Zrinka Kovačević (rođ. Stričević) rođena je 1. rujna 1969. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Jezični obrazovni centar. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1992. godine Komparativnu književnost i Češki jezik i književnost. Iste se godine upisala na poslijediplomski studij slovačke književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Komenskoga u Bratislavi (Slovačka), koji je završila 7. travnja 1997. obranom disertacije pod naslovom "Hrvatski motivi u djelu Martina Kukučina"(mentor: akademik Pavol Mazak), čime je stekla naslov doktora filozofije (PhD.). U postupku nostrifikacije na Sveučilištu u Zagrebu slovačkoj doktorskoj diplomi priznata je potpuna istovrijednost magistarske diplome iz područja humanističkih znanosti, odnosno znanosti o književnosti. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Slovačka drama i kazalište nakon baršunaste revolucije"(mentor:akademik Nikola Batušić) obranila je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 16. prosinca 2004. godine, te time stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti. Zrinka Kovačević prvi je hrvatski slovakistički stručnjak zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 1. listopada 1994. kao mlađa asistentica). U početku je održavala izbornu nastavu iz slovačke književnosti za studente bohemistike, slavistike i kroatistike, a nakon osnutka samostalnoga studija slovakistike (akad. god. 1997./98.) održava nastavu iz svih kolegija slovačke književnosti. Autorica je knjige "Hrvatski motivi u djelu Martina Kukučina" (NZMH, Zagreb 1998.), kao i niza znanstvenih i stručnih članaka. Pisala je i uređivala natuknice iz slovačke književnosti za Hrvatsku enciklopediju, Leksikon stranih pisaca i Leksikon svjetske književnosti, a objavila je i nekoliko prijevoda. Kao suosnivačica i dugogodišnja dopredsjednica Društva hrvatsko-slovačkoga prijateljstva vodila je niz tribina i književnih večeri (Društvo hrvatskih književnika, Matica hrvatska, Matica slovačka). Asistentica je od 3. srpnja 1998., odnosno viša asistentica od 9. ožujka 2005. Godine 2005.imenovana je pomoćnicom ministra za visoko obrazovanje, te 2008. državnom tajnicom u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Bila je članica Radne skupine za pregovaračko poglavlje: Obrazovanje i kultura, članica europskog tijela za provedbu Bolonjskog procesa (BFUG), članica Sveučilišnog savjeta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, članica Upravnog vijeća Veleučilišta Marko Marulić u Kninu, članica Nacionalne skupine za praćenje Bolonjskog procesa i brojnih drugih stručnih skupina i povjerenstava, unutar kojih je, između ostaloga, radila na izradi brojnih zakonskih i podzakonskih akata iz područja visokog obrazovanja i znanosti. Kao državna tajnica u Vladi RH imenovana je i prvom hrvatskom državnom tajnicom za šport. Za svoj rad dobila je niz priznanja, između ostaloga i Zlatno pero Marka Marulića za osobni doprinos osnutku i razvojuVeleučilišta Marko Marulić u Kninu (5. kolovoza 2010.). Na Filozofski fakultet vratila se 2010. godine. Od siječnja 2013. u zvanju je docentice. Od akad. god. 2013./14. pročelnica je Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti.

Zrinka Kovačević primljena je u stalni radni odnos na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1. listopada 1994., kada je izabrana u suradničko zvanje mlađe asistentice. Asistentica je od srpnja 1998., te viša asistentica od ožujka 2005. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana je u siječnju 2013. (nepunih šest godina imala je i razdoblje mirovanja kao dužnosnica u Vladi Republike Hrvatske). Dosadašnje znanstvene radove Zrinke Kovačević čine dvije disertacije (prva napisana i obranjena na slovačkom jeziku), jedna objavljena knjiga, dva poglavlja u dvije knjige i niz znanstvenih i stručnih radova, objavljenih u hrvatskim i slovačkim znanstvenim časopisima i zbornicima. Autorica je i velikog broja leksikografskih natuknica (63 u Hrvatskoj enciklopediji, 25 u Leksikonu stranih pisaca i 2 u Leksikonu svjetske književnosti),prikaza i osvrta. Bila je urednica struke za slovačku književnost u Hrvatskoj enciklopediji (I.-XI.sv.) i dvojezičnom zborniku (Hrvatska/Slovačka-Povijesne i kulturne veze). Rezultate svoga znanstvenog rada prezentirala je u pet izlaganja na pet međunarodnih znanstvenih skupova. Bila je suradnica na dva znanstvenoistraživačka projekta - Istraživanje zapadnoslavenskih jezika (voditelj:prof.dr.sc.D.Sesar) i Kanoni i stereotipi.Zapadnoslavenske književnosti iz hrvatske perspektive (voditelj:prof.dr.sc.K.Ivanković). Znanstveno se usavršavala u Slovačkoj (Filozoficka fakulta Univerzity Komenskeho-doktorski studij i dva puta kao stipendistica CEEPUS-a) i u Sjedinjenim Američkim Državama (kao stipendistica američke vlade-The University of Georgia,Institute of Higer Education,Athens,GA).
Područje njezina znanstvenog interesa je povijest slovačke književnost i slovačko kazalište. Dio svojih istraživanja posvećuje i hrvatsko-slovačkim književnim i kulturnim vezama i odnosima.