Zadobivanje interkulturne kompetencije u čitanju, istraživanju kritičke recepcije, tumačenju i pisanju književne kritike i esejistike. Problematika književne kritike i esejistike, osobito tema – kritičke recepcije druge/strane književnosti u nacionalnom kulturnom kontekstu – relativno se rijetko javlja kao izdvojeno stručno i znanstveno područje, a može biti višestruko svrhovito. Osim što se analizira funkcija i svrha književne kritike (novinske, časopisne) i priroda esejistike, njezin stil, teme i sugestivnost, kao i određena razlika u odnosu na znanstveno i stručno pisanje o književnosti, otvaraju se pitanja nužnosti i svrhe korištenja kritike u akademskom pisanju, njezine spoznajne vrijednosti, osobito one nastale u međuknjiževnom dijalogu sudionika dviju ili više nacionalnih kultura. Iako se u osnovi uzimaju primjeri iz hrvatske književne kritike o južnoslavenskim književnostima, nisu isključene kao teme seminarskih radova i analize kritika iz drugih južnoslavenskih kultura, posebno slovenske i bosanske (bosanskohercegovačke, bošnjačke).
Ne na kraju, bit će riječi i o pisanju međuknjiževne kritike danas; mogu se, umjesto seminarskog rada, napisati najmanje dvije književne kritike o suvremenim piscima (po 3 do 5 stranica) iz koje druge južnoslavenske književnosti (npr. o romanu Tome Podstenšeka, Kamen, škare i papir ili knjizi Selidba Miljenka Jergovića, koja je dogovorena kao obavezna za sve koji će pisati kritiku, odnosno roman Panorama Dušana Šarotara ili zbirka priča Kalina Terzijskog Postoj li netko tko vas voli, koje smo izabrali ove godine; drugu kritiku studenti biraju sami). Sadržaji kolegija su prirodno otvoreni problematici književnih prijevoda južnoslavenskih književnosti na hrvatski (na bosanski, srpski ili crnogorski) jezik, njihovom filološkom, jezično-stilskom, kao i književno-estetskom vrednovanju u kontekstu kulture unutar koje se pojavljuju.