Bečka škola povijesti umjetnosti i hrvatski spomenici

Naziv
Bečka škola povijesti umjetnosti i hrvatski spomenici
Organizacijska jedinica
Odsjek za povijest umjetnosti
ECTS bodovi
5
Šifra
65509
Semestri izvođenja
ljetni
Jezik izvođenja
Hrvatski
Nastavnici
Satnica
Predavanja
15
Seminar
15

Cilj
Povijest zaštite spomenika u hrvatskim zemljama povezana je uz razvoj zaštite spomenika u Austro-Ugarskoj Monarhiji u čijem su sastavu bile do 1918. godine. U pristupu povijesnim i umjetničkim spomenicima i njihovoj obnovi austrijska je sredina prihvaćala utjecaje iz Francuske, Engleske, Pruske i Italije, ali i urodila svježim, vlastitim pristupom. U tom je kontekstu neizostavnu ulogu odigrala Bečka škola povijesti umjetnosti. Naziv je to za nekoliko generacija istraživača, sveučilišnih profesora i muzealaca vezanih uz Katedru za povijest umjetnosti bečkog Sveučilišta. Izborni kolegij će dati pregled povijesti Škole, njenih glavnih protagonista, djela i karakteristika uz naglašavanje značaja za opći razvoj povijesti umjetnosti kao discipline, a pogotovo za razvoj teorije zaštite kulturne baštine. Najvažniji su protagonisti Škole, naime, ujedno bili uključeni u djelovanje državne službe zaštite, C. kr. Središnjeg povjerenstva (K. k. Zentralkommission): Rudolph Eitelberger v. Edelberg, Alois Riegl i Max Dvořák. Oni su se u funkciji izaslanika Povjerenstva i(li) iz vlastitog nahođenja bavili i spomenicima u hrvatskim zemljama. Ti su tekstovi gotovo iščeznuli iz hrvatske povijesno-umjetničke tradicije, no zavređuju pažnju jer se iz njih mogu iščitavati interpretacije, vrednovanja povijesno-umjetničkih fenomena, politički i socijalni konteksti, konzervatorske koncepcije, ali i dobiti zanimljive informacije o svakodnevici onodobnih hrvatskih sredina i njihovih spomenika. Cilj kolegija je upoznavanje s idejama i teorijama protagonista Bečke škole povijesti umjetnosti i njihovim bavljenjem spomenicima u hrvatskim zemljama. Upoznavanje s razvitkom teorije i prakse zaštite spomenika u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Analiza tekstova iz periodike, arhivskih i grafičkih izvora. Stjecanje uvida u kulturno-povijesne kontekste.
Sadržaj
  1. Uvodno predavanje, pregled kolegija.
  2. Pregled povijesti povijesti umjetnosti.
  3. Pregled povijesti austrijske službe za zaštitu spomenika.
  4. Joseph Daniel Böhm i njegov krug.
  5. Gustav Heider, Rudolf Eitelberger, bečki historicizam, Alois Hauser u Dalmaciji.
  6. K. Weiß: Der Dom zu Agram, R. Eitelberger: Srednjovjekovni spomenici Austrijske carevine, Eufrazijana, Srednjovjekovni umjetnički spomenici u Dalmaciji.
  7. Bečka škola povijest umjetnosti: Sickelova metoda, Morellijeva metoda; Eduard Sacken, Moritz Thausing, Giovanni Morelli, Theodor Sickel, Franz Wickhoff.
  8. Alois Riegl.
  9. Alois Riegl: Zadarska katedrala, Dioklecijanova palača, porečka Eufrazijana.
  10. Max Dvořák: kao povjesničar umjetnosti, preuzimanje i razvoj Rieglovih ideja, umjetnička topografija, reorganizacija službe zaštite, Katekizam zaštite spomenika, Buvinine vratnice.
  11. Max Dvořák i Dalmacija: Restaurierungsfragen Spalato 1909, Akcija Središnjeg povjerenstva za promociju Dalmacije 1909., Studijsko putovanje u Dalmaciju 1910.
  12. Max Dvořák i Dalmacija: Lorenzo Lotto, Hrvojeva kula, Trogirska riva; Šibenska katedrala: Hans Folnesics, Dagobert Frey, trogirska katedrala: Oswald Kutschera Woborsky, Ljubo Karaman: splitska romanika.
  13. Pregled bečke škole povijesti umjetnosti nakon 1918. i Josef Strzygowski
  14. Hrvatski povjesničari umjetnosti i konzervatori pod utjecajem Bečke škole povijesti umjetnosti Ljubo Karaman.
  15. Zaključno predavanje.

Ishodi učenja
  1. Razlikovanje i tumačenje ideja i teorija Bečke škole povijesti umjetnosti.
  2. Razlikovanje i tumačenje teorijskih koncepata zaštite kulturne u 19. i 20. stoljeću.
  3. Koristiti osnovne pojmove i temeljnu stručnu terminologiju.
  4. Moći prikupiti i analizarati relevantne podatke iz literature i izvora tekstova iz periodike, konzultiranje i internetskih izvora.
  5. Argumentirano izložiti činjenice i objasniti kulturno-povijesni kontekst.
  6. Prepoznati temeljne metodološke postupke iz povijesti konzervatorskog i restauratorskog djelovanja na nepokretnoj baštini.
  7. Znati nabrojati protagoniste Bečke škole povijesti umjetnosti.
Metode podučavanja
Predavanje ex cathedra uz Powerpoint prezentaciju, čitanje literature, pronalaženje odgovora na postavljena pitanja i diskusija.
Metode ocjenjivanja
Sudjelovanje u diskusiji, pismeni ispit.

Obavezna literatura
  1. KULTERMANN, Udo (preveo Milan Pelc), Povijest povijesti umjetnosti, Art magazin Kontura, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002. str. 23-25 (Vasari), 43-45 (Diderot), 47-48 (Lanzi), 62-67 (Winckelmann), 77-81 (Cicognara i Goethe), 94-95 (Seroux d'Agincourt i francuski romantizam), 100-107 (Berlinska škola), 119-123 (Morellijeva metoda), 170-185 (Bečka škola).
  2. KNEŽEVIĆ, Snješka (ur.), Bečka škola povijesti umjetnosti, Barbat, Zagreb, 1999. 3-21 (Riegl), 185-204 (Dvořák), 323-391 (Schlosser), 405-426 (Ivančević).
  3. EITELBERGER, Rudolph, Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens, 1884. 2010., Leykam International, Zagreb. (odabrana poglavlja)
  4. ĆORIĆ, Franko, ŠPIKIĆ, Marko, Izvješće Aloisa Riegla o Dioklecijanovoj palači iz 1903. godine, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 42 (2011), Split, 387-416.
  5. ĆORIĆ, Franko, Max Dvořák: Restauratorska pitanja – Split; Ključni tekst za afirmaciju slojevitosti kao temeljne vrijednosti splitske gradske jegre, Kultura baština, 38/2012, Društvo prijatelja kulturne baštine, Split, 141-162.
  6. KARAMAN, Ljubo, Iz kolijevke hrvatske prošlosti, Zagreb, Matica hrvatska, 1930. (odabrana poglavlja)
  7. Powerpoint prezentacije
Dopunska literatura
  1. KULTERMANN, Udo (preveo Milan Pelc), Povijest povijesti umjetnosti, Art magazin Kontura, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002.
  2. KNEŽEVIĆ, Snješka (ur.), Bečka škola povijesti umjetnosti, Barbat, Zagreb, 1999.

Izborni predmet na studijima
  1. Povijest umjetnosti, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 2., 4., 6. semestar