Kroz metodu društveno korisnog učenja osposobiti studente za identifikaciju društvene potrebe u kontekstu posvojenja, osmišljavanje i provođenje projekta kao odgovora na postojeći problem/društvenu potrebu te kritičko prosuđivanje i vrednovanje svih aspekata provedenog projekta.

1. Uvod u posvojenje (usporedba različitih oblika skrbi – domovi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, udomiteljske obitelji)
2. Mitovi o posvojenju
3. Priprema roditelja/posvojitelja na posvojenje
4. Priprema djeteta na posvojenje
5. Knjiga života – što je i zašto je važna?
6. Međurasna, međukulturalna i međuetnička posvojenja
7. Posvojenje iz perspektive bioloških roditelja
8. Posvojenje iz perspektive posvojitelja
9. Posvojenje iz perspektive posvojenika
10. Privrženost posvojitelja i posvojenika – problemi i rad na razvoju sigurne privrženosti
11. Terapija kroz igru
12. Posvojenje i formiranje identiteta
13. Teškoće s kojima se posvojenici i njihove obitelji susreću u različitim fazama njihova odrastanja i načini nošenja s njima
14. Upoznavanje članova biološke obitelji
15. Društveno korisno učenje u kontekstu posvojenja

1. opisati specifičnosti posvojiteljskih obitelji u odnosu na ostale
2. koristiti adekvatnu terminologiju u komunikaciji s posvojiteljskim obiteljima i društvenom zajednicom
3. prepoznati najčešće probleme s kojima se posvojiteljske obitelji susreću
4. osmisliti i provesti edukacije za potencijalne posvojitelje, posvojiteljske obitelji i širu okolinu
5. identificirati psihosocijalne probleme u zajednici vezane uz temu posvojenja
6. predložiti rješenje problema/potrebe u zajednici
7. osmisliti i provesti projekt kojim se rješava neki problem u zajednici
8. prezentirati projekt pred publikom i kritički prosuđivati sve aspekte svog, ali i tuđih projekata
9. samoprocijeniti vlastiti rad na projektu, utvrditi vlastite kapacitete za timski rad i procijeniti vlastiti interes za daljnje bavljenje ovim područjem

predavanja, seminari, radionice, terenska nastava, samostalni zadaci, mentorski rad, društveno korisno učenje

Tijekom nastave znanje se provjerava sudjelovanjem u raspravama na nastavi, pitanjima na kraju sata na koja student odgovara koristeći sadržaj koji je prethodno imao prilike čuti. Redovito pohađanje nastave preduvjet je za dobivanje potpisa i pristupanje usmenom ispitu. Osmišljavanje, provedba i prezentacija projekta u sklopu društveno korisnog učenja donose 60% ocjene (ocjena projekta formira se kroz: a) pismenu prijavu projekta, b) procjenu kvalitete projekta od strane partnera iz društvene zajednice, c) procjenu kvalitete projekta od strane mentora, d) kritičku procjenu svih studenata na kolegiju, e) ocjenu završne grupne prezentacije projekta i f) pismeno izvješće o rezultatima projekta); sudjelovanje pojedinca na projektu ocjenjuje se kroz: a) vrjednovanje vlastitog kritičkog osvrta o projektu, b) (samo)procjenu studenata u timu o angažiranosti ostalih članova tima. Preostalih 40% ocjene formira se na temelju odgovora na pitanje na kraju predavanja (20%) i usmenog ispita (20%).

1. Brodzinsky, D. M. (2011). Children's understanding of adoption: Developmental and clinical implications. Professional Psychology: Research and Practice, 42 (2), 200-207.
2. Booth, P. B. & Jernberg, A. M. (2010). Theraplay: Helping parents and children build better relationships through attachment-based play. San Francisco, CA: Jossey-Bass
3. Haugaard, J. J., & Hazan, C. (2003). Adoption as a natural experiment. Development and Psychopathology, 15(04), 909-926
4. Wrobel, G.M. & Neil, E. (2009). International advances in adoption research for practice. Chichester, UK: Wiley-Blackwell.

1. Psihologija, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij, 1., 3. semestar