnost «Književna smotra» i u tom svojstvu uredio šezdesetak brojeva časopisa, među ostalim temate Adam Mickiewicz (1798-1855), povodom dvjestote obljetnice piščeva rođenja (1998/110), Književnost u tranziciji (zajedno s I. Lukšić), koji se bavio promjenama u književnostima istočnoeuropskih zemalja nakon pada Berlinskog zida (2002/124-125) te Witold Gombrowicz 1904-1969, posvećen obljetnici piščeva rođenja (2004/132-133). Bio je i suorganizator festivala Dani cimetove boje (Zagreb, 1992), posvećenog poljskom piscu Bruni Schulzu te organizator nekoliko međunarodnih znanstvenih skupova: Witkiewiczi u Lovranu, Lovran, 2004, Zdravko Malić: znanstvenik, prevoditelj, pjesnik, Zagreb, 2007., te Czesław Miłosz – pjesnik između Istoka i Zapada, umjetnosti i ideologije, 2011. Za Treći program Hrvatskog radija uredio više autorskih emisija. Član Predsjedništva Hrvatskog filološkog društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Poljskog književnog društva Adam Mickiewicz, Hrvatskog P.E.N. Centra. Bio član Odbora za dodjelu Nagrade Iso Velikanović. Godine 2003/04. bio pročelnik Odsjeka za slavistiku, od 2005/06. do 2009/10. prodekan za nastavu i studente, od 2009/10. do kraja 2011. prodekan za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te voditelj i član raznih sveučilišnih tijela. Trenutno obavlja funkciju predstojnika Katedre za poljski jezik i književnost. Dobitnik dviju poljskih nagrada: Diplome ministra vanjskih poslova Republike Poljske za iznimne zasluge u promicanju Poljske u svijetu u godini 2000. i nagrade Stanisław Ignacy Witkiewicz za 2003. godinu koju dodjeljuje Uprava Poljskoga centra Međunarodnoga kazališnoga instituta (ITI-UNESCO) kao priznanje za doprinos u promoviranju poljske kazališne kulture u svijetu.

Znanstveni interes dr. sc. D. Blažine usmjeren je u prvome redu na područja poljske književnosti 19. i 20. stoljeća te recepciju poljske književnosti u Hrvatskoj, odnosno probleme prevođenja, pri čemu nije riječ samo o književno-znanstvenim, već i kulturološkim dimenzijama navedenih tema. U svima njima preteže interes za dramu i kazalište, zbog čega svoja književnopovijesna i kulturološka istraživanja, posebice u aspektu teorije recepcije, D. Blažina često dopunjuje dramatološkim i teatrološkim analitičko-interpretativnim aparatom.
U početku znanstvenoga rada posvetio se književnomu, posebno dramskomu djelu Stanisława Ignacyja Witkiewicza, predšasnika poljskoga i europskoga teatra apsurda: pristupnikov magistarski rad jest pokušaj usustavljivanja različitih područja Witkiewiczeva stvaralaštva. Riječ je prvome takvu radu u povijesti hrvatske polonistike, dok je u svjetskim razmjerima u trenutku nastanka to bio treći pokušaj pisanja monografije o S. I. Witkiewiczu.
Doktorska disertacija Dramska i kazališna kritika Jana Kotta bavi se ukupnim djelom znamenitoga poljskoga kritičara, osobito njegovom kazališnom kritikom i esejistikom. Rad ima dijakronijski karakter i prati razvitak Kottova svjetonazornoga, ponajprije epistemologijskoga pojmovnika u kontekstu društvenih i kazališnih događanja i mijena u Poljskoj tijekom šezdesetak godina. U trenutku nastanka bila je to prva u svijetu doktorska disertacija o Janu Kottu, što znači da je riječ o izvornu i vrijednu prilogu polonistici, odnosno dramatologiji i teatrologiji općenito.
Nakon obrane doktorske disertacije D. Blažina posvetio se problematici poljskoga književnoga romantizma u aspektu geneze tzv. poljskoga romantičkoga mita kao dominantnoga koda poljske kulture 19. i 20. stoljeća. Pritom se usredotočio na poljsku romantičku dramu, a osobito na dramsku poemu Adama Mickiewicza Dušni dan (Dziady) kao «kvintesenciju poljskoga romantizma». Međutim, značenje poljskoga romantizma i njegov stvarni recepcijski status istraživač nije provjeravao samo u kontekstu poljske, nego i hrvatske kulture 19. i 20. stoljeća, baveći se različitim inačicama «interesnih» preuzimanja – političkih, ideologijskih, estetičkih.
Znatnu pozornost posvetio je i poljskoj književnosti 20. stoljeća, osobito književnosti groteske – djelu B. Schulza i W. Gombrowicza, a vrijedan je i njegov prvi (u hrvatskoj polonistici dosad jedini) pokušaj sintetiziranja povijesti poljske književnosti nakon Drugoga svjetskoga rata u raspravi Poljska književnost devedesetih: nostalgija i realizam.
Najvažnija tema kojom se pristupnik bavio u posljednjem razdoblju jest revalorizacija polonističkog doprinosa njegova prethodnika i profesora na studiju polonistike, Zdravka Malića. Upisujući Malićevo kritičko djelo u povijest matične discipline, autor je u određenoj mjeri prevrednovao tu tradiciju, dokazujući da je s Malićevim djelom hrvatska recepcija poljske književnosti i kulture konačno prešla iz polja polonofilstva u područje autentičnoga znanstvenoga istraživanja.
Osim toga, tu su i prilozi proučavanju recepcije znamenitih poljskih pisca 20. stoljeća – B. Schulza, Z. Herberta, C. Miłosza, u hrvatskoj kulturnoj i književnoj javnosti.
D. Blažina bio je suradnik na znanstvenim projektima Leksikon slavenskih književnosti: pisci i djela, Romantizam: formiranje modernoga subjekta, Kanoni i stereotipi. Zapadnoslavenske književnosti iz hrvatske perspektive (projekti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH), te je izlagao na 11 znanstvenih skupova, od kojih 9 međunarodnih. Organizirao je tri znanstvena skupa, od toga jedan međunarodni, a dva domaća s međunarodnim sudjelovanjem.
Objavio je 3 znanstvene knjige, 14 izvornih znanstvenih članaka, veći broj preglednih znanstvenih, kao i stručnih radova, među kojima i više stotina leksikografskih jedinica za Hrvatsku enciklopediju i Hrvatsku književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, leksikon Strani pisci i Djela Školske knjige, kao i antologiju poljske poezije Z. Malića, Gost u kući. Također je objavio šezdesetak prijevoda poljskih znanstvenih, stručnih, te beletrističkih tekstova, među kojima i 10 knjiga.


Znanstvena bibliografija – izvorni znanstveni radovi:

Knjige:

Katastrofizam i dramska struktura. O Stanisławu Ignacyju Witkiewiczu. Hrvatsko filološko društvo, Biblioteka Književna smotra, Zagreb, 1993.
U auri Dušnog dana. Ogledi i rasprave o poljskoj književnosti i njezinoj hrvatskoj recepciji. Biblioteka Književna smotra, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2005.
Paradoks o kritičaru. Jan Kott u tekstosferi kulture, Disput, Zagreb, 2011.

Članci:

Lingvistički šusteraj ili o prevođenju S.I. Witkiewicza, U: Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije. Zbornik radova. Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, 1995, str. 203-218. (referat s istoimenog simpozija održanog u Zagrebu, 31.3. do 1.4.1995.)
Bruno Schulz: Knjiga, “Književna smotra”, XXX/1998, br. 108-109, str. 29-37.
Hrvatska čitanja Dušnog dana, “Književna smotra”, XXX/1998, br. 110, str. 49-52.
Dušni dan: redateljske knjige, mitovi i zbilja, “Književna smotra”, XXX/1998, br. 110, str. 53-64.
Julije Benešić i poljsko kazalište,"Umjetnost riječi", LXXX (1999), br. 2, str. 101-112. Isto u: Krležini dani u Osijeku 1998. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu. Druga knjiga. Priredili Nikola Batušić i Boris Senker. Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta - Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Pedagoški fakultet, Osijek, Zagreb-Osijek, 2000., str. 150-158.
Hrvatska čitanja poljske romantične drame, "Književna smotra", XXXI/1999, br. 112-113, str. 165-174. Isto u: Drugi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova II. Hrvatsko filološko društvo, Filozofski fakultet, Zagreb, 2001., str. 87-99. (referat s Drugog slavističkog kongresa u Osijeku, 14.-18. rujna 1999.)
Poljska književnost devedesetih: nostalgija i realizam, "Književna smotra" XXXIV/2002, br. 124-125, str. 73-88.
Mickiewicz u Hrvata: između legende, estetike i politike, Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2002. II. Radovi s Međunarodnog slavističkog kongresa u Ljubljani. Urednik Stipe Botica. Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2003, str. 155-168.
Gombrowicz Zdravka Malića, “Književna smotra” XXXVI/2004, br. 132-133, str. 75-84. (referat s međunarodne znanstvene konferencije “Gombrowicz – nasz współczesny”, Krakov, 21-27.3.2004); skraćeno kao: Gombrowicz Zdravka Malicia, „Teksty Drugie” (Warszawa), 2005, nr 3, str. 66-78.; isto u: Witold Gombrowicz – nasz współczesny. Materiały międzynarodowej konferencji naukowej w stulecie urodzin pisarza. Uniwersytet Jagielloński – Kraków, 22-27 marca 2004, pod redakcją Jerzego Jarzębskiego, Universitas, Kraków 2010, str. 45-61.
W orbicie literatury polskiej (posłowie), u: Zdravko Malić, Między życiem a światem. Artykuły, eseje i rozprawy o literaturze polskiej. Wybór i posłowie Dalibor Blažina, Badania Polonistyczne za Granicą, Tom XVI, Instytut Badań Literackich Polskiej Akademii Nauk, Warszawa, 2006, str. 256-274 (pored ostalog fragmenti teksta: Gombrowicz Zdravka Malicia, „Teksty Drugie” (Warszawa), 2005, nr 3, str. 66-78.
[s Jolantom Sychowskom-Kavedžija], W poszukiwaniu uniwersalnego wymiaru polskości. Założyciel chorwackiej polonistyki – Zdravko Malić jako interpretator i tłumacz literatury polskiej, w: Literatura polska w świecie. Tom II. W kręgu znawców. Pod red. Romualda Cudaka, Uniwersytet Śląski w Katowicach, Wydawnictwo Gnome, Katowice 2007, str. 187-198.
[s Đurđicom Čilić-Škeljo], Tragovi Herberta u hrvatskoj poeziji, «Književna smotra», XLI/2009, br. 154(4), str. 69-74.; isto kao: Ślady Herberta w poezji chorwackiej, u: Herbert na językach. Współczesna recepcja twórczości Zbigniewa Herberta w Polsce i na świecie. Tł. Dominika Kaniecka, Biblioteka Narodowa, Warszawa 2010, str. 168-182.
Poezija Czesława Miłosza u kritici Zdravka Malića, u: Stoljeće Czesława Miłosza. Zbornik radova s međunarodne znanstvene konferencije Czesław Miłosz – pjesnik između Istoka i Zapada, umjetnosti i ideologije. Drugi Malićevi dani, Zagreb, 28. i 29. listopada 2011, FF press, Zagreb, 2013, str. 9-20.
Prisutnost Brune Schulza u hrvatskoj književnoj svijesti, „Književna smotra“, XLV/2013, broj 169-170 (3-4), str. 119-129.