Dr. Marina Bricko rođena je 1. siječnja 1960. u Zagrebu, gdje je pohađala osnovnu školu i završila Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1983. opću lingvistiku i klasičnu filologiju. Kao apsolvent školske godine 1982./83. predavala je latinski jezik na Osnovnoj školi “Jabukovac”. Na Katedru za grčki jezik i književnost Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu primljena je kao postdiplomand-pripravnik 1984., a 1986. izabrana je za asistenta. Postdiplomski studij književnosti završila je 1988. godine obranom magistarskoga rada pod naslovom Pripovjedni aspekt Euripidovih tragedija. U znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog asistenta izabrana je 1989. U lipnju 1995. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom Topika i ironija u helenističkom epigramu. U travnju 1996. izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta, u srpnju 1997. u znanstveno-nastavno zvanje docenta, a u veljači 2003. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti (filologija) za predmet Grčka književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju. Predstojnica je Katedre za grčki jezik i književnost od 2004. U znanstvenom se radu ponajviše bavi antičkom književnošću helenističkoga i carskoga razdoblja (Kalimah, Teokrit, Lukijan), grčkom tragedijom (Euripid), grčkom komedijom (objavila prvu monografiju o Menandru u Hrvatskoj), te antičkom retorikom i teorijom književnosti (priredila dvojezično izdanje Demetrijeve rasprave O stilu). Bavi se prevođenjem s grčkog i latinskog jezika u stihu i prozi (Marcijal, Menandar, Lukijan). U dva navrata obnašala je dužnost tajnika Hrvatskoga društva klasičnih filologa, a pročelnica Odsjeka za klasičnu filologiju bila je od 2003-2005. Članica je Society for the Promotion of Hellenic Studies iz Londona.

Izbor iz bibliografije

Knjige

Leksikon antičkih termina (Zagreb, 2003). [zajedno s D. Novakovićem, D. Salopekom, Z. Šešeljem i D. Škiljanom]
Menandar: zagubljeni klasik (Zagreb, 2002).
Leksikon antičkih pisaca (Zagreb, 1996). [zajedno s D. Novakovićem, D. Salopekom, Z. Šešeljem i D. Škiljanom]
Hrvatsko-grčki frazeološki rječnik (Zagreb, 1994). [zajedno s D. Salopekom]
Znanstveni članci

“Nikarhov skoptički epigram.” U Zbornik radova u povodu 100. obljetnice rođenja Veljka Gortana (u tisku).
“Otia Antuna Vrančića i tradicija antičkog epigrama,” Latina et Graeca n. s. 8 (2005): 5-13.
“Zamanja’s Translation of Hesiod’s Epic Works and Days.” U Plurilingvizem v Evropi 18. stoletja, ur. Fedora Ferluga Petronio (Maribor, 2002), 271-281.
“Naknadno upisana Arkadija: Kunić i Zamanja kao prevodioci Teokrita.” U Hrvatska književna baština, sv. 1, ur. D. Fališevac, J. Lisac i D. Novaković (Zagreb, 2002), 575-593.
“Kunićev skoptički epigram.” Anali zavoda za povijesne znanosti HAZU Dubrovnik 34 (1996): 121-134.
“Protoromantična ironija i književnost antičke Grčke.” U Tropi i figure, ur. Ž. Benčić i D. Fališevac (Zagreb, 1995), 281-310.
“Benešićev latinski prijevod elegije Grgura iz Nazijanza.” U Dani hvarskog kazališta: Hrvatski humanizam. XVI stoljeće protestantizam i reformacija, ur. N. Batušić i dr. (Split, 1992), 85-99 (isto u: Mogućnosti 39/3-4 (1992): 238-249).
“Ironija kao govorni čin.” SOL 12/1-2 (1991): 25-38.
“Menandar, nova komedija i ironija.” Latina et Graeca 17/34 (1989): 7-18.
“Ima li “epiziranja” u Euripida?” U Relationes Polenses: Znanstveni skup “Antički temelji naše suvremenosti”, Pula 12-17. X 1986. Referati članova Hrvatskog društva klasičnih filologa, ur. V. Vratović, D. Novaković i Z. Šešelj (Zagreb, 1988), 9-17.
“Teorija pripovijedanja i teorija drame.” Umjetnost riječi 32 (1988): 317-332.
Prijevodi

Filodem. Epigrami (Matica hrvatska, u tisku)
Lukijan. Djela (Zagreb, 2002).
Demetrije. O stilu (Zagreb, 1999).
Marko Valerije Marcijal. Epigrami (Zagreb, 1998).
“Barbara Johnson, Okvir referencije: Poe, Lacan, Derrida.” U Suvremena teorija pripovijedanja, ur. V. Biti (Zagreb, 1992), 217-257.
“Marcijal: Trinaesta knjiga epigrama. Xenia.” Latina et Graeca 18/36 (1990): 39-54.
“Marcijal: Osma knjiga epigrama.” Latina et Graeca 17/33 (1989): 25-48.
“Lukijan: Razgovori hetera.” Latina et Graeca 16/32 (1988): 31-48.
“Peter J. Rabinowitz, Prije čitanja: Pripovjedne konvencije i politika tumačenja (poglavlje ‘Polazišta’).” Republika 44/9-10 (1988): 268-291.
“Thomas E. Lewis, Referencija i diseminacija: Althusser po Derridi.” Republika 44/5-6 (1988): 185-208.
“Menandar: Djevojka ošišane kose.” Latina et Graeca 15/30 (1987): 73-84.
“Menandar: Štit.” Latina et Graeca 15/30 (1987): 63-72.
“Menandar: Posrednikova presuda.” Latina et Graeca 12/23 (1984): 77-94.
“Menandar: Samljanka.” Latina et Graeca 11/22 (1983): 79-99.
“Menandar: Mrzovoljnik.” Latina et Graeca 9/18 (1981): 51-73.
“Dvadesetsedam Marcijalovih epigrama.” Latina et Graeca 7/13 (1979): 43-53.