Dr. sc. Petar Smontara nakon završene srednje škole na Gornjem gradu nastavlja školovanje na Sveučilištu u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu stječe diplomu iz pedagogije, a na Institutu za religijske znanosti diplomu iz rel. pedagogije i katehetike. Od 1998. godine zaposlen je u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša u Samoboru, kao stručni suradnik – pedagog i kao nastavnik. Odlukom Agencije za odgoj i obrazovanje 2016. godine promoviran je u zvanje profesora savjetnika. U svom radu sve češće se susreće sa socijalnopedagoškim izazovima i poteškoćama učenika – adolescenata, koji žive na rubu unutarnjega i vanjskoga svijeta. To ga motivira na znanstveno usavršavanje u području pedagogijskih znanosti. Godine 2011. brani znanstveni magistarski rad „Utjecaj školskog ozračja na nasilje među učenicima“, pod vodstvom prof. dr. sc. Vlatka Previšića i postaje magistar društvenih znanosti iz znanstvenoga polja pedagogija, znanstvene grane socijalna pedagogija. Potom upisuje doktorski studij pedagogije, smjer Kurikulum suvremenog odgoja i škole. Godine 2018. brani doktorski rad "Vrijednosti i motivacija za učenje kao prediktori školskoga uspjeha", pod vodstvom prof. dr. sc. Nevena Hrvatića i postaje doktor društvenih znanosti iz znanstvenoga polja pedagogije.
Akademske godine 2016./2017. postaje vanjski suradnik Odsjeka za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija Pedagoška resocijalizacija i Domski odgoj. Osim toga, mentor je studentima u izradi diplomskih radova iz modula Socijalna pedagogija i Specijalna pedagogija. Aktivno sudjeluje na znanstvenim i stručnim skupovima od lokalne do međunarodne razine. Član je Hrabrog telefona, Hrvatskog pedagogijskog društva i Hrvatske udruge za logoterapiju. Osim formalnoga, sudjeluje i u informalnim oblicima obrazovanja: od 1995. do 1997. pohađao je transakcijsku analizu - teoriju ličnosti i socijalnog ponašanja te humanističko-egzistencijalni psihoterapijski pravac koji je utemeljio Eric Berne. Izobrazbu pri HUTA vodila je renomirana psihologinja mr. sc. Nada Žanko, a intenzive psihijatar dr. Carlo Moiso. Od 2000. do 2004. pohađao je četverogodišnju poslijediplomsku stručnu izobrazbu iz integrativne psihoterapije, u organizaciji Sherwood Psychotherapy Institute University of Derby (Ujedinjeno Kraljevstvo), Klinike za psihijatriju KB-a Dubrava i HUIP-a. Od 2016. do 2019. godine pohađao je izobrazbu iz Egzistencijalne analize / Logoterapije, u organizaciji Viktor Frankl Institut für Logotherapie und Existenzanalyse Wien (Austrija) i LOGOS-a Hrvatska, a održavala se na Klinici za psihijatriju Vrapče. Psihoterapijsku izobrazbu završio je obranom diplomskog rada na temu "Subsindromski depresivni poremećaj kod adolescenata - logoterapijski pristup (studija slučaja)", pod vodstvom dr. sc. Cvijete Pahljina, dr. med., spec. psihijatrije i logoterapije.
Aktivno se služi engleskim, talijanskim i francuskim jezikom.