Upoznati studente s etičkim teorijama i njihovom primjenom na govorenje i komunikaciju u interpersonalnoj i javnoj sferi.

1. Jezikom i jezičnom govornom/komunikacijskom praksom upravljaju četiri osnova uvjeta – pravilnost izrečenog iskaza (gramatika), istinitost iskazane tvrdnje (semantika), uspješnost iskazane radnje (pragmatika) i ispravnost odnosa između pravilnosti, istinitosti i uspješnosti (etika);
2. Upoznavanje s glavnim školama etike – normativna etika, metaetika i primijenja etika ili etike, te razmatranje njihova odnosa prema mogućoj etici govorenja;
3. Sokratova kritika sofista i Platonova kritika jezika te njegovo razlikovanje između sofističke retorike i filozofske retorike kao moguća polazišta u zasnivanju etike govorenja;
4. Aristotelovo razlikovanje između različitih govornih umijeća (gramatika, logika/dijalektika, retorika i poetika); Aristotelovo trijadičko strukturiranje retorike (npr. ethos, pathos, logos i govor o prošlom, sadašnjem i budućem) i pretpostavke etičnosti;
5. Kvintilijanova retorika i moralnost govornika; sužavanje retorike, te širenje prostora hermeneutike i poetike; Sv. Augustin o laži i protiv laži;
6. Formiranje moderne javnosti, njezina jezika i normi komuniciranja u njoj; razvoj medija, medijatizirane komunikacije i pitanje njezine etičnosti;
7. Austinova teorija performativnosti, ilokucijske snage i uspješnosti govornih akata; Griceova teorija govorne namjere i komunikacijskih maksima;
8. Foucaultova kritika diskursa, diskurzivnog poretka; parrhresia i parrhesiast;
9. Habermasova teorija univerzalne pragmatike i diskurzivne etike;
10. Promjena komunikacijske paradigme s novim medijima i pitanja etičnosti;
11. Etika govornika – Gorgijin govornik, Aristotelov govornik, Kvintilijanov govornik, Augustinov govornik, Foucaultov govornik, Habermasov govornik.
12. Etika slušatelja je nezaobilazna pretpostavka etike govorenja, jer je slušanje ključ govorenja; pet vrsta slušanja kao pet prostora etike slušanja;
13. Etika jezika – etika jezičnog znanja, naracijska etika, argumentacijska etika, etika izvođenja zaključaka; o relevantnosti metaetike kao neke vrste etike jezika.
14. O ograničenjima etike govorenja u odnosu prema različitim oblicima komunikacijske i nekomunikacijske moć; o ograničenjima etike govorenja u odnosu prema različitim oblicima pseudoetičnih i neetičnih govornih i negovornih radnji; o načinima obnavljanja snage etike govorenja.

1. Usporediti različite etičke teorije u okviru filozofskih škola i orijentacija.
2. Demonstrirati kako se različiti pristupi etici – normativna, primijenjena i deskriptivna etika te metaetika – primjenjuju na verbalnu komunikaciju.
3. Analizirati različite tipove diskursa (javni i privatni diskurs; politički, znanstveni, publicistički, reklamni, religijski diskurs) s obzirom na njihovu etičku pozadinu.
4. Kritički ocijeniti analizirani diskurs na etičkoj i metaetičkoj razini.
5. Kritički analizirati vlastiti etički sustav i njegovu manifestaciju na diskurzivnoj razini.
6. Primijeniti stečeno znanje u cilju bolje komunikacije s pojedincima različitih identiteta i etičkih opredjeljenja.
7. Stručno komunicirati s kolegama znanstvenicima i sa širom zajednicom o etičkim dimenzijama verbalne komunikacije.
8. Kritički valorizirati znanstvenu literaturu iz područja etike govorenja na hrvatskom, engleskom i drugim jezicima.

Predavanje, diskusija, pisanje i izlaganje seminarskoga rada.

Boduje se prisutnost na predavanjima i seminarima, pisanje i izlaganje seminarskoga rada, te pisanje bilježaka na temelju literature i aktivno sudjelovanje u diskusijama. Na temelju prikupljenih bodova izračunava se ocjena, a studenti koji žele višu ocjenu imaju mogućnost pristupanja ispitu.

1. Platon (1975), Protagora & Sofist, Zagreb: Naprijed, 105-192.
2. Platon (1970) Ijon & Gozba & Fedar , Beograd: Kultura, 107-181.
3. Foucault, M. (1981), „The order of discourse“, in Young, Robert (ed.), Untying the Text: A Poststructuralist Reader, London: RKP.
4. Foucault, M. (2001), Fearless Speech, Los Angeles: Semiotext(e), 11-24.
5. Habermas, J. (1984) „Što je univerzalna pragmatika?“ (J. Habermas, „Was heisst Universalpragmatik?“, in K-O. Apel (ed), Sprachpragmatik und Philosophie, Frankfurt: Suhrkamp), Naše teme, god. XXV III, br. 11, 2346-2356.
6. Habermas, Jürgen (1984) „The Theory of Communicative Action: Reason and the Rationalization of Society“, Boston: Beacon Press
7. Dahlberg, Gunilla; Moss, Peter (2004) „Ethics and politics in early childhood education“, New York: Routledge Falmer
8. Derrida, Jacques (1994) „Politiques de l'amitié“, Paris: Galilée
9. Hampshire, Stuart (ed.) (1978) „Public and private morality“, Cambridge, New York: Cambridge University Press
10. Phelan, James (1996) „Narrative as rhetoric: technique, audiences, ethics, ideology“, Columbus: Ohio State University Press
11. Habermas, Jürgen (1983) „Moralbewussten und kommunikatives Handeln“, Frankfurt: Suhrkamp
12. Leff, Gordon (1968) „Medieval Thought: St. Augustin to Ockham“, Penguin Books

1. Fonetika, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 1., 3., 5. semestar
2. Kroatistika, sveučilišni preddiplomski jednopredmetni studij, 1. semestar
3. Lingvistika, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 1., 3., 5. semestar
4. Portugalski jezik i književnost, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 1., 3., 5. semestar
5. Švedski jezik i kultura, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 1., 5. semestar