Ivo Pranjković rođen je 1947. godine u Kotor Varošu. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Visokom. Studij kroatistike (tada jugoslavenskih jezika i književnosti) i komparativne književnosti završio je 1973. godine. Od jeseni 1974. zaposlen je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta, gdje je najprije bio lektor, zatim asistent, docent, izvanredni profesor, a od 1996. redoviti je profesor na Katedri za hrvatski standardni jezik. Izvodi predavanja i seminare iz kolegija Sintaksa hrvatskoga standardnog jezika i Sintaksa složenih struktura. Trenutno obnaša i dužnost predstojnika Katedre. Predaje i na poslijediplomskim studijima kroatistike u Zagrebu, Rijeci i Osijeku te na poslijediplomskim studijima lingvistike u Zagrebu i Sarajevu. Od 1984. do 1986. bio je lektor na Sveučilištu u Bochumu (Njemačka) te držao raznovrsna predavanja na sveučilištima u Oslu, Aarhusu (Danska), Leipzigu, Berlinu, Parizu, Beču, Grazu, Klagenfurtu, Trstu, Budimpešti, Szombathelyu, Pečuhu, Ljubljani, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Beogradu, Novom Sadu, Cetinju i drugdje. Sudjelovao je na velikom broju znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.
Magistrirao je 1978. s temom Koordinacija u hrvatskom književnom jeziku, a doktorsku disertaciju pod naslovom Sintaktička jukstapozicija u hrvatskom književnom jeziku obranio je 1982. godine. Objavio je dosada dvadesetak autorskih knjiga (neke i u više izdanja) te nekoliko stotina raznolikih znanstvenih i stručnih radova. Veći je broj knjiga uredio ili priredio za tisak.
Tematske su cjeline njegove znanstvene djelatnosti sintaksa hrvatskoga standardnog jezika, povijest hrvatskoga jezika i jezikoslovlja, jezik franjevaca Bosne Srebrene, normativistička problematika i stilistika.
Član je Međunarodnoga slavističkog komiteta, Hrvatskoga filološkog gdruštva, Matice hrvatske, HKD Napredak i Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije – Visoko.
Iscrpna se bibliografija Ive Pranjkovića nalazi u zborniku Jezična skladanja (2010).
