Zeynep Oğuz Kursar istraživačica je kasnosrednjovjekovne i ranonovovjekovne islamske umjetnosti i arhitekture. Diplomirala je arhitekturu i magistrirala povijest arhitekture na Bliskoistočnom tehničkom sveučilištu (Middle East Technical University) u Ankari (Turska). Doktorirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti i arhitekture na Sveučilištu Harvard
(Cambridge, SAD). Radila je na projektima istraživanja i dokumentiranja lokaliteta grčke, armenske, asirske i židovske kulturne baštine te sudjelovala u međunarodnim arheološkim istraživanjima u Turskoj. Njezina doktorska disertacija pod nazivom The Kaplıca Zaviye and the Emergence of Sultanic Funerary Complexes in Ottoman Architecture in the Fourteenth
Century proučava instituciju islamskog svetišta (zaviye) u prvoj osmanskoj prijestolnici Bursi, kao i ključnu ulogu koju su rani osmanski višenamjenski kompleksi imali u stvaranju odanosti
u vrijeme kada se osporavala lojalnost na lokalnoj i regionalnoj razini. Područje njezina znanstvenog interesa usmjereno je na istraživanje odnosa osmanske materijalne kulture s
autohtonim kulturnim nasljeđem i globaliziranim mrežama postkrižarskog Mediterana i postmongolske Euroazije. Od prosinca 2024. zaposlena je kao postdoktorand viši asistent na istraživačkom projektu HRZZ-a Modeli naručiteljstva. Naručitelji, umjetnici i publika u Zagrebu u 17. i dugom 18. stoljeću, voditeljice prof. dr. sc. Dubravke Botica.
