Proširiti i unaprijediti znanja o socijalnopsihološkoj dinamici rata i mira. Razumjeti činitelje koji predstavljaju rizične okolnosti nastanka sukoba među grupama i masovnog nasilja. Razumjeti dinamiku deeskalacije sukoba i postkonfliktne procese. Razumjeti mogućnosti i ulogu socijalnospiholoških spoznaja u izradnji mira. Razvijati ideju nenasilja i suradnje kao strategije rješavanja sukoba. U kolegiju se potiče multidisciplinarni pristup razumijevanju središnjih pitanja rata i mira.

1. Psihologija mira: temeljni pojmovi i specifičnosti. Pojmovi pozitivnog i negativnog mira. Mirovni studiji. Mirovni pokret. Obrazovanje za mir. Socijalna pravda i ljudska prava. Postoji li psihologija rata: psihologija "stvaranja neprijatelja" (enmification). Povijesni pregled istraživanja mira u psihologiji.
2. Oblici nasilja. Masovno nasilje. Političko nasilje. Simboličko i strukturalno nasilje. Nasilje prema manjinskim grupama. Mržnja i zločini iz mržnje. Terorizam kao oblik masovnog nasilja. Rat kao krajnji oblik nasilja.
3. Mržnja kao emocija. Teorije mržnje: psihodinamski pristup; Hannah Arendt i "banalnost zla"; "zlo" kao psihologijski pojam: Staub i Baummeister; Robert Zajonc i vjerovanje u "moralni imperativ". Individualistički pristup mržnji Ericha Fromma i Aarona Becka; dvosmjerna teorija mržnje Roberta i Karin Sternberg. Pet-stupanjski model razvoja kolektivne mržnje Stephena Reichera (identifikacija-isključivanje-prijetnja-grupna vrlina-slavlje).
4. Slika neprijatelja, dehumanizacija, infrahumanizacija. Dijabolizacija: primjeri iz hladnog rata i rata u FY. Medijska prezentacija neprijatelja. Ideološko oblikovanje neprijatelja, perceptivne distorzije i esencijalizacija "drugoga" i "nas". Nacionalizam i rat. Etničko nasilje. Pristup etničkom sukobu zasnovan na emocijama Rogera Petersena (strah, mržnja, srdžba). Socijalno-psihološka dinamika mobilizacije za rat.
5. Socijalno psihološka dinamika genocida/democida. Model Linde Wolf: sedam razina nasilja i put u genocid. Psihologija genocida Stevena Bauma: počinitelji, promatrači i spasitelji. Koncept "altruizma rođenog i patnje" (E. Staub). Zimbardov koncept "banalnosti herojstva".
6. Deeskalacija sukoba; uvjeti deeskalacije sukoba. GRIT Charlesa Osgooda: hladnoratovska primjena i mogućnosti u drugim sukobima. Sklapanje mira, mirovne strategije i održavanje mira. Izgradnja i razvoj povjerenja kao element socijalnog oporavka. "Grassroot" mirovni pokreti (primjeri iz "domaćih" ratova).
7. Rješavanje sukoba: pristup rješavanja problema Herberta Kelmana, Lederachov model izgradnje (trajnoga/održivoga) mira, pristup pravde (pravičnosti) Mortona Deutscha i konstruktivno rješavanje sukoba; upravljanje sukobom metodom velikih grupa; teorija racionalnog izbora u rješavanju sukoba
8. Modeli uspostavljanja odnosa među sukobljenim grupama. Model upravljanja sukobom; model koegzistencije/suradnje; model multikulturnosti/interkulturnosti kao model izgradnje mira. Pristup međugrupnog dijaloga. Pomirenje: temeljni pojmovi i kontroverze; teorije pomirenja. Pomirenje kao individualnopsihološka kategorija. Suočavanje počinitelja i žrtve i/ili njihovih potomaka (pristup Dan Bar-Ona). Pomirenje kao međugrupna kategorija.
9. Isprika i oprost kao strategije pomirenja. Psihološke funkcije isprike i opraštanja u interpersonalnim odnosima. Opraštanje kao religijska kategorija. Opraštanje i mentalno zdravlje. Kolektivna isprika i oprost: tumačenja i kontroverze; simboličko značenje političke isprike i dinamika međugrupnog približavanja.. Povijesni primjeri i refleksije."Sorry states" Jennifer Lind. "Neoprostivost" i međugrupna empatija ("ethnic empathy").
10. Grupno utemeljene emocije nakon sukoba: kolektivna krivnja i sram. Poricanje (Stanley Cohen) i strategije opravdavanja postupaka vlastite grupe. "Krivnja naroda" Elazara Barkana. Suočavanje s prošlošću i oblikovanje povijesti kao socijalnopsihološki proces: primjer Njemačke i primjer Domovinskog rata. Karl Jaspers i početak psihološkog istraživanja kolektivne krivnje. Stajališta Nyle Branscombe i Bertjana Doosjea. Odnos kolektivne krivnje i srama i približavanja grupa nakon sukoba. Kolektivna k
11. Individualnopsihološke i socijalnopsihološke funkcije suđenja ratnim zločinima. Pojam "pravednoga mira". Psihološki aspekti svjedočenja žrtava i reparacije.
12. Međunarodni i domaći primjeri strategija pomirenja i tranzicijska pravda: Komisija za istinu i pomirenje (Južna Afrika), Međunarodni sud u Hagu (ICTY), tradicijski sudovi.
13. Kolektivna traumatizacija: sličnosti i razlike u odnosu na individualnu traumatizaciju. Pojam "odabrane traume" (Volkan) i ponavljanje sukoba. Holokaust. Transgeneracijski prijenos traume. Tvrdokorni sukobi. Doživljaj kolektivne viktimizacije, orijentacija na ponavljanu viktimizaciju i sukob.
14. Komemoracije, spomenici, kolektivno pamćenje i kolektivni zaborav. Distorzije kolektivnog pamćenja. Kultura mira i prevencija međugrupnog nasilja. Obrazovanje za mir i ljudska prava.
15. Neki primjeri programa obrazovanja za mir u nas i u svijetu.

1. Znati objasniti socijalnopsihološku dinamiku rata.
2. Moći usporediti pozitivni i negativni mir.
3. Znati prepoznati elemente koji predstavljaju rizične okolnosti nastanka sukoba među grupama, te djelovati na okolnosti smirivanja napetosti.
4. Znati objasniti dinamiku deeskalacije sukoba i postkonfliktne procese.
5. Moći obrazložiti ulogu socijalnopiholoških spoznaja i procesa u izgradnji mira.
6. Procijeniti važnost pravde u izgradnji i održavanju mira, te sprječavanju ponavljanja sukoba.
7. Kreirati primjerene psihosocijalne intervencije, s obzirom na socijalnopsihološke karakteristike sukoba u konkretnoj situaciji.

Predavanja, seminari, diskusijske grupe, samostalni zadaci.

Rad studenata redovito se prati tijekom rasprava i diskusijskih grupa (30%). Način praćenja studenata jest i prezentacija seminarskih radova u kojima studenti trebaju pokazati (usmeno i pismeno) sposobnost integracije znanja, vještinu pisanja, usmenog izražavanja, te prezentacijske vještine (30%). Ekstenzivan seminarski rad koji studenti pišu na temu koju sami odaberu i koju trebaju kritički obraditi ujedno je i završni rad, u kojem se ocjenjuju usvojenost znanja u području, mogućnost njegova povezivanja, korištenje raznolikih izvora literature, kritički pristup, te osobni osvrt studenta na pitanje kojim se bavi (40%).

1. Barkan, E. (2000). The guilt of nations: Restitution and negotiating hstorical injustices. Baltimore: The John Hopkins University Press.
2. Cairns, E. & Roe, M. D. (Eds). The role of memory in ethnic conflict. Palgrave Macmillan. Part IV (Conflicting memories & conflict resolution). pp. 105-180.
3. Čorkalo, D. (2002). Peace education in New Democracies: A case of Croatia. In: G. Salomon and B. Nevo (Eds.). Peace education around the world: The concept, underlying principles, the practice and the research. New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates..
4. Lederach, J. P. (1995). Preparing for peace. Conflict transformatioin across cultures. Syracuse: Syracuse University Press.
5. Salomon, G. (2009). Recent research findings by the Center for research on peace education. University of Haifa, CERPE.
6. Long, W. J. & Brecke. P. (2003). War and reconciliation: Reason and emotion in conflict resolution. Cambridge: MIT Press.

1. Psihologija, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij, 2., 4. semestar