Naziv
Turski jezik: ustroj / kontrastiranje / prevođenje (II)
Organizacijska jedinica
Katedra za turkologiju
ECTS
7
Šifra
124533
Semestri
ljetni
Satnica
Seminar
15
Lektorske vježbe
75
Preduvjeti za upis i polaganje kolegija
Za upis kolegija se moraju

Cilj
Cilj je da polaznici ovladaju osnovnim tehnikama prevođenja s naglaskom na prijevodima s hrvatskog na turski jezik iz područja navedenih u sadržaju, a na lektorskim vježbama razviju konverzacijske vještine na očekivanoj razini.
Sadržaj
  1. Uvod u gramatičke, leksičke i stilističke specifičnosti tekstova koje će polaznici prevoditi na kolegiju. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  2. Prijevod političkog govora. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  3. Prijevod teksta iz područja ekonomije. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  4. Prijevodi administrativno-pravnih tekstova (dokumenata). Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  5. Prijevod teksta iz područja gospodarstva. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  6. Prijevod teksta iz područja gospodarstva. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  7. Prijevod teksta iz područja arhitekture i građevine. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  8. Prijevod teksta iz područja turizma. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  9. Prijevod teksta iz područja turizma. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  10. Ponavljanje i provjera znanja.
  11. Prijevod intervjua iz navedenih područja. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  12. Prijevod intervjua iz navedenih područja. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  13. Specifičnosti usmenog prevođenja. Konsekutivno prevođenje iz navedenih područja. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  14. Konsekutivno prevođenje iz navedenih područja. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  15. Ponavljanje i priprema za ispit.

Ishodi učenja
  1. samostalno prevoditi tekstove različitih razina složenosti s turskog na hrvatski jezik tako da postignu gramatičku, stilsku i komunikacijsku prihvatljivost
  2. u okviru seminara i vježbi ovladati osnovnim tehnikama prevođenja s naglaskom na prijevodima s hrvatskog na turski jezik iz obrađenih područja
  3. analizirati i opisati ustroj turskoga jezika te kontrastirati turski i hrvatski jezik u obrađenim i tekstovima i drugim tekstovima te vrste
  4. spontano i tečno komunicirati u društvenim i poslovnim situacijama te aktivno sudjelovati u raspravama obrazlažući svoja stajališta
  5. strukturirati vlastiti tekst na turskom jeziku i prilagoditi ga komunikacijskoj situaciji
Metode podučavanja
Vježbe i seminar; priprema prijevoda za svaki seminar i vježbe, redigiranje vlastitith i tuđih prijevoda; provjera znanja tijekom semestra; aktivno sudjelovanje u nastavi (čitanju, prevođenju, konverzaciji).
Metode ocjenjivanja
Završni (pismeni i usmeni) ispit. Napomena: Završna ocjena uključuje i vrednovanje rada i uspjeha studenta tijekom semestra.

Obavezna literatura
  1. Čaušević, E. (1996.), Gramatika suvremenoga turskog jezika, Zagreb.
  2. The Structure of Turkic. In: The Turkic Languages (1998.), ed. by L. Johanson and É. Á. Csató. London, New York.
  3. Čaušević, E. (2018), Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku. Turski i hrvatski jezik u usporedbi i kontrastiranju,Zagreb: Ibis grafika
  4. Čaušević, E., Kerovec, B. (2021). Turski i hrvatski u usporedbi i kontrastiranju: sintagma i jednostavna rečenica. Zagreb: Ibis grafika.
Dopunska literatura
  1. Grönbech, K. (2000.), Türkçenin yapısı (çeviren M. Akalın), Ankara.
  2. Slobin, D. I. & Zimmer, K. (1986.), Studies in Turkish Linguistics. Amsterdam, Philadelphia.
  3. Šiljak-Jesenković, A. (2003.), Nad turskim i bosanskim frazikonom, Sarajevo.
  4. Cankay, S. (1988.), Untersuchungen zu den redeeinleitenden Verben im Deutschen und Türkischen: kontrastive Sprachanalyse, Oberhausen.
  5. Teodosijević, M. (2004). Turski jezik u svakodnevnoj komunikaciji. Beograd: Čigoja štampa.
  6. Göksel, A. i Kerslake, C. (2006). Turkish. A Comprehensive Grammar. London / New York: Routledge.

Obavezan predmet na studijima
  1. Turkologija, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij, 4. semestar