Borislav Pavlovski rodio se 26. veljače 1950. u Bjelovaru. U Zagrebu je završio osnovnu i srednju školu (IV. gimnaziju). Diplomirao je 1974. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu jugoslavenske jezike i književnosti i filozofiju te obranio 1986. magistarski rad Oblikovanje likova u dramama Kola Čašula (stručno povjerenstvo: prof. dr. sc. Dragi Stefanija, Filozofski fakultet u Ljubljani, prof. dr. Maja Hribar Ožegović i dr. sc. Branko Hećimović, znanstveni savjetnik, Institut za teatrologiju HAZU) i doktorirao 1994. tezom Prostor u Čašulevim dramama (stručno povjerenstvo: dr. sc. Branko Hećimović, prof. dr. sc. Dragi Stefanija i prof. dr. sc. Miroslav Šicel).
Radio je od 1975. do 1978. kao stalni dopisnik «Nove Makedonije» iz Hrvatske. Izabran je 1978. za asistenta za makedonski jezik i književnost na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnosti (stručno povjerenstvo Petar Kepeski, viši predavč, prof. dr. sc. Vladimir Anić i prof. dr. sc. August Kovačec). Za znanstvenog asistenta izabran je 1986, docenta 1996, izvanrednoga profesora 2001. i redovitoga profesora 2006. godine. U statusu je redovitoga profesora u trajnom zvanju. Izabran je 1980. za v. d. predstojnika Katedre za makedonski jezik i književnost, a potvrđen 1986. godine.
Makedonski jezik i književnost predavao je kao vanjski suradnik na filozofskim fakultetima u Osijeku, na Rijeci, u Mariboru i Zadru, a kao gostujući profesor u Goteborgu.
Objavio je pedesetak znanstvenih radova, tri znanstvene knjige, dvije autorske antologije s opširnim pogovorom odnosno predgovorom, jednu antologiju u suradnji, knjigu poezije Konstantina Miladinova s opširnim pogovorom te brojne kritike (književne, kazališne, likovne i filmske), prikaze, oglede, osvrte, komentare i enciklopedijske / leksikonske članke. Organizirao je jedan i sudjelovao u organizaciji triju znanstvenih skupova mađunarodnog karaktera. Uredio je tri zbornika znanstvenih radova (dva u suradnji). Sudjelovao je na četrdesetak znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih je većina bila međunarodnoga karaktera. Izradio je u suradnji s makedonskim kolegama priručnik za studij makedonske književnosti, priredio u suradnji dva manja hrvatsko-makedonska / makedonsko-hrvatska rječnika, preveo s makedonskoga i bugarskoga jezika tridesetak književnih, znanstvenih, historiografskih, medicinskih i publicističkih djela, kao i brojne manje tekstove (kritike, prikaze I eseje iz književne znanosti, književnosti i culture).
Od 1980. godine obavlja dužnost predstojnika Katedre za makedonski jezik i književnost, a dva puta je bio pročelnik Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti. Član Fakultetskog vijeća bio je u više mandata, a upravo je to i u mandatu od akad. god. 2010/11. do 2011/12. Radio je kao tajnik Zagrebačke slavističke škole (1980-1987). Bio je predsjednik Hrvatsko-makedonskoga društva (1995-1997) i Hvatskoga filološkog društva (1997-2001) tijekom kojega je sudjelovao u organizaciji II. Hrvatskoga slavističkog kongresa u Osijeku.
Za svoj znanstveni i nastavni rad dobio je Medalju Filozofskog fakulteta (2000), a za promicanje znanstvene i kultune suradnje Medalju apostola Pavla Vlade Republike Makedonije (2001). Sveučilište «Sv. Kiril i Metodij» iz Skopja dodijelilo mu je 2008. naslov počasnoga doktora filoloških znanosti (doctor honoris causa). Dobitnik je međunarodnog priznanja “Zlatni prsten” (Skopje, 2013).
Hrvatski je državljanin. Oženjen. Otac sina Marka. Govori makedonski i engleski, a služi se svim južnoslavenskim jezicima i ruskim jezikom. Živi u Zagrebu I Bjelovaru.