Stjecanje znanja, vještina i kompetencija iz sintaktičkih funkcija dijelova sintagme i jednostavne rečenice te ovladavanje modusima komponiranja surečenica u složene sintaktičke strukture.

1. Uvod u sintaksu poljskoga jezika (definicije, mikrosintaksa i njezine jedinice, makrosintaksa i jedinice, suprasintaksa i jedinice; osnovni dijelovi sintagme i jednostavne rečenice; osnovni odnosi surečenica u složenoj rečenici; tekst i njegovi dijelovi), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
2. Sintaktička struktura sintagme (imenska fraza, glagolska fraza, atributne i predikativne grupe, prijedložni izričaji, frazemi; formalna i pragmatička podjela sintagmi), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
3. Jednostavna rečenica (glavni i sporedni dijelovi rečenice, uklopljeni dijelovi rečenice, dijaloške replike kao elipse, rečenice i rečenični ekvivalenti), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
4. kolokvij
5. Formalna i semantička analiza subjekta (tipovi subjekta, vrste riječi koje mogu biti u službi subjekta), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
6. Formalna i semantička analiza predikata (vrste predikata, odnos subjekta i predikata u staroj i novoj sintaksi, vrste riječi koje mogu biti u službi predikata), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
7. Sporedni dijelovi rečenice (struktura atributa, objekta i priložne oznake, mikrokonektori u jednostavnoj rečenici, odnos atributa prema subjektu i objektu, odnos priložne oznake i predikata, vrste priložnih oznaka, red sporednih dijelova u poljskoj rečenici, odnos subjekta i objekta u aktivnim i pasivnim rečenicama), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
8. 2. kolokvij
9. Makrosintaktički odnosi u složenoj rečenici (određivanje granice surečenica i njihovi makrokonektori, razlika između koordinacija i subordinacije, gramatička i logička ovisnost nedovršenih struktura, tipovi nezavisnih rečenica, tipovi zavisnih rečenica, sličnosti i razlike s hrvatskim jezikom, participne rečenice, uklopljene rečenice, upravni i neupravni govor), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
10. Formalno-semantički pristup složenim rečenicama prema novoj poljskoj sintaksi (51 tip odnosa surečenica prema makrokonektorima, relacije pKq – surečenica p, konektor, surečenica q), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
11. Višestrukosložena rečenica (više istorodnih surečenica – same nezavisne surečenice, same zavisne surečenice, različite vrste surečenica – zavisno-nezavisne surečenice, shematski prikaz surečenica), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
12. Suprasintaksa ili sintaksa teksta (definicije teksta, razlika između teksta i diskurza, dijelovi teksta, tekst i kontekst, suprakonektori i njihovi tipovi, forične riječi, modalne riječi, direktna i indirektna referencija s upućivačkim riječima, signali segmentacije teksta - invokacijski signali segmentacije, - eksvokacijski signali segmentacije, signali kohezije teksta, - intervokacijski signali kohezije, odnos suprasintakse i pragmatike), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
13. 3. kolokvij
14. Ponavljanje gradiva iz mikrosintakse.
15. Ponavljanje gradiva. Priprema za ispit.

1. Raščlaniti poljske rečenice, interpretirati ih sa sintaktičkog stanovišta te izdvojiti komunikacijske učinke različito oblikovanih rečenica.
2. Uočiti i objasniti temeljna sintaktička obilježja poljskoga jezika.
3. Na različite sintaktičke načine izraziti istu informaciju (u govornom/pisanom obliku, službenom/neslužbenom tonu, privatnom/službenom registru).
4. Nabrojiti i objasniti sintagmatske i paradigmatske odnose unutar rečenica poljskoga jezika.
5. Definirati i razumjeti sintaktičke kategorijie u poljskom jeziku.
6. Nabrojiti i kritički prosuđivati različite teorijske pristupe u sintaksi.

Nastava je interaktivna, studenti stalno sudjeluju. Predavanja se izvode uz pomoć tehničkih pomagala i PPP dok na seminarima studenti sami izlažu svoje radove pripremljene u dogovoru s nastavnikom.

Tjedno praćenje, evaluacija studentskih zadaća, studentska samoevaluacija. Studenti pišu tri kolokvija tijekom semestra. Ocjene iz kolokvija kao i sudjelovanje u nastavi zajedno sa završnim ispitom čine konačnu ocjenu.

1. Zuzanna Topolińska (red) (1984): Gramatyka współczesnego języka polskiego, Składnia, Warszawa
2. Branko Tošović (2001): Korelaciona sintaksa, Institut für Slawistik, Graz
3. Stanisław Jodłowski (1976): Podstawy polskiej składni, PWN, Warszawa

1. Poljski jezik i književnost, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 4. semestar