Marija Šiša-Vivek rođena je 1970. godine u Dubrovniku. Opće osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Pridvorju i Dubrovniku. Godine 1988. upisuje studij na Odsjeku za Učiteljsku akademiju u Zagrebu, a sljedeće godine jednopredmetni studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jednopredmetni studij završila je 2003. godine napisavši diplomski rad pod naslovom „Iovia - Botivo“. Od 10. siječnja do 31. prosinca 2005. godine zaposlena je u Ministarstvu kulture, Konzervatorski odjel u Varaždinu, na mjestu konzervatora pripravnika gdje je obavljala poslove vezane za zaštitu arheoloških lokaliteta. Od 1. siječnja 2006. godine zaposlena je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na projektu „Južna Panonija u ranom srednjem vijeku“ voditelja projekta dr. sc. Krešimira Filipca. Bila je uključena u redovitu nastavu na katedri za Opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju (kolegiji: Svakodnevni život u srednjem vijeku i Srednjovjekovna keramika) i u studensku terensku nastavu. Od jeseni 2010. prelazi na projekt „Corpus inscriptionum Latinarum quae in Croatia repertae sunt“ voditeljice dr. sc. Marine Milićević Bradač. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Oblici kasnosrednjovjekovnog posuđa na primjeru triju arheološki istraženih sela u Slavoniji“ obranila je 15. lipnja 2012. godine. Tijekom i poslije studija sudjelovala je u brojnim arheološkim istraživanjima (Banat, Stenjevac (dvije kampanje), Ivandvor kod Đakova, Muzej grada Zagreba – Samostan klarisa (više od dvije godine), Štrbinci, Đakovo – Župna crkva, Lobor tri kampanje (2004. voditeljica), Lipovac, Belišće – Zagajci. Kao zamjenica voditelja istraživanja dr. sc. Krešimira Filipca istraživala je lokalitete Stari Perkovci – Debela šuma, Veliko polje I. i II. Zoljani – Čemešac I. i Verušed.