Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

ECTS Informacijski paket

za akademsku godinu 2017 / 2018

Forenzična psihologija

Naziv
Forenzična psihologija
Organizacijska jedinica
Odsjek za psihologiju
ECTS bodovi
5
Šifra
118174
Semestri izvođenja
zimski
Jezik izvođenja
Hrvatski
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15
Vježbe u praktikumu
15

Cilj
Upoznati studente sa psihološkim procesima i zakonitostima te karakteristikama i dinamikom ličnosti svih sudionika u procesu istražnog i sudskog postupka, a naročito u procesu davanja iskaza, svjedočenja. Upoznati studente sa psihološkim karakteristikama kršitelja zakona. Upoznati studente sa percepcijom žrtava te poželjnim i nepoželjnim postupanjem prema žrtvama. Upoznati studente sa osnovnim metodama detekcije laži u forenzičkoj situaciji. Osposobljavanje studenata da sudjeluju kao stručnjaci u procesu uzimanja izjava, dijagnostici antisocijalnih ličnosti, pogotovo psihopatije te rehabilitacijskom procesu počinitelja.
Sadržaj
  1. Uvod, definicija i povijesni razvoj forenzičke psihologije
  2. Psihološki procesi i zakonitosti u osnovi svjedočenja i prepoznavanja
  3. Intervjuiranje svjedoka i žrtava; Kognitivni intervju
  4. Forenzički intervju s djetetom
  5. Forenzički intervju s djetetom
  6. Psihologija počinitelja delikata, dijagnostika psihopata i antisocijalne ličnosti
  7. Psihologija počinitelja seksualnih delikata i obiteljskog nasilja
  8. Psihologija maloljetničke delinkvencije; postupanje i uloga psihologa
  9. Psihologija žrtava kaznenih djela (psihološke karakteristike, percepcija i postupanje, mitovi o žrtvama)
  10. Detekcija laži (neurofiziologija laži i poligraf; ocjena vjerodostojnosti izjave)
  11. Detekcija laži neverbalnim pokazateljima
  12. Nepravni aspekti presuđivanja
  13. Psihologijska vještačenja – domene vještačenja
  14. Psihologijska vještačenja – primjeri iz prakse
  15. Psihologijska dijagnostika i tretmani u penalnim uvjetima

Ishodi učenja
  1. Navesti čimbenike koji utječu na točnost davanja izjave svjedoka te na točnost prepoznavanja svjedoka.
  2. Razlikovati primjerene i neprimjerene tehnike uzimanja izjave od djece.
  3. Upotrijebiti osnovne tehnike za primjereno forenzičko intervjuiranje djece.
  4. Opisati karakteristike psihopata i metode dijagnosticiranja antisocijalnih ličnosti.
  5. Usporediti počinitelje kaznenih djela nasilja po karakteristikama ličnosti.
  6. Usporediti glavne pristupe maloljetnoj delinkvenciji i predložiti postupanje prema maloljetnom počinitelju.
  7. Opisati i argumentirati poželjno i nepoželjno ponašanje prema žrtvama kaznenih djela.
  8. Usporediti glavne teorijske pristupe proučavanju laganja te objasniti glavne metode detekcije laži.
  9. Opisati domene psihologijskog vještačenja i glavne zakonske propise relevantne za vještačenja.
  10. Opisati ulogu psihologa u penalnom sustavu.
Metode podučavanja
Metode ocjenjivanja
Provjera znanja provodi se tijekom nastave kroz različite individualne i grupne zadatke te kolokvijima na kraju svake nastavne cjeline kolokvijima i/ili pismenim ispitom nakon odslušanog predmeta. Ocjena iz predmeta formira se: aktivnost na nastavi nosi 10% ocjene, individualni portfolio 10%, pismeni ispit 80%.

Obavezna literatura
  1. Hess, A. K., Weiner, I. B. (1999). The Handbook of Forensic Psychology. Chichester: Wiley. (odabrane stranice)
  2. Zarevski, P. (1991). Pamćenje i vjerodostojnost svjedočenja. Penološke teme, 1-4, 57-77.
  3. Memon, A., Vrij, A., Bull, R. Psychology and Law. Truthfulness, Accuracy and Credibility. Berkshire: McGraw-Hill.
  4. Kovačević, D., Ljubin Golub, T. (2007). Forenzični intervju s djetetom. U T. Žarković Palijan, D. Kovačević (ur.), Iz forenzične psihijatrije 2 (str. 189-217) Zagreb: Ceres.
  5. Ljubin, T. (2003). Psihološki profil zlostavljača. U: M. Ajduković, G. Pavleković (ur.), Nasilje nad ženom u obitelji (str. 115-123). Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
  6. Ljubin, T. (2000). Kako povećati dosjećanje svjedoka: Kognitivni intervju. Policija i sigurnost, 9, 3-6, 187-199
  7. Ljubin Golub, T., Damjanović, N. (2009). Metode otkrivanja laži. Policija i sigurnost, 2, 222-236.
  8. Ljubin Golub, T. (2007). Procjena vjerodostojnosti izjave. U T. Žarković Palijan, D. Kovačević (ur.), Iz forenzične psihijatrije 2 (str. 218-236) Zagreb: Ceres.
Dopunska literatura
  1. Goldstein, A.M., Weiner, I.B. Handbook of psychology, vol. 11. Forensic psychology. Chichester: Wiley.
  2. Gudjonsson, G. (1992). The Psychology of Interrogations, Confessions and Testimony. Chichester: Wiley.
  3. Millon et al. (1998). Psychopaty. Guilford press.
  4. Milne, R., Bull, R. (1999). Investigative Interviewing. Psychology and Practice. Chichester: Wiley.
  5. Sporer, S.L., Malpass, R.S., Koenhken, G. (1996). Psychological Issues in Eyewitness Identification. Mahwah, New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates.
  6. Blackburn, R. (1993). The psychology of criminal conduct. Theory, Research and Practice. Chichester:Wiley.
  7. Bajer, M., Kljaić, S. (1990). Kasniji životni put delinkventne djece (izbor iz pojedinih poglavlja). Zagreb: RZ RKSSOH.
  8. Ajduković, M. (2004). Psihosocijalne intervencije s počiniteljima nasilja u obiteljima. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 11, 1, 2004, 171-199.
  9. Ajduković, M. (1995). Psihologijski aspekti donošenja odluka u kaznenom postupku, 2, 2, 292-307.
  10. Ljubin, T. (2006). Prikupljanje obavijesti i ispitivanje osjetljivih i zastrašenih svjedoka. U S. Gluščić, G. Klemenčić, T.
  11. Ljubin, D. Novosel, D. Tripalo, G. Vertmeulen. Zaštita svjedoka kod teških kaznenih djela. Procesne mjere zaštite svjedoka: Priručnik za obuku policije, državnih odvjetnika i sudaca. (str. 184-225) Strasbourg: Vijeće Europe.

Izborni predmet na studijima
  1. Psihologija, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij, 1., 3. semestar