mučiti (mȕčiti)

inf 79

1

mučiti (mȕčiti)   1

≈

smetati, dosađivati, zaokupljati, opsjedati

-frame:	AGT	obl		PAT	obl
		0_or_1			4

-example: Tenisača je mučio gležanj
-class: amuse

2

mučiti (mȕčiti)   2

≈

trpjeti duže vrijeme, u bolesti, neimaštini i sl. (idiom)

-frame:

-example: mučiti muku