Stjecanje općeg, višedisciplinarno i analitički utemeljenog poznavanja povijesti problema i aktualnih sadržaja recentne epistemologije; razvoj sposobnosti kod studenata za samostalno prepoznavanje, argumentirano vrednovanje i korištenje resursa epistemologije u odnosu na druge filozofske i znanstvene discipline (poput logike, povijesti ideja, psihologije spoznaje, sociologije znanja, filozofije jezika, semiologije, psihoanalitičke teorije subjekta, kulturalnih studija i tsl.).
- 1) Uvodna razmatranja: terminološka razjašnjenja (‘teorija spoznaje’ vs. ‘gnoseologija’ vs. ‘epistemologija’); predfilozofska i filozofsko-teorijska geneza pitanja o spoznaji i znanju; teorija spoznaje (‘Erkenntnistheorie’) kao posebna, utemeljujuća filozofska disciplina, njezine znanstveno-teorijske granice i odnos sa srodnim disciplinama (psihologija spoznaje, sociologija znanja, kognitivne znanosti).
- (2) Suvremena kritika tradicionalne epistemologije i pokušaji rekonceptualizacije (‘fundacionalistički koherentizam’ vs. naturalizirana epistemologija, folks-epistemologija, aretološka teorija znanja, socijalna i feministička epistemologija).
- (3) Tradicionalna epistemologija: fundacionalizam, reprezentacionalizam, apriorizam vs. historijski jezični zaokret (hermeneutika, pragmatizam, strukturalizam, semiotika); klasične epistemologije zamjedbe i njihova eksplicitna semiološka podloga (Platon, Aristotel, Locke, Hegel, Peirce); teorije istine i znanstvenog diskursa (adekvacija vs. koherencija vs. jezična teorija istine); znanstvena spoznaja i ideološka tvorba.