Goranka Lugomer Armano rođena je 1952. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je psihologiju (1976.) te stekla magisterij (1981.) i doktorat (1988.) društvenih znanosti, polje psihologija. Od početka svoje radne karijere radi na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – od 1977. kao asistent, od 1981. kao znanstveni asistent, od 1989. kao docent, a od 1999. kao izvanredni profesor. Od 2001.-2005. bila je voditeljica Katedre za razvojnu psihologiju. U studiju psihologije bila je nositeljica kolegija Razvojna psihologija II, Psihologija adolescencije i zrele dobi i Rad psihologa s djecom i mladima - na predbolonjskom dodiplomskom studiju te modula Psihologija cjeloživotnog razvoja na poslijediplomskom studiju psihologije. Pod njenim je mentorstvom izrađeno sedamdesetak diplomskih radova te petnaest magistarskih i specijalističkih radova. Godine 2005. svoju je karijeru preusmjerila iz znanstveno-nastavne u stručno-nastavnu te je izabrana u nastavno zvanje i na radno mjesto višeg predavača. To je preusmjerenje bilo rezultat višegodišnjeg angažmana u psihološko-savjetodavnom radu, kako na matičnom Fakultetu tako i izvan njega. Od 1998., kada je osnovano Psihološko savjetovalište za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu, uključila se u njegov rad kao savjetovateljica, a od 2000. -2014. godine obnašala je i dužnost njegove voditeljice. Izvan Fakulteta, bila je 1991. suosnivačica i dugogodišnja voditeljica nevladine udruge Telefon za psihološku pomoć (danas Psihološki centar TESA). Sa sve većom posvećenošću savjetovališnom radu uz završavanje brojnih edukacija iz područja psihološkog savjetovanja i psihoterapije, svoju je nastavnu aktivnost počela usmjeravati u područje primijenjene i savjetodavne razvojne psihologije, što je rezultiralo pokretanjem novog izbornog kolegija Primijenjena razvojna psihologija na diplomskom studiju psihologije, čija je nositeljica od 1998. godine. Bila je suvoditeljica dvije Ljetne psihologijske škole s temama: Problemi i potrebe mladih u Hrvatskoj i Čitalačka pismenost školske djece. Djelovala je kao članica uređivačkog odbora časopisa Primijenjena psihologija i Holon te bila recenzentica nekoliko knjiga i brojnih znanstvenih i stručnih radova za više uglednih domaćih časopisa. Članica je Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatske psihološke komore, Društva gestalt i integrativnih psihoterapeuta i Hrvatskog društva za integralnost. Dobitnica je Godišnje nagrade Ramiro Bujas za osobito vrijedno ostvarenje na društvenoj afirmaciji psihologije, dodijeljene 1993. od strane Hrvatskog psihološkog društva.

Područja znanstvenog interesa Goranke Lugomer Armano vrlo su raznolika i kreću se od opće psihologije, preko pedagoške do razvojne psihologije. U svojim se znanstvenim radovima poglavito bavila ispitivanjem psihičkih osobina djece i adolescenata: od dobnih razlika u intelektualnom i emocionalnom funkcioniranju djece, preko dječjeg doživljavanja i ponašanja u školskim situacijama, do dječjeg shvaćanja i tumačenja događaja, pojava i iskustava iz svakodnevnog životnog okruženja (školskog uspjeha i neuspjeha, rata, misticizma, praznovjerja) i problematikom roditeljstva. Sudjelovala je u pet znanstveno-istraživačkih projekata dok je jednom bila voditeljica. Objavila je kao urednica/koautorica pet knjiga i dvadesetak znanstvenih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima. Održala je velik broj izlaganja na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima.