Turski jezik: osnove sintakse (II)

Naziv
Turski jezik: osnove sintakse (II)
Organizacijska jedinica
Katedra za turkologiju
ECTS bodovi
7
Šifra
50994
Semestri izvođenja
ljetni
Jezik izvođenja
Hrvatski
Satnica
Predavanja
30
Lektorske vježbe
90

Cilj
Cilj kolegija jest da polaznici ovladaju sintaktičkim obilježjima turskog jezika koja se tiču infinitnih formi, poširivanja jednostavnih rečenica uvrštavanjem infinitnih formi te vrstama preoblika finitnih u infinitne glagolske forme. Time se nastoji uputiti na mogućnosti i ograničenja kontrastivne analize s hrvatskim jezikom.
Sadržaj
  1. Vrste preoblika VF (verbum finitum) u VI (verbum infitum) i načini uvrštavanja infinitnih formi u ustroj temeljne rečenice / Vježbe: prevođenje i konverzacija na turskom jeziku; provjera sposobnosti pismenoga izražavanja.
  2. Teorijski pristup infinitnim konstrukcijama: prošireni rečenični članovi ili zavisne rečenice? / Vježbe: prevođenje i konverzacija na turskom jeziku; provjera sposobnosti pismenoga izražavanja.
  3. Preoblika atribucije / Vježbe: prevođenje i konverzacija s posebnim osvrtom na novo gradivo.
  4. Preoblika atribucije – kontrastivni osvrt na ekvivalente turskih participa u hrvatskome jeziku / Vježbe: prevođenje i konverzacija s posebnim osvrtom na novo gradivo; analiza na tekstovima; intenzivna konverzacija, vježbe prevođenja radi usvajanja novog leksika.
  5. Provjera znanja u obliku testa.
  6. Preoblika atribucije: kontrastivni osvrt na ekvivalente turskih proparticipa na –dIk i -AcAk u hrvatskome jeziku. / Vježbe: Prevođenje i konverzacija s posebnim osvrtom na novo gradivo; uvježbavanje gradiva na tekstovima; intenzivna konverzacija, vježbe prevođenja.
  7. Tročlane konstrukcije tipa su basan ova i postacı ısıran köpek / Vježbe: prevođenje i konverzacija s posebnim osvrtom na novo gradivo; gramatička analiza; intenzivna konverzacija, vježbe prevođenja.
  8. Preoblike adverbijalizacije: Gerundi i kvazigerundi s osvrtom na njihove semantičko-sintaktičke ekvivalente u hrvatskome jeziku / Vježbe: čitanje i sastavljanje tekstova s (pro)participskim i gerundnim konstrukcijama.
  9. Gerundni segment kao prošireni rečenični član i(li) turska zavisna rečenica; sintaktičko-smantičke osobitosti gerunda / Vježbe: čitanje, usmeno i pismeno prevođenje, konverzacija.
  10. Gerund na –Ip kao konverb: izražavanje koordinacije subordinacijom; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik / Vježbe: tekstovi s gerundom na –Ip; konverzacija, pismeno prevođenje.
  11. Preblika nominalizacije: Nominalizatori: semantičko-sintaktički aspekt; semantičko-sintaktički ekvivalenti nominaliziranih struktura u turskom i hrvatskom jeziku / Vježne: tekstovi, uporaba nominaliziranih struktura, prevođenje s turskoga jezika i na turski jezik.
  12. Mogućnosti i ograničenja preoblike nominalizacije u turskom i hrvatskom jeziku; linerani raspored rečeničnih konstituenata u nominaliziranim rečenicama (kontrastivni osvrt) / Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  13. Kratak osvrt na uporabu nominalizatora –mA, -mAk, -Iş, -DIK, -AcAK kao rečeničnih članova. / Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  14. Pripreme za ispit.
  15. Pripreme za ispit, rješavanje probnih testova.

Ishodi učenja
  1. Objasniti i demonstrirati vrste preoblika finitnih u infinitne glagolske forme te načine uvrštavanja infinitnih formi u ustroj temeljne rečenice
  2. Analizirati morfološki ustroj elemenata složene rečenice s infinitnim glagolskim formama te objasniti njezin sintaktički ustroj.
  3. Nabrojiti vrste glagolskih imenica, objasniti i usporediti njihovu upotrebu te ih kontrastirati s njihovim značenjsko-sintaktičkim ekvivalentima u hrvatskom jeziku
  4. Nabrojiti gerunde i kvazigerunde, objasniti i usporediti njihovu upotrebu s osvrtom na njihove značenjsko-sintaktičke ekvivalente u hrvatskome jeziku
  5. Samostalno prevesti s turskog na hrvatski i s hrvatskog na turski jezik tekstove za koje nisu potrebna specifična stručna znanja
  6. Demonstrirati komunikaciju koja omogućuje svakodnevnu interakciju s izvornim govornikom te se uključivati u razgovor o poznatim temama
Metode podučavanja
Predavanja, jezične vježbe, lektorske vježbe.
Metode ocjenjivanja
Testovi i provjere znanja tijekom studija; usmena izlaganja; aktivno sudjelovanje u nastavi (čitanju, prevođenju, konverzaciji); završni (pismeni i usmeni) ispit. Napomena: Završna ocjena uključuje i vrednovanje rada i uspjeha studenta tijekom semestra.

Obavezna literatura
  1. Čaušević, E. (1996), Gramatika suvremenoga turskog jezika, Zagreb.
  2. Čaušević, E. (1995), Nominalizacija u turskome jeziku (I). Prilog kontrastivnoj analizi sintakse turskog i hrvatskog jezika. Suvremena lingvistika (SL) 40. 33-50.
  3. Čaušević, E. (1997), Nominalizacija u turskome jeziku II. Prilog kontrastivnoj analizi sintakse turskog i hrvatskog jezika. SL 43-44. 29-60.
  4. Čaušević, E. (1994 ), Struktura turske rečenice. Prilog kontrastivnoj analizi sintakse turskog i hrvatskog jezika. SL 37. 5-34.
  5. Čaušević, E. (1997), Adverbijalizacija u turskome jeziku. Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) 46/1996. 13 -37.
  6. Erguvanlı, E. (1984): The Function of Word Order in Turkish Grammar, Los Angeles.
  7. Hengirmen, M. (1995): Türkçe Dilbilgisi, Ankara.
  8. Atabay, N. & Özel, S. & Çam, A. (1981), Türkiye Türkçesinin Sözdizimi, Ankara.
  9. Teodosijević, M.(2004): Turski jezik u svakodnevnoj komunikaciji. Beograd.
Dopunska literatura
  1. Kononov, A. N. (1956), Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka, Moskva, Leningrad.
  2. Banguoğlu, T. (1974), Türkçenin Grameri, İstanbul.
  3. Underhill, R. (1976), Turkish Grammar, Cambridge.
  4. Jansky, H. (198611), Lehrbuch der türkischen Sprache (überarbeitet u. erweitert von Landmann, A.), Wiesbaden.
  5. Teodosijević, M. (1997), Izbor iz savremene turske proze, Beograd.
  6. Udžbenik po izboru lektorice / lektora

Obavezan predmet na studijima
  1. Turkologija, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 6. semestar