Povijest zaštite spomenika u hrvatskim zemljama povezana je uz razvoj zaštite spomenika u Austro-Ugarskoj Monarhiji u čijem su sastavu bile do 1918. godine. U pristupu povijesnim i umjetničkim spomenicima i njihovoj obnovi austrijska je sredina prihvaćala utjecaje iz Francuske, Engleske, Pruske i Italije, ali i urodila svježim, vlastitim pristupom. U tom je kontekstu neizostavnu ulogu odigrala Bečka škola povijesti umjetnosti. Naziv je to za nekoliko generacija istraživača, sveučilišnih profesora i muzealaca vezanih uz Katedru za povijest umjetnosti bečkog Sveučilišta. Izborni kolegij će dati pregled povijesti Škole, njenih glavnih protagonista, djela i karakteristika uz naglašavanje značaja za opći razvoj povijesti umjetnosti kao discipline, a pogotovo za razvoj teorije zaštite kulturne baštine. Najvažniji su protagonisti Škole, naime, ujedno bili uključeni u djelovanje državne službe zaštite, C. kr. Središnjeg povjerenstva (K. k. Zentralkommission): Rudolph Eitelberger v. Edelberg, Alois Riegl i Max Dvořák. Oni su se u funkciji izaslanika Povjerenstva i(li) iz vlastitog nahođenja bavili i spomenicima u hrvatskim zemljama. Ti su tekstovi gotovo iščeznuli iz hrvatske povijesno-umjetničke tradicije, no zavređuju pažnju jer se iz njih mogu iščitavati interpretacije, vrednovanja povijesno-umjetničkih fenomena, politički i socijalni konteksti, konzervatorske koncepcije, ali i dobiti zanimljive informacije o svakodnevici onodobnih hrvatskih sredina i njihovih spomenika.
Cilj kolegija je upoznavanje s idejama i teorijama protagonista Bečke škole povijesti umjetnosti i njihovim bavljenjem spomenicima u hrvatskim zemljama. Upoznavanje s razvitkom teorije i prakse zaštite spomenika u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Analiza tekstova iz periodike, arhivskih i grafičkih izvora. Stjecanje uvida u kulturno-povijesne kontekste.
- Uvodno predavanje, pregled kolegija.
- Pregled povijesti povijesti umjetnosti.
- Pregled povijesti austrijske službe za zaštitu spomenika.
- Joseph Daniel Böhm i njegov krug.
- Gustav Heider, Rudolf Eitelberger, bečki historicizam, Alois Hauser u Dalmaciji.
- K. Weiß: Der Dom zu Agram, R. Eitelberger: Srednjovjekovni spomenici Austrijske carevine, Eufrazijana, Srednjovjekovni umjetnički spomenici u Dalmaciji.
- Bečka škola povijest umjetnosti: Sickelova metoda, Morellijeva metoda; Eduard Sacken, Moritz Thausing, Giovanni Morelli, Theodor Sickel, Franz Wickhoff.
- Alois Riegl.
- Alois Riegl: Zadarska katedrala, Dioklecijanova palača, porečka Eufrazijana.
- Max Dvořák: kao povjesničar umjetnosti, preuzimanje i razvoj Rieglovih ideja, umjetnička topografija, reorganizacija službe zaštite, Katekizam zaštite spomenika, Buvinine vratnice.
- Max Dvořák i Dalmacija: Restaurierungsfragen Spalato 1909, Akcija Središnjeg povjerenstva za promociju Dalmacije 1909., Studijsko putovanje u Dalmaciju 1910.
- Max Dvořák i Dalmacija: Lorenzo Lotto, Hrvojeva kula, Trogirska riva; Šibenska katedrala: Hans Folnesics, Dagobert Frey, trogirska katedrala: Oswald Kutschera Woborsky, Ljubo Karaman: splitska romanika.
- Pregled bečke škole povijesti umjetnosti nakon 1918. i Josef Strzygowski
- Hrvatski povjesničari umjetnosti i konzervatori pod utjecajem Bečke škole povijesti umjetnosti Ljubo Karaman.
- Zaključno predavanje.