Mirjana Matijević Sokol rođena je 1. lipnja 1952. u Splitu. Osnovnu školu završila je u Solinu, a klasičnu gimnaziju u Splitu. Na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisala se 1971. godine, diplomiravši studij arheologije i latinskog jezika i književnosti 1976. godine. Punih dvadeset godina od 1977. do 1997. radila je kao stručnjak za srednjovjekovnu građu pri Zavodu za povijesne znanosti JAZU u Zagrebu (od 1992. HAZU). S godinom zaposlenja upisala je poslijediplomski studij povijesti uz uvjet polaganja diferencijalnih ispita na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uspješno ga je završila, obranivši 1985. magistarski rad Toma Arhiđakon o počecima crkvene organizacije u srednjovjekovnom Splitu pod mentorstvom profesorice Nade Klaić. Od 1986. godine u zvanju je znanstvenog asistenta. Tijekom 1985./1986. godine pohađala je tečaj pomoćnih povijesnih znanosti koji se održavao u Akademijinu Zavodu za povijesne znanosti. Od 1989. vanjski je suradnik, a od 1. veljače 1997. stalno zaposlen djelatnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju Toma Arhiđakon i njegovo djelo, izrađenu pod mentorstvom akademika profesora Tomislava Raukara, obranila je 2. ožujka 1999. godine. U znanstveno-nastavna zvanja docent, izvanredni profesor i redoviti profesor izabirana je 1999., 2004. i 2009. godine. Vanjski je suradnik Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. Od akademske 1989./1990. godine predaje, najprije kao vanjski suradnik na Odsjeku za povijest i Odsjeku za informacijske znanosti (Katedri za arhivistiku) Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu srednjovjekovni latinitet. Od akademske 1994./1995. godine na Odsjeku za informacijske znanosti – Katedri za arhivistiku još i pomoćne povijesne znanosti. U programu rada Dubrovačke medievističke radionice sudjelovala je od 1993. kao predavač diplomatike, kronologije i srednjovjekovnog latiniteta. U zvanje višeg predavača izabrana je 1996. godine, a od 1. veljače 1997. stalno je zaposlena na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojem drži kolegije iz latinskog jezika i pomoćnih povijesnih znanosti. Od akademske 1994./1995. godine sudjeluje u radu Poslijediplomskog studija hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nositeljica je i predavačica predmeta Pomoćne povijesne znanosti, a u okviru predmeta Latinski jezik predaje srednjovjekovni latinski. Kratko je vrijeme obavljala dužnost zamjenice voditeljice navedenog studija. U akademskoj 2000./2001. godini predavala je pomoćne povijesne znanosti u Slavonskom Brodu na dislociranom studiju Visoke učiteljske škole iz Osijeka. Povremeno je držala i drži nastavu iz pomoćnih povijesnih znanosti i srednjovjekovnog latiniteta na diplomskim i poslijediplomskim studijima u Splitu i Zagrebu. Sudjeluje u radu interdisciplinarnog doktorskog studija Medievistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na Poslijedipolomskom doktorskom studiju Povijest stanovništva Sveučilišta u Dubrovniku. Kao vanjski suradnik angažirana je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Od 2003. godine predstojnica je Katedre za pomoćne povijesne znanosti i metodiku nastave povijesti. U lipnju 2003. godine, u okviru izbornog kolegija Heraldika I-II Odsjeka za informacijske znanosti (Katedre za arhivistiku) i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu priredila je sa studentima edukativnu prigodnu izložbu Heraldica nostra Croatica. Županije, gradovi, obitelji koja je bila opremljena deplijanom i plakatom. U svrhu unapređenja izborne nastave i ponude specijalističkih izbornih predmeta na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu uvela je nove izborne predmete otvorene za sve studente na fakultetu: Heraldika I-II, Dokumenti za hrvatsku srednjovjekovnu povijest I-II. i Latinska epigrafija srednjega i novoga vijeka I-II. Inicirala je i nositelj je izbornih predmeta Hrvatska epigrafija i paleografija I-II. na kojima se obrađuju tropismena vrela hrvatske povijesti. Sva predavanja iz predmeta Pomoćne povijesne znanosti I. i Pomoćne povijesne znanosti II. kako za preddiplomski, tako i za doktorski studij Medievistike dostupna su studentima u elektroničkom obliku preko fakultetskog sustava Omega – sustav učenja na daljinu. Zbog reforme dosadašnjeg studija povijesti po načelima Bolonjske deklaracije izradila je novi program studija za predmet Pomoćne povijesne znanosti na preddiplomskom i diplomskom studiju Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovala je u izradi novog diplomskog studija Pomoćnih povijesnih znanosti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pod njezinim je mentorstvom izrađeno tridesetak diplomskih, magistarskih i doktorskih radnja. *** Prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol sudjelovala je u više radijskih i televizijskih emisija, popularizirajući teme s područja svog bavljenja. S istim je ciljem objavila više članaka u novinama (Vjesnik, Slobodna Dalmacija, Solinska kronika, Novi list i dr.) te je držala prigodna popularno-znanstvena predavanja (Zabok, Zelina, Čazma, Crikvenica i dr.). Član je Hrvatskog društva klasičnih filologa u Zagrebu i Hrvatskog arheološkog društva u Zagrebu kojem je od 1993. do 2001. bila tajnica. Ove je godine (2012.) izabrana u sedmeročlano predsjedništvo Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti (HNOPZ) u Zagrebu. Članica je Odbora za hrvatski latinitet Razreda za filološke znanosti HAZU te Odjela za povijest Matice hrvatske. Za znanstveno-stručne joj je rezultate dodijeljena 2004. godine Nagrada Josip Juraj Strossmayer Zagrebačkog velesajma i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te Plaketa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Znanstvenoistraživačka djelatnost profesorice Mirjane Matijević Sokol, od prvog njezina rada objavljena po završetku studija pa do danas, obuhvaća nekoliko tematskih područja hrvatske srednjovjekovne povijesti. Stoga joj se radovi mogu podijeliti u tri glavne sadržajne cjeline: 1. pomoćne povijesne znanosti, 2. Toma Arhiđakon i njegova Salonitanska povijest te 3. miscellanea hrvatskoga srednjovjekovlja u cjelini.
Poticaj usmjerenju istraživački složenom području pomoćnih povijesnih znanosti te analitičko-sintetičkom pristupu pojedinim temama i cjelinama hrvatskog srednjovjekovlja bilo je njezino zapošljavanje i dugogodišnji rad u Zavodu za povijesne znanosti JAZU (od 1992. HAZU, sada Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) u Zagrebu. Akademijin je Zavod imao dugu i plodnu tradiciju u prikupljanju i izdavanju povijesnih vrela, napose diplomatičke građe. Kao profesorica latinskog jezika pod vodstvom se istaknutih stručnjaka iz Zavoda Jakova Stipišića, Miljena Šamšalovića i Miroslava Kurelca specijalizirala za rad na srednjovjekovnoj građi. Osposobila se u latinskoj paleografiji, poglavito u beneventani, karolini i gotici, zatim u diplomatici i konačno u kronologiji. Budući da je Akademijin Zavod dao 1977. godine poticaj da se u okviru tadašnjeg školskog sustava sačuva klasično obrazovanje kroz profiliranje stručnjaka za rad u arhivima, bibliotekama i znanstvenim institucijama, surađivala je kao mladi asistent na izradi takvog programa i dugogodišnjem poučavanju srednjoškolaca zainteresiranih za hrvatski latinitet. Istodobno je sudjelovala u izradi indeksa drugog sveska Lučićevih Povijesnih svjedočansta o Trogiru, u pripremi za tisak druge knjige kotorskih notarskih knjiga (Monumenta Catarensia. Liber notariorum Catarensium), izradi indeksa Zapisnika Velikog vijeća grada Splita te uz Jakova Stipišića i Miljena Šamšalovića na kapitalnom Akademijinu projektu izdavanja hrvatskog diplomatara Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Predanim je radom u Zavodu postala istaknuti stručnjak za pomoćne povijesne znanosti. Usporedo je s poslijediplomskim studijem počela proučavati život i djelo Tome Arhiđakona Splićanina (1200. ili 1201. – 1268.). Njezin cjeloživotni rad na Salonitanskoj povijesti, jednom od najvažnijih pisanih vrela hrvatskog srednjovjekovlja, prepoznat je u hrvatskoj i svjetskoj medievistici. Najprije je magistarskim i doktorskim radom, a potom brojnim znanstvenim člancima i cjelovitom monografijm podigla Tomu i njegovo djelo na zavidnu znanstvenu razinu i tako otvorila novo razdoblje boljem poznavanju hrvatskog srednjovjekovlja u cjelini.
Svoju je prvu knjigu Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII. – Branimir’s Croatia in the letters by pope John VIII objavila 1989. u koautorstvu s Matom Zekanom i u nakladi Književnog kruga unutar tek začete biblioteke Knjiga Mediterana. Na jednom su mjestu prvi put u hrvatskoj historiografiji objavljena sva pisma pape Ivana VIII. u faksimilu, latinskom izvorniku, hrvatskom prijevodu i kratkom komentaru poslana odličnicima hrvatskog naroda u 9. stoljeću. Papinska su pisma, četiri iz 879. i jedno iz 880. godine, upućena knezu Branimiru i biskupu Teodoziju. Sačuvana su u Registru pape Ivana VIII. koji je nastao tijekom druge polovine 11. stoljeća u skriptoriju benediktinske opatije Monte Cassino. Budući da se pisma pape Ivana VIII. nalaze u trajnom identitetu Hrvata na ovim prostorima, svega je godinu dana nakon objavljivanja uslijedilo drugo dopunjeno izdanje pod višejezičnim naslovom Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII. – Branimir’s Croatia in the letters by Pope John VIII – Branimir’s Kroatien in den Briefen des Papstes Johannes VIII.
Profesorica Mirjana Matijević Sokol rado u suradnji objavljuje svoje radove. Katkada je za zajedničko pero žrtvovala svoje ideje. Skrovito je vidljiv njezin inače veliki doprinos u pripremi i objavljivanju najvažnijeg hrvatskog diplomatara Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Radeći u Akademijinu Zavodu za povijesne znanosti koji počiva na dugogodišnjoj tradiciji prikupljanja i izdavanja povijesnih vrela, sa svojim je suradnicima istraživala relevantne fondove arhiva u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Trogiru i Budimpešti. Profesorica je transkribirala dobar broj prikupljenih isprava. Najzad je 1990. godine objavljen Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (sv. XVIII., listine godina 1395. – 1399.) kao zaključni svezak gotovo stoljetnog i kapitalnog projekta Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na svesku piše da ga je sabrao Tadija Smičiklas, da ga je uredio Duje Rendić-Miočević i da su ga dopunili i priredili Miljen Šamšalović, Vesna Gamulin, Damir Karbić, Zoran Ladić, Mirjana Matijević-Sokol, Rajka Modrić i Jakov Stipišić. Pošto je završen XVIII. svezak Diplomatičkog zbornika, rad je nastavljen prikupljanjem i obrađivanjem diplomatičke građe koje nema u objavljenim svescima ovoga hrvatskog diplomatara. Tako su 1998. i 2002. godine izašla dva sveska Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Supplementa – Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Dodaci (sv. 1. listine godina 1020. – 1270., sv. 2. listine godina 1271. – 1309.). Sveukupno gledajući sama je transkribirala dio od gotovo tisuću prikupljenih isprava. Istodobno je istraživala i obrađivala povijesna vrela od lokalne važnosti određenog kraja koja su nakon prigodno održanih predavanja nalazila svoje mjesto u prigodnim zbornicima.
Člancima Latinski natpisi i Latinska epigrafička baština sudjelovala je u realizaciji prvih svezaka velikog Akademijina projekta Hrvatska i Europa. U višesveščanom trojezičnom znanstveno-nakladničkom nizu krovna je hrvatska znanstvena institucija željela podariti Hrvatskoj i svijetu objektivni znanstveni uvid u hrvatsku povijest, znanost i kulturu.
U suautorstvu sa svojim suprugom dr. sc. Vladimirom Sokolom, istaknutim arheologom specijaliziranim za srednjovjekovnu arheologiju, napisala je knjigu Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira. Knjigu su 1999. godine objavili Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu i nakladnička kuća Hefti iz Milana. Vrijedan je doprinos hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj povijesti jer se interdisciplinarnim postupkom sabire hrvatska povijest i kultura u doba kneza Branimira. U poglavlju Pisana svjedočanstva o knezu Branimiru Mirjana Matijević Sokol obrađuje sva pisana svjedočanstva iz Branimirova doba. U prvom su redu donesena pisma pape Ivana VIII. i Stjepana V., potom vijesti iz diplomatičkih vrela i pripovjednih spomenika o knezu Branimiru, zatim zapis u Evangeliarium Cividalense o knezu Branimiru i kneginji Maruši te na kraju epigrafička vrela, čak pet kamenih natpisa na kojima se spominje knez Branimir. Knjiga Mirjane Matijević Sokol i Vladimira Sokola s iznesenim je podatcima prava sinteza hrvatske povijesti u drugoj polovini 9. stoljeća. Stoga ne iznenađuje da je 2005. tiskano i drugo dopunjeno izdanje unutar novopokrenute Biblioteke Croatica Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira po mnogo čemu je analitička knjiga kojoj je prethodilo sustavno zanimanje za ranosrednjovjekovnu Hrvatsku i dugogodišnje kabinetsko i terensko istraživanje njezinih autora. Knjiga je zapravo prezentacija njihovih zajedničkih rezultata koje su autori povremeno izlagali i objavljivali još od osamdesetih godina 20. stoljeća. Po našemu je sudu riječ vrijednom djelu hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti u kojem su se na građi iz 9. stoljeća usuglasili povijest, arheologija i filologija.
Važno djelo hrvatske srednjovjekovne povijesti profesoričina je doktorska disertacija Toma Arhiđakon i njegovo djelo. Premda je pod mentorstvom akademika Tomislava Raukara obranjena 1999. godine, disertacija je plod njezina dvadesetogodišnjeg bavljenja životom i djelom Tome Arhiđakona. Hrvatska je historiografija konačno njome dobila sustavno proučen i obrađen život i javnu djelatnost splitskog arhiđakona Tome (1200. ili 1201. – 1268.) kao i njegovo djelo Historia Salonitana. Disertacija je napisana na 540 kartica teksta. U Uvodu kao pristupu samoj temi naznačeni su problemi koji se vežu uz ličnost Tome Arhiđakona i njegovo djelo. U Pregledu historiografije prikazani su i valorizirani najvažniji radovi o samoj problematici. Potom slijedi poglavlje Split u XIII. stoljeću u kojem se oslikava političko i društveno ozračje u kojem je živio i radio splitski arhiđakon Toma. Životni put Tome Arhiđakona obrađuje se u zasebnom poglavlju, a najveći je dio disertacije analiza Tomina djela Historia Salonitana. Riječ je o historiografskom djelu koje se žanrovski određuje kao gesta episcoporum. Prikazuje povijest Salonitansko-splitske metropolije od sv. Dujma do 1266. godine. Toma Arhiđakon, splitski notar s bolonjskom diplomom i potencijalni nadbiskup, napisao je djelo da uveliča svoju crkvenu instituciju i svoj grad te da opravda vlastite poraze i neuspjehe u usponu u crkvenoj hijerarhiji. Budući da je Historia Salonitana djelo memoarskog karaktera koje je jednim dijelom pisano na temelju povijesnih vrela, glavna je zadaća bila utvrditi vjerodostojnost njegovih podataka. Pri tom je trebalo identificirati i valorizirati dokumentaciju, poglavito onu iz arhiva Splitske nadbiskupije i kaptola, kojom se služio Toma Arhiđakon. Nakon provedenog postupka redefinirana su neka ustaljena mišljenja kako o djelatnosti Tome Arhiđakona tako i o vrijednosti djela Historia Salonitana kao povijesnog izvora. Potvrdilo se mišljenje da je Toma autor najvrijednijeg historiografskog djela na istočnojadranskoj obali u srednjem vijeku! Zaključeno je da je bio odan Rimskoj crkvi i svom gradu. Također je utvrđeno da nije bio mrzitelj Hrvata, nego je bio uvjereni zagovaratelj komunalne samouprave ostvaren kroz „latinski način upravljanja“, čime se najbolje osigurava prosperitet komune u datim političkim prilikama.
Tri godine nakon obranjene disertacije priređena je i objavljena knjiga Toma Arhiđakon i njegovo djelo. Rano doba hrvatske povijesti. Objavljena je 2002. u Knjižnici hrvatske povijesti i kulture Naklade Slap. Riječ je o prvoj iscrpnoj, znanstveno utemeljenoj monografiji o Tomi Arhiđakonu u hrvatskoj historiografiji, njegovu životu i djelu, prije svega o njegovoj Salonitanskoj povijesti. Budući da je nezaobilazna u svakoj analizi Tomine uloge u splitskoj i hrvatskoj povijesti 13. stoljeća, valja je uvrstiti u fundamentalna ostvarenja hrvatske historiografije (T. Raukar). U njoj su obrađene, pomno i kritički istražene sve sastavnice koje omogućavaju znanstveno vrednovanje Tome Arhiđakona i njegova djela kao vrela za hrvatsku povijest, od pregleda historiografije o Tominoj Salonitanskoj povijesti i kraće sinteze o trinaestostoljetnom Splitu, preko izlaganja o rukopisima i izdanjima Tomine kronike, sve do ključnih poglavlja o Tominu viđenju povijesti salonitansko-splitske crkvene organizacije i hrvatske povijesti do sredine 13. stoljeća. Izvornost i novost ove knjige jest u tome što je provedena cjelokupna analiza Salonitanske povijesti s utvrđivanjem arhivske građe i moguće literature koje su poslužile Tomi u strukturiranju njegova djela.
Knjiga je utjecala i utječe na drukčije prosuđivanje nekih podataka iz rane hrvatske povijesti. Rasvjetlila je samog Tomu kojeg se nepravedno držalom Romanom i mrziteljem Hrvata. Omogućila je drukčiju procjenu Tomine uloge u javnom životu grada Splita. Posebnost je u ovoj knjizi poglavlje o „latinskom upravljanju“ (regimen Latinorum) koje je Toma uveo u svoj grad i opisao u Salonitanskoj povijesti. Budući da se Tomu upravo zbog toga držalo Romanom, poglavljem je uklonjen izrečeni stereotip jer je politička doktrina regimen Latinorum bila dobro uklopljiva u splitsku komunu 13. stoljeća. Radeći na knjizi, profesorica je otkrila da je jedan traktat bio primjenjiv u splitskoj komuni za potestata Gagarina. Naime, uspoređuje prikaz “latinskog” načina upravljanja Splitom potestata Gargana iznesenom u Salonitanskoj povijesti s najpoznatijim traktatom koji obrađuje istu temu Liber de regimine civitatum, a koji je sastavio potestat Ivan iz Viterba. U hrvatskoj historiografiji do tada nije bila uočena i(li) uspostavljena ovakva veza. To je profesorici omogućilo da Tomu vrednuje kao čovjeka reda, zakona i procedure u svjetlu suvremenih mu i bliskih doktrina.
U logičnom je slijedu 2003. godine sudjelovala u pripremi i objavljivanju kritičkog izdanja Salontanske povijesti – Historia Salonitana: Thomae Archidiaconi, Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum / Toma Arhiđakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika. Predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod toga djela na hrvatski jezik potpisuje Olga Perić, povijesni komentar Mirjana Matijević Sokol, a studiju Toma Arhiđakon i njegovo djelo Radoslav Katičić. Posrijedi je cjelovito, pomno priređeno, kritičko izdanje Salonitanske povijesti Tome Arhiđakona. Brzo i pouzdano čitanje Tomina teksta omogućava usporedan latinski tekst i hrvatski prijevod s iscrpnim profesoričinim povijesno-kritičkim komentarom. Premda se odlučila za lapidarno sumarne komentare, uspjela je na jednostavan način u 235 bilježaka u podtekstu provesti cjelovitu unutrašnju kritiku Tomina djela koja omogućava razumijevanje Tominih navoda i uputu u relevantnu literaturu.
Iste su godine Radoslav Katičić, Mirjana Matijević Sokol i Olga Perić priredili faksimilno izdanje Splitskog kodeksa, pod uredništvom Vinke Glunčić Bužančić iz Književnog kruga, koje je izrađeno prema izvorniku iz Arhiva splitske prvostolnice iz druge polovine 13. stoljeća (signatura: KAS 623). Radi se o velikom znanstveno-izdavačkom projektu i reprezentativnom izdanju djela osobite figure hrvatskog srednjovjekovlja i velikog Splićanina iz 13. stoljeća. Uvid u Tomin autorski primjerak Thomae Archidiaconi Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum omogućuje kroz paleografsku, povijesnu, filološku i kodikološku prizmu znanstveni preplet i daljnja istraživanja Tomina djela. Hrvatska znanstvena i kulturna javnost s neskrivenim je zanimanjem iščekivala ovo i ovakvo izdanje. Tomino je djelo nekoliko puta oduševljavalo hrvatsku i europsku znanstvenu javnost. Najprije je Ivan Lučić-Lucius, izdajući 1666. godine Tominu editio princeps, upoznao europsku znanstvenu javnost s djelom slavnog Splićanina. Mnoge su riječi Tomina latiniteta ušle preko De Cangeova Glossarium mediae et infimae Latinitatis u korpus europskog srednjovjekovnog latiniteta. Krajem 19. stoljeća, 1894. godine izašlo je Akademijino izdanje Tomina djela. Na razini svog vremena priredio ga je Franjo Rački. Nažalost, izdanju nije dao zadnju ruku jer je izašlo nedugo nakon njegove smrti. Gotovo stotinu godina kasnije, 1977. godine izašao je hrvatski prijevod Tomine Kronike Vladimira Rismonda koji je ocijenjen potrebnim i logičnim korakom u obradi najboljeg srednjovjekovnog historiografskog djela na istočnoj jadranskoj obali (N. Klaić). Slijedom profesoričinih i drugih rezultata organiziran je krajem rujna 2000. u Splitu znanstveni skup Toma Arhiđakon i njegovo doba u povodu 800. obljetnice od Tomina rođenja. Četiri godine kasnije objavljen je zbornik radova navednog skupa pod uredništvom Mirjane Matijević Sokol i Olge Perić u Biblioteci knjiga Mediterana Književnog kruga u Splitu. Konačno je i s pravom 2006. godine objavljeno i englesko izdanje Tomina djela Thomae Archidiaconi Spalatensis Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum – Archdeacon Thomas of Split, History of the Bishops of Salona and Split. To su izdanje priredili Olga Perić, Damir Karbić, Mirjana Matijević Sokol i James Ross Sweeney u nakladi Central European University Press (Budapest – New York) i njihovoj seriji Central European Medieval Texts.
Među sto pedeset bibliografskih jedinica Mirjane Matijević Sokol posebno se ističu članci kao što su Struktura i diplomatička analiza isprava Kninskog kaptola (1994.), Latinski natpisi (1997.), Regimen Latinorum Arhiđakona Tome u teoriji i praksi (1999., 2004.), Latinska epigrafička baština (2000), Neki aspekti diplomatičke tradicije u zapisima splitske crkvene provenijencije (2003.), Splitski srednjovjekovni književni krug (2005.), Samostanski memorijalni zapisi (libri traditionum) srednjega vijeka i uloga svećenika-pisara (pranotara) (2007.), Krsni zdenac Hrvata. Paleografsko-epigrafska raščlamba natpisa s krstionice kneza Višeslava (2007.) i Nostrum et regni nostri registrum. Srednjovjekovni arhiv Ugarsko-hrvatskog kraljevstva (2008.). Objavila je i veći broj enciklopedijskih i leksikonskih članaka, pa tako i u The Oxford Dictionary of the Middle Ages, te ocjena i prikaza knjiga, izložbi i kataloga.
Dok je bila zaposlena u Zavodu za povijesne znanosti, Mirjana Matijević Sokol sudjelovala je u radu projekta Izvori, studije i pomagala za hrvatsku povijest od 7. do 19. stoljeća. Prelaskom na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu sudjelovala je u radu projekta Hrvatska 1102. – 1527. i Hrvatska društva u razvijenom i kasnom srednjem vijeku pod vodstvom akademika Tomislava Raukara. Potom je radila na istraživačkim projektima Monumenta mediaevalia varia – Srednjovjekovni povijesni spomenici te Mediaevalia Croatica kojem je trenutačno i voditelj. Projekte je finiciralo Ministarstvo znanosti i tehnologije, odnosno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Suradnik je Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu na nekoliko projekata. Napisala je više leksikografskih (Hrvatski biografski leksikon, Leksikon hrvatske književnosti – Djela) i enciklopedijskih natuknica. Urednica je struke „Pomoćne povijesne znanosti“ u Hrvatskoj enciklopediji.
Sudjelovala je na pedesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova skupova od kojih izdvajamo: Statut grada i otoka Korčule iz 1214. godine (Korčula – Blato – Vela Luka, 1988.), Zvonimir, kralj hrvatski (Split, 1989.), Izvori za povijest otoka Krka. Znanstveno savjetovanje (Rijeka, 1990.), Starohrvatski Solin (Split, 1992.), Tadija Smičiklas 1843. – 1914. (Zagreb, 1994.), Franjo Rački 1828. – 1894. (Fužine, 1994.), Kukuljevićevi dani (Varaždinske Toplice, 1995.), 500 godina Lekcionara Bernardina Splićanina (Split, 1995.), Marko Lauro Ruić – 260. obljetnica rođenja (Pag, 1996.), Dubrovčanin Benedikt Kotruljević – hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljeća (Dubrovnik, 1996.), 600 godina Ivanca (Ivanec, 1996.), Hrvatsko kraljevstvo 1097. – 1102.: povodom devetstote obljetnice smrti posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića (Zagreb, 1997.), Hrvatska u doba kneza Branimira (Benkovac, 1998.), 1000 godina Dubrovačke nadbiskupije (Dubrovnik, 1998.), Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva ''100 godina otkrića natpisa kraljice Jelene'' (Makarska, 1998.), Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva ''Vukovar i istočna Hrvatska u svjetlu arheoloških istraživanja'' (Vukovar, 1999.), I. kongres hrvatskih povjesničara (Zagreb, 1999.), Međunarodni znanstveni skup Toma Arhiđakon i njegovo doba – povodom 800. obljetnice rođenja Tome Arhiđakona (Split, 2000.), Znanstveni skup povodom 800. obljetnice prvog spomena Sv. Ivan Zeline (Sv. Ivan Zelina, 2000.), Znanstveni kolokvij povodom 80. obljetnice smrti Karla Horvata (Križevci, 2000.), Znanstveni skup: Kraljevstvo Slavena Mavra Orbinija (Zagreb, 2001.), Znanstveni skup – Koprivnica (Koprivnica, 2002.), Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva "100 godina Arheološkog muzeja Istre u Puli – Novija istraživanja u Hrvatskoj" (Pula, 2002.), I. istarski povijesni biennale: Statuimus et ordinamus, quod… – Sustavi moći i mali ljudi na jadranskom prostoru (Poreč, 2003.), Međunarodni znanstveni skup o problemima antičke arheologije – Illyrica antiqua ob honorem Duje Rendić-Miočević (Zagreb, 2003.), Međunarodni znanstveni skup Salonitansko-splitska crkva u prvom tisućljeću kršćanske povijesti (Split, 2004.), Sedamnaest stoljeća Zadarske crkve (Zadar, 2004.), Dies historiae Društva studenata povijesti Hrvatskih studija „Ivan Lučić-Lucius“ (Zagreb, 2004.), II. istarski povijesni biennale: Sacerdotes, iudices, notarii… – posrednici među društvenim skupinama (Poreč, 2005.), Miho Barada (1889. – 1957.) – znanstveni skup povodom 50. godišnjice smrti (Zagreb, 2007.), Znanstveni skup o fra Luji Marunu – u povodu 150. obljetnice rođenja 1857. – 2007. (Skradin – Knin, 2007.), Veljko Gortan (1907. – 1985.): o stotoj obljetnici rođenja (Zagreb, 2007.), Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.): Az grišni diak Branko pridivkom Fučić (Malinska – Dubašnica 2009.), Stjepan Gunjača i hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheološka baština (Split, 2009.), 1. međunarodna kroatološka konferencija – 1st International Croatology Conference (Zagreb, 2009.), 800 godina slobodnog kraljevskog grada Varaždina 1209. – 2009. (Varaždin, 2009.), Međunarodni znanstveni skup o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom 1816. – 1889. (Varaždin, 2010.), Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst (Split, 2011.), Međunarodni znanstveni skup – Augustin Kažotić (Zagreb, 2011.), Splitski statut iz 1312. godine – povijest i pravo: o 700. obljetnici (Split, 2012.), IV. kongres hrvatskih povjesničara (Zagreb, 2012.); Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu – Tertiary Glagolitic Tradition in European Context (Zagreb, 2013.); Nada Klaić i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije (Zagreb, 2013.).
Od 1993. do 2001. bila je tajnica Hrvatskog arheološkog društva te je sudjelovala u organizaciji osam znanstvenih skupova s godišnjim skupštinama Društva. Bila je i član Organizacijskog odbora III. kongresa hrvatskih povjesničara koji se u organizaciji Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti u Zagrebu i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu održao između 1. i 5. listopada 2008. u Splitu i Supetru na otoku Braču.
Recenzirala brojne znanstvene članke objavljene u časopisima Povijesni prilozi, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Scrinia Slavonica, Senjski zbornik, Historijski zbornik, Arhivski vjesnik itd. Recenzirala je dvadesetak knjiga – znanstvene knjige, knjige priređene izvorne građe (Inventari fonda Veličajne općine zadarske Državnog arhiva u Zadru. Godine 1325. – 1385., Srednjovjekovni registri Zadarskog i Splitskog kaptola, Velika bilježnica Zadarskog kaptola, izvršila cjelokupnu redakturu latinskog teksta knjige Martin Zadranin OP, Abstractiones de Libro Sententiarum iz 13./14. st.) te osnovnoškolske, srednjoškolske i sveučilišne udžbenike. Također je član Stručnog povjerenstva za znanstveno-izdavačku djelatnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Za potrebe Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstva kulture recenzirala je više sveučilišnih programa i projekata. Na poziv Nacionalne agencije Republike Slovenije za kakovost v visokem šolstvu (NAKVIS) kao ocjenjivač sudjelovala je u akreditacijskom postupku za diplomski studij Arhivistika in dokumentologija (Visokošolski zavod Alma Mater Europaea – Evropsko središče Maribor), a ove je godine imenovana članom skupine za ocjenu doktorskog studija Upravljanje kulturnih virov in arhivov (Fakulteta za humanističke študije Univerze na primorskem, Koper).
Uredila je dva zbornika radova. Najprije je u suradnji s Olgom Perić izašao Toma Arhiđakon i njegovo doba. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 25-27. rujna 2000. godine u Splitu (2004.), a odmah potom Spomenica Filipa Potrebice (2004.).
U razdoblju od 1993. do 2001. godine bila je član uredništva stručno-znanstvenog časopisa Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva. U tom su periodu sveukupno izašla 24 sveska. Također je član uredništva Biblioteke Hrvatska povjesnica – Posebna izdanja pri Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Nadalje, bila je i član Redakcije Radova Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te član Uredništva Raukarova zbornika. Zbornik u čast Tomislava Raukara. Od 2008. godine glavna je urednica serije povijesne građe Spisi istarskih bilježnika koju objavljuje Državni arhiv u Pazinu te član Izdavačkog savjeta Državnog arhiva u Pazinu i savjeta časopisa Historia Varasdiensis. Časopis za varaždinsku povijest.