Stjecanje osnovnih kulturoloških spoznaja o okolnostima formiranja češkoga književnog jezika, usvajanje najbitnijih elemenata češke historijske gramatike, poznavanje razlika među češkim dijalektima, a posebno razlika između češkoga standarda i substandarda.

1. Uvod: genetskolingvistički i sociolingvistički aspekt proučavanja jezika; vanjska i unutarnja jezična povijest; dijakronijski i sinkronijski pristup. Definiranje pojmova: jezik, književni jezik, standardni jezik; hijerarhija idioma (mjesni govor, dijalekt, interdijalekt, kulturni interdijalekt, substandard, standard), organska osnovica i kulturna nadgradnja.
2. Slavenski jezici; češki među slavenskim jezicima, hrvatski među slavenskim jezicima. Periodizacija češke književnojezične povijesti. Predstandardno razdoblje (podijeljeno u 3 faze – od 9. do kraja 14. stoljeća) – genetskolingvistička i sociolingvistička situacija; jezične mijene i promjene (strukturne i leksičke) na prijelazu pojedinih razvojnih faza
3. Prvo razdoblje češke jezične standardizacije: prva faza – husitizam (15. st.); druga faza – humanizam i reformacija (16. i početak 17. st.), pregled: Češka braća, Zlatni vijek, najznačajniji standardotvorni momenti, filolozi, pisci, djela.
4. Vrhunac Zlatnoga vijeka češke pisane riječi, filološka djelatnost Češke braće, Blahoslav, Kralička Biblija, Veleslavín, Nedožerský, Komenský i dr., književno stvaralaštvo, historiografija. Jezične promjene (strukturne i leksičke) tijekom druge faze 1. razdoblja standardizacije.
5. Treća faza 1. razdoblja standardizacije – protureformacija (17. i 18. st.) i barok; pregled: radikalni obrat društvenih prilika početkom 17. st.; stagnacija i postupna razgradnja jezične norme Zlatnoga vijeka. Latinizacija, germanizacija. Ulenšpigelovska literatura. Pokušaji očuvanja tradicije, filološka aktivnost, purizam. Jezične promjene tijekom protureformacijskoga razdoblja. Formiranje čeških dijalekata.
6. Drugo razdoblje češke jezične standardizacije – periodizacija. Prva faza: prosvjetiteljstvo, klasicizam i početak preporoda (kraj 18. i početak 19. st.). Češki prosvjetitelji. J. Dobrovský – otac slavistike i suvremene bohemistike. Reteriranje jezikoslovlja prema jezičnoj normi 16. st.
7. Druga faza: preporodni predromantizam i romantizam (1. polovica 19. st.). J Jungmann i njegova generacija. Palacký, Šafařík. Pojava Rukopisa. Jezikoslovni sporovi. Rađanje preporodne književnosti. Jačanje utjecaja književnosti na oblikovanje književnoga jezika.
8. Književno stvaralaštvo predromantizma i romantizma, oblikovanje književnojezične norme. Kollár, Čelakovský, Mácha, Erben, Tyl i suvremenici. Romantičarska poezija izrasla na pučkoj tradiciji i ona europskoga tipa. Stvaranje češkoga kazališta, Tylov realistički program i njegova uloga u oblikovanju književnoga jezika. Standardotvorni pisci.
9. Treća faza 2. razdoblja standardizacije – realizam (od polovice 19. do početka 20. st.). Uspon književnoga stvaralaštva – Havlíček Borovský na pragu realizma. Božena Nĕmcová. Jan Neruda i majevci. Jezikoslovna aktivnost, rad terminoloških komisija, Rieger, puristi, Gebauer, mladogramatičari.
10. Kniževnost na kraju 19. st. – nacionalna škola (Krásnohorská, Čech, Jirásek, Winter…) i kozmopoliti (Vrchlický, Zeyer, Sládek…), njihova uloga u stabilizaciji jezične norme. Masarykov utjecaj na društvene prilike. Jezična situacija, jezikoslovni sporovi.
11. Prvi svjetski rat, formiranje Čehoslovačke republike, ozakonjenje "čehoslovačkoga" jezika, nove jezikoslovne tenzije. Nastup nove generacije čeških jezikoslovaca, Praška škola i Praški lingvistički krug, strukturalizam. Jezikoslovni sporovi. Jezikoslovni časopisi. Udio čeških pisaca u stvaranju književnojezične norme, njezin razvitak od Nerude do Čapeka.
12. Češka dijalektološka mapa, češka narječja, fenomen češkoga supstandarda (obecná čeština), njegov društveni status i odnos jezikoslovlja i književnosti prema njemu.
13. Češka jezična situacija i uspon češkoga jezikoslovlja nakon 2. svjetskoga rata. Češka filologija u slavenskom i europskom kontekstu. Usporedba suvremene češke normativne djelatnosti s hrvatskom.
14. Utvrđivanje gradiva, čitanje i analiza starijih tekstova, diskusija o pojedinim pitanjima.
15. Utvrđivanje gradiva, čitanje i analiza starijih tekstova, diskusija o pojedinim pitanjima.

1. Razumjeti položaj češkog jezika u zajednici slavenskih jezika.
2. Nabrojiti i objasniti jezične promjene kroz koje je češki jezik u svome razvoju prolazio.
3. Prepoznati povijesne, društvene i kulturne kontekste u kojima je poljski jezik funkcionirao.
4. Objasniti i samostalno primijeniti metode poredbeno-povijesne lingvistike.
5. Nabrojiti najvažnije spomenike češke pismenosti i objasniti njihovu ulogu u stabilizaciji standardnoga jezika.
6. Nabrojiti, opisati i prostorno smjestiti češka narječja.
7. Objasniti fenomen češkog substandarda.

Teorijsko izlaganje, vježbe uz korištenje pisanog materijala. Samostalna analiza teksta uz naknadnu provjeru te grupna analiza primjera. Seminarski rad.

Redovito pohađanje nastave, analiza tekstova i sudjelovanje u diskusijama; na kraju semestra usmeni ispit.

1. Brozović, D. (1970): Standardni jezik. Teorija / usporedbe / geneza / povijest / suvremena zbilja, Zagreb.
2. Český jazyk. Najnowsze dzieje języków słowiańskych (1998), ur. J. Kořenský, Opole.
3. Lamprecht, A. – Šlosar, D. – Bauer, J. (1986): Historická mluvnice češtiny, Praha.

1. Češki jezik i književnost, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 2. semestar