Proširiti i unaprijediti znanja o socijalnopsihološkoj dinamici rata i mira. Razumjeti činitelje koji predstavljaju rizične okolnosti nastanka sukoba među grupama i masovnog nasilja. Razumjeti dinamiku deeskalacije sukoba i postkonfliktne procese. Razumjeti mogućnosti i ulogu socijalnospiholoških spoznaja u izradnji mira. Razvijati ideju nenasilja i suradnje kao strategije rješavanja sukoba. U kolegiju se potiče multidisciplinarni pristup razumijevanju središnjih pitanja rata i mira.

1. Psihologija mira: temeljni pojmovi i specifičnosti. Pojmovi pozitivnog i negativnog mira. Mirovni studiji. Mirovni pokret. Obrazovanje za mir. Socijalna pravda i ljudska prava. Postoji li psihologija rata: psihologija "stvaranja neprijatelja" (enmification). Povijesni pregled istraživanja mira u psihologiji.
2. Oblici nasilja. Masovno nasilje. Političko nasilje. Simboličko i strukturalno nasilje. Nasilje prema manjinskim grupama. Mržnja i zločini iz mržnje. Terorizam kao oblik masovnog nasilja. Rat kao krajnji oblik nasilja.
3. Mržnja kao emocija. Teorije mržnje: psihodinamski pristup; Hannah Arendt i "banalnost zla"; "zlo" kao psihologijski pojam: Staub i Baummeister; Robert Zajonc i vjerovanje u "moralni imperativ". Individualistički pristup mržnji Ericha Fromma i Aarona Becka; dvosmjerna teorija mržnje Roberta i Karin Sternberg. Pet-stupanjski model razvoja kolektivne mržnje Stephena Reichera (identifikacija-isključivanje-prijetnja-grupna vrlina-slavlje).
4. Slika neprijatelja, dehumanizacija, infrahumanizacija. Dijabolizacija: primjeri iz hladnog rata i rata u FY. Medijska prezentacija neprijatelja. Ideološko oblikovanje neprijatelja, perceptivne distorzije i esencijalizacija "drugoga" i "nas". Nacionalizam i rat. Etničko nasilje. Pristup etničkom sukobu zasnovan na emocijama Rogera Petersena (strah, mržnja, srdžba). Socijalno-psihološka dinamika mobilizacije za rat.
5. Socijalno psihološka dinamika genocida/democida. Model Linde Wolf: sedam razina nasilja i put u genocid. Psihologija genocida Stevena Bauma: počinitelji, promatrači i spasitelji. Koncept "altruizma rođenog i patnje" (E. Staub). Zimbardov koncept "banalnosti herojstva".
6. Deeskalacija sukoba; uvjeti deeskalacije sukoba. GRIT Charlesa Osgooda: hladnoratovska primjena i mogućnosti u drugim sukobima. Sklapanje mira, mirovne strategije i održavanje mira. Izgradnja i razvoj povjerenja kao element socijalnog oporavka. "Grassroot" mirovni pokreti (primjeri iz "domaćih" ratova).
7. Rješavanje sukoba: pristup rješavanja problema Herberta Kelmana, Lederachov model izgradnje (trajnoga/održivoga) mira, pristup pravde (pravičnosti) Mortona Deutscha i konstruktivno rješavanje sukoba; upravljanje sukobom metodom velikih grupa; teorija racionalnog izbora u rješavanju sukoba
8. Modeli uspostavljanja odnosa među sukobljenim grupama. Model upravljanja sukobom; model koegzistencije/suradnje; model multikulturnosti/interkulturnosti kao model izgradnje mira. Pristup međugrupnog dijaloga. Pomirenje: temeljni pojmovi i kontroverze; teorije pomirenja. Pomirenje kao individualnopsihološka kategorija. Suočavanje počinitelja i žrtve i/ili njihovih potomaka (pristup Dan Bar-Ona). Pomirenje kao međugrupna kategorija.
9. Isprika i oprost kao strategije pomirenja. Psihološke funkcije isprike i opraštanja u interpersonalnim odnosima. Opraštanje kao religijska kategorija. Opraštanje i mentalno zdravlje. Kolektivna isprika i oprost: tumačenja i kontroverze; simboličko značenje političke isprike i dinamika međugrupnog približavanja.. Povijesni primjeri i refleksije."Sorry states" Jennifer Lind. "Neoprostivost" i međugrupna empatija ("ethnic empathy").
10. Grupno utemeljene emocije nakon sukoba: kolektivna krivnja i sram. Poricanje (Stanley Cohen) i strategije opravdavanja postupaka vlastite grupe. "Krivnja naroda" Elazara Barkana. Suočavanje s prošlošću i oblikovanje povijesti kao socijalnopsihološki proces: primjer Njemačke i primjer Domovinskog rata. Karl Jaspers i početak psihološkog istraživanja kolektivne krivnje. Stajališta Nyle Branscombe i Bertjana Doosjea. Odnos kolektivne krivnje i srama i približavanja grupa nakon sukoba. Kolektivna k
11. Individualnopsihološke i socijalnopsihološke funkcije suđenja ratnim zločinima. Pojam "pravednoga mira". Psihološki aspekti svjedočenja žrtava i reparacije.
12. Međunarodni i domaći primjeri strategija pomirenja i tranzicijska pravda: Komisija za istinu i pomirenje (Južna Afrika), Međunarodni sud u Hagu (ICTY), tradicijski sudovi.
13. Kolektivna traumatizacija: sličnosti i razlike u odnosu na individualnu traumatizaciju. Pojam "odabrane traume" (Volkan) i ponavljanje sukoba. Holokaust. Transgeneracijski prijenos traume. Tvrdokorni sukobi. Doživljaj kolektivne viktimizacije, orijentacija na ponavljanu viktimizaciju i sukob.
14. Komemoracije, spomenici, kolektivno pamćenje i kolektivni zaborav. Distorzije kolektivnog pamćenja. Kultura mira i prevencija međugrupnog nasilja. Obrazovanje za mir i ljudska prava.
15. Neki primjeri programa obrazovanja za mir u nas i u svijetu.

1. Znati objasniti socijalnopsihološku dinamiku rata.
2. Moći usporediti pozitivni i negativni mir.
3. Znati prepoznati elemente koji predstavljaju rizične okolnosti nastanka sukoba među grupama, te djelovati na okolnosti smirivanja napetosti.
4. Znati objasniti dinamiku deeskalacije sukoba i postkonfliktne procese.
5. Moći obrazložiti ulogu socijalnopiholoških spoznaja i procesa u izgradnji mira.
6. Procijeniti važnost pravde u izgradnji i održavanju mira, te sprječavanju ponavljanja sukoba.
7. Kreirati primjerene psihosocijalne intervencije, s obzirom na socijalnopsihološke karakteristike sukoba u konkretnoj situaciji.

Predavanja, seminari, diskusijske grupe, samostalni zadaci.

Rad studenata redovito se prati tijekom rasprava i diskusijskih grupa (30%). Način praćenja studenata jest i prezentacija seminarskih radova u kojima studenti trebaju pokazati (usmeno i pismeno) sposobnost integracije znanja, vještinu pisanja, usmenog izražavanja, te prezentacijske vještine (30%). Ekstenzivan seminarski rad koji studenti pišu na temu koju sami odaberu i koju trebaju kritički obraditi ujedno je i završni rad, u kojem se ocjenjuju usvojenost znanja u području, mogućnost njegova povezivanja, korištenje raznolikih izvora literature, kritički pristup, te osobni osvrt studenta na pitanje kojim se bavi (40%).

1. Cairns, E. & Roe, M. D. (Eds). The role of memory in ethnic conflict. Palgrave Macmillan. Part IV (Conflicting memories & conflict resolution). pp. 105-180
2. Čorkalo, D. (2002). Peace education in New Democracies: A case of Croatia. In: G. Salomon and B. Nevo (Eds.). Peace education around the world: The concept, underlying principles, the practice and the research. New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates.
3. Lederach, J. P. (1995). Preparing for peace. Conflict transformatioin across cultures. Syracuse: Syracuse University Press.
4. Salomon, G. (2009). Recent research findings by the Center for research on peace education. University of Haifa, CERPE.

1. Psihologija, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij, 2., 4. semestar