Dr. sc. Tanja Bukovčan rođena je 1975. godine u Zagrebu gdje je pohađala osnovnu i srednju školu – MIOC. Maturirala je 1991. godine te u razdoblju od 1991 – 1993. stekla međunarodnu diplomu International Baccalaureate. Godine 1996. upisala je studij etnologije i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je i diplomirala 2001. godine. Tijekom studija kontinuirano je bila dobitnica punih stipendija Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (1 godinu) i Grada Zagreba (3 godine).
Od ožujka 2003. bila je suradnica je na znanstvenom projektu pod vodstvom dr.sc. Tihane Petrović Leš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta, a od ožujka 2007. godine na projektu pod vodstvom dr.sc Branka Đakovića s istoga Odsjeka. Tijekom rada na projektima MZOŠ-a bila je i suradnica na međunarodnom istraživačkom projektu Sveučilišta u Yorku, Kanada. Poslijediplomski studij etnologije upisala je 2003. godine, a doktorski rad obranila je 2008. godine. Od ožujka 2003. godine zaposlena je kao znanstvena novakinja na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu na kojem je primljena i na radno mjesto docentice. Trenutno predaje na istom Odsjeku kolegije iz područja vizualne i medicinske antropologije, što su i glavna područja njenog znanstvenog interesa.
Nove metodologije u medicinskoj antropologiji i njihova primjena u kliničkoj praksi bile su predmetom njenog postdoktorskoga istraživanja na Sveučilištu u Edinburghu, UK, na kojem je boravila 2010. godine kao dobitnica pune stipendije.
Akademske godine 2012/2013 izabrana je za pročelnicu Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, a 2013/2014 bila je prodekanica za nastavu i studente Filozofskog fakulteta. Istu prodekansku dužnost obavljala je i akademskih godina 2017/2018 i 2018/2019, te djelomično i 2019/2020.
Sudjelovala je na 20-ak znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu (Sydney, Oxford, Honolulu, London, Londonderry, Krakow, Beč, Bristol, Rim, Bukurešt, Pariz, Lisabon, itd.). Bila je organizatorica i članica znanstvenih odbora na dvije međunarodne konferencije. Kao predsjednica/članica žirija ili voditeljica okruglih stolova sudjelovala je na brojnim festivalima etnografskog filma u zemlji i inozemstvu (Rovinj, Beograd, Đakovo).
Aktivno je radila kao prevoditeljica stručne etnološke i antropološke literature sa hrvatskog na engleski jezik. Za izdavačku kuću 'Algoritam' prevela je jednu od najznačajnijih teorijskih antropoloških knjiga 20-og stoljeća, Čisto i opasno, autorice Mary Douglas.
Objavljuje znanstvene radove u hrvatskim i inozemnim publikacijama. Recenzirala je tri znanstvene knjige, od kojih dvije međunarodne, te mnoge znanstvene članke za domaće i međunarodne znanstvene časopise. Bila je i članica uredništva renomiranog znanstvenog časopisa Etnološka tribina.
Često surađuje s nevladinim udrugama i posebnu pažnju posvećuje popularizaciji znanosti i tema kojima se bavi, pa je sudjelovala u brojnim dnevnim i informativnim emisijama koje su obrađivale teme njenog znanstvenog interesa.
Članica je Europske asocijacije socijalnih antropologa (EASA) i Međunarodnog društva etnologa i folklorista (SIEF). Upisana je u Upisnik znanstvenika pod brojem 257123.

Područja užeg interesa: medicinska antropologija, vizualna antropologija

Prvi znanstveno istraživački projekt na kojem je kandidatkinja sudjelovala kao znanstvena novakinja u razdoblju od ožujka 2003. do ožujka 2007. godine bio je projekt Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa pod nazivom Organizirano kućno rukotvorstvo u Hrvatskoj (voditelj projekta dr.sc. Tihana Petrović Leš). Teme kojima se bavila tijekom rada na projektu uključivale su revitalizaciju kućnog rukotvorstva, nove tradicije rukotvorstva, te ulogu nevladinih organizacija u revitalizaciji rukotvorstva i projektima održivog razvoja.
Od ožujka 2007. godine uključena je u znanstveno-istraživački projekt MZOŠ-a pod naslovom Etnološka baza podataka kao izvor znanja o nacionalnim i etničkim identitetima (voditelj projekta dr.sc. Branko Đaković). Tijekom rada na tom projektu usmjerila je svoju pažnju na nove metodologije istraživanja u etnologiji, posebice vizualnu antropologiju, te na moguću primjenu digitaliziranih etnoloških baza podataka, uključujući i vizualni materijal. Rezultat rada na tom projektu jest i uvođenje kolegija pod nazivom Uvod u vizualnu antropologiju koji je od listopada 2006. kontinuirano uključen u kurikulum Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju.
Uz rad na dva navedena znanstveno-istraživačka projekta MZOS-a, u razdoblju od rujna do studenog 2003. i lipnja do listopada 2006. godine sudjelovala je na međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu Sveučilišta u Yorku, Kanada, na temu hrvatske dijaspore te, šire, na temu medicinskih granica i veze između medicine i politike, što je bio svojevrstan uvod u njeno doktorsko istraživanje.
Nove metodologije u medicinskoj antropologiji i njihova primjena u kliničkoj praksi bile su i predmetom njenog postdoktorskoga istraživanja u Ujedinjenom Kraljevstvu, a u suradnji sa civilnim društvom i nevladinim organizacijama trenutno radi istraživanje na temu narativizacije traume i konfliktnih razvoda, o čemu priprema i knjigu pod naslovom Sindrom razvoda. Kvalitativno istraživanje visoko-konfliktnih razvoda.
Recenzirala je tri znanstvene knjige, od kojih dvije međunarodne, te mnoge znanstvene članke za domaće i međunarodne znanstvene časopise.
U akademskoj godini 2012/2013 bila je i članica uredništva časopisa Etnološka tribina (a1). Upisana je u Upisnik znanstvenika pod brojem 257123.
Do sada je dr.sc. Tanja Bukovčan sudjelovala na petnaest (15) međunarodnih konferencija koje su održane u inozemstvu, te na još pet (5) konferencija s međunarodnim sudjelovanjem održanih u Hrvatskoj (ukupno 20 konferencija). Od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje sudjelovala je na 7 međunarodnih konferencija (Rim, Bukurešt, Lisabon, Paris, Tarragona, Zadar, Zagreb). Na devetnaest konferencija održala je referat kao jedini autor, dok je na jednoj domaćoj konferenciji s međunarodnim sudjelovanjem održala referat u koautorstvu.
Odlazak na većinu konferencija bio je financiran iz Fondacije Wenner-Gren ili MZOS-a.