Proširenim slavističkim vidokrugom (preko staroslavenskoga, kao etalona) kritički prosuđivati postojeća objašnjenja jezičnih pojava u hrvatskom i poljskom jeziku. Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: Ovladavanje osnovama staroslavenskog jezika omogućuje smještanje svakoga slavenskog jezika, pa tako i poljskoga, u šire slavističke okvire, što pak daje mogućnost da se dani slavenski jezik uči s više razumijevanja, tj. uspješnije.

1. Odnos: praindoeuropski / indoeuropski prajezik – baltoslavenska jezična zajednica – praslavenski – staroslavenski – slavenski jezici. Konstantin i Metod. Glagoljica i ćirilica.
2. Azbuka. Odnos grafema i fonema.
3. Staroslavenski vokalizam i konsonantizam u odnosu prema vokalizmu i konsonantizmu u standardnom hrvatskom, s jedne strane, i poljskom jeziku, s druge.
4. Vrste riječi. Imenice muškoga roda – usporedba s imenicama muškoga roda u hrvatskom i poljskom jeziku.
5. Imenice srednjega roda – usporedba s imenicama srednjega roda u hrvatskom i poljskom jeziku.
6. Imenice ženskoga roda – usporeba s imenicama ženskoga roda u hrvatskom i poljskom jeziku.
7. Zamjenice.
8. Zamjenice – usporedba sa zamjenicama u hrvatskom i poljskom jeziku.
9. Pridjevi – neodređeni i određeni oblik. Komparacija.
10. Participi. Usporedba s hrvatskim i poljskim jezikom.
11. Brojevi – usporedba s hrvatskim i poljskim jezikom.
12. Glagoli: vremèna – usporedba s hrvatskim i poljskim jezikom.
13. Načini – usporedba s hrvatskim i poljskim jezikom.
14. Nepromjenljive vrste riječi – usporedba s hrvatskim i poljskim jezikom.
15. Opći pregled prođenoga gradiva.

1. Definirati staroslavenski jezik s obzirom na vrijeme, područje, razlog njegova nastanka i njegovu funkciju te s obzirom na njegov odnos prema živim slavenskim jezicima.
2. Navesti vokalne i konsonantske foneme staroslavenskoga jezika, s jedne strane, i vokalne i konsonantske foneme suvremenoga hrvatskoga i poljskoga jezika, s druge.
3. Navesti i usporediti vrste riječi s kategorijama roda, broja i padeža u staroslavenskome jeziku, s jedne strane, i takve riječi u suvremenomu hrvatskome i poljskome jeziku, s druge.
4. Navesti sustav glagolskih oblika i izražavanje vremenā i načinā u staroslavenskomu jeziku, s jedne strane, i u suvremenomu hrvatskome i poljskome jeziku, s druge.
5. Umjeti se služiti staroslavenskim jezikom kao etalonom za objašnjavanje jezičnih pojava u suvremenomu hrvatskome i poljskome jeziku.

izlaganje, raspravljanje, uspoređivanje s hrvatskim i poljskim.

usmeni ispit

1. Josip Hamm: Staroslavenska gramatika. Zagreb: Školska knjiga, 1958., 1974.
2. Vanda Babič: Učbenik stare cerkvene slovanščine. Ljubljana, 2003.

1. Poljski jezik i književnost, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 5. semestar