Nasuprot tradicionalnoj trojnoj periodizaciji u europskoj historiografiji (Stari vijek – Srednji vijek – Novi vijek), uvođenje epohe ranoga novog vijeka u novije doba istovremeno je i izraz konceptualnog redefiniranja temeljne problematike europske povijesti, kao i izraz čitava niza inovacijskih usmjerenja u historiografiji u teorijskom i metodsko-praktičnom, kao i u širem, kulturološkom pogledu. U hrvatskom slučaju, epoha ranoga novog vijeka koincidira i s višestrukim civilizacijskim i kulturnim promjenama povijesnih konteksta na srednjoeuropskim, jugoistočnoeuropskim i mediteranskim razmeđima. Sa svih navedenih stajališta ovaj je kolegij usmjeren k uvođenju studentica/studenata u temeljnu problematiku kritičkog propitivanja fenomena jedne velike “tranzicijske” epohe u europskoj povijesti, s težištem na onim europskim regionalnim interferencijama koje su bitne za pristup temeljnoj problematici hrvatske povijesti. Kada je riječ o kulturi povijesnog mišljenja, cilj je kolegija poticati studentice/studente da razvijaju umijeće komparativnohistorijskog i interkulturnog objašnjenja i razumijevanja temeljne predmetne problematike