Osnove socijalne pedagogije

Naziv
Osnove socijalne pedagogije
Organizacijska jedinica
Odsjek za pedagogiju
ECTS bodovi
5
Šifra
117642
Semestri izvođenja
zimski
Jezik izvođenja
Hrvatski
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Seminar
30

Cilj
Upoznati uzroke i oblike poremećaja u ponašanju školske djece i mladeži te supsidijarno-socijalne načine i sadržaje odgojnog djelovanja. Uvidjeti socijalnu uvjetovanost i tretman različitih pedagoških pojava, prakse i posljedica u odgojno-obrazovnom djelovanju. Analiza socijalnih odnosa u tipično pedagoškim okolnostima. Shvatiti međuzavisnost socijalne i pedagoške komunikacije u sintezi unutarnje i vanjske prirode čovjeka. Sintetizirati odgoj individualiteta i socijalizacija kroz institucionalne i neformalne oblike pedagoškog djelovanja.
Sadržaj
  1. Odgoj kao socijalna priroda i mobilitet pojedinca u strukturi društva
  2. Ponašanje – rezultat karaktera i/ili odgoja (genetika ponašanja, objašnjenje univerzalnih ponašanja, objašnjenje individualnih razlika, utjecaj okoline, spol), Socijalizacija i odgojni proces
  3. Mjesto socijalne pedagogije u sustavu pedagoških disciplina: predmet, sadržaj, područje djelovanja, metodologija i metodika rada
  4. Supsidijarno-socijalni oblici i pojave odgojnog djelovanja u obitelji (rastava, zlostavljanje, deficijentnost, bolest, kontakt sa školom, prebrižni roditelji, zapostavljanje)
  5. Škola kao odgojno-socijalna ustanova
  6. Antipedagogija i pedagoška viktimologija u odgoju i obrazovanju ((pre)opterećenje učenika, školske fobije, apsentiranja od nastave, nasilje, agresivnost, bullying u školi) – uzroci, pojave, posljedice, prevencija i terapija
  7. Supsidijarno-socijalni oblici i pojave odgojnog djelovanja u vršnjačkim skupinama (vršnjački odnosi, romantični odnosi; subkulture, kontrakulture, bande, navijačke skupine)
  8. Seksualne vrijednosti i ponašanja (seks i njegovo značenje, kontracepcija i spolno prenosive bolesti, trudnoća i abortus , homoseksualnost, znanje o seksu i seksualna edukacija)
  9. Mass-mediji (časopisi, glazba, televizija, Internet, reklame; nasilje, seks, stereotipi, konzumerizam)
  10. Ovisničko ponašanje mladih: postupci i sadržaji pedagoške prevencije
  11. Nasilje u društvu (vršnjačko, međugeneracijsko, (ne)organizirano)
  12. Domovi (odgoj, preodgoj, resocijalizacija)
  13. Supsidijarno-socijalni oblici i pojave odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu (izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenika, organizirane aktivnosti, neorganizirane aktivnosti, šport, kultura, kafići, diskoteke)
  14. Analiza socijalnih odnosa u tipično pedagoškim okolnostima
  15. Odgoj individualiteta i socijalizacija kroz institucionalne i neformalne oblike pedagoškog djelovanja

Ishodi učenja
  1. Opisati socijalnu pedagogiju kao znanstvenu disciplinu.
  2. Prepoznati socijalnu uvjetovanost različitih pedagoških pojava te izdvojiti i vrednovati supsidijarno-socijalne oblike odgojnog djelovanja u obitelji, školi, lokalnoj zajednici, slobodnom vremenu, vršnjačkim skupinama i javnim ustanovama.
  3. Ispitati međuzavisnost odgoja individualiteta i socijalizacije jedinke kroz institucionalne i neformalne oblike pedagoškog djelovanja.
  4. Analizirati socijalne odnose u odgojno-obrazovnom djelovanju.
  5. Opisati i raščlaniti poremećaje u ponašanju školske djece i mladeži.
  6. Kritički prosuđivati antipedagogiju i pedagošku viktimologiju u odgoju i obrazovanju.
  7. Demonstrirati nove didaktike socijalnih komunikacija i kompetencija u odgoju.
Metode podučavanja
predavanja seminari i radionice, samostalni zadaci mentorski rad
Metode ocjenjivanja
Vrednovanje rada vrši se po elementima. Elemente čine: pohađanje i aktivnost na nastavi (10 bodova), priprema seminarksog rada (10 bodova) prezentacija seminarskog rada (10 bodova) pismeni ispit (20 bodova). Maksimalan broj bodova iznosi 50. Studenti koji postignu od 45 do 50 bodova postižu izvrstan uspjeh. Od 39 do 44 boda vrlo dobar. Od 33 do 38 bodova je dobar uspjeh. Od 27 do 32 boda je dovoljan uspjeh. 26 bodova i manje nije dovoljno za prolaznu ocjenu.

Obavezna literatura
  1. Bašić, J. (2009), Teorije prevencije: poremećaja u ponašanju i rizičnog ponašanja djece i mladih. Zagreb: Školska knjiga
  2. Bouillet, D.; Uzelac, S. (2007), Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: Školska knjiga Gudjons, H. (1994), Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb: Educa (Poglavlje str. 93-140)
  3. Previšić, V. (1999), Pedagoško-socijalna obzorja nasilja i agresivnosti u školi. U: Agresivnost i nasilje u školi, Zagreb: HPKZ
  4. Previšić, V.; Prgomet, A. (2007), Socijalno-pedagoške teorije u Njemačkoj tijekom 20. stoljeća. U: Pedagogijska istraživanja, 4(1), Zagreb.
Dopunska literatura
  1. Bratanić, M. (1990), Mikropedagogija. Zagreb: Školska knjiga
  2. Dizdarević, I. (2002), Agensi socijalizacije ličnosti. Sarajevo: Svjetlost
  3. Durkheim, E. (1996), Obrazovanje i sociologija. Zagreb: Societas
  4. Gruden, Z. (1989), Psihoterapijska pedagogija. Zagreb: Školske novine
  5. Katz, G.L., McClellan, E.D. (1999), Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije. Zagreb: Educa
  6. Marburger, H. (1979), Razvoj i koncepti socijalne pedagogije. Zagreb: Fakultet za defektologiju

Obavezan predmet na studijima
  1. Pedagogija, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij, 1. semestar
  2. Pedagogija, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij, 1. semestar