Naziv
Forenzična fonetika
Organizacijska jedinica
Odsjek za fonetiku
ECTS
5
Šifra
225464
Semestri
ljetni
Satnica
Predavanja
30
Auditorne vježbe
15

Cilj
Svrha je predmeta da studenti steknu teorijska i praktična znanja iz forenzične fonetike, da usvoje protokole procjene sličnosti / nesličnosti parova glasova govornika, da samostalno znaju mjeriti akustičke parametre sadržane u govoru govornika na temelju relevantnih računalnih programa te kompetentno odrediti sve dimenzije govora u protokolima. Daljnja je svrha da znaju odrediti koje će zvučne parametre govora odabrati u postupku prepoznavanja govornika s obzirom na govorni uzorak i okogovorne čimbenike zvučnoga uzorka govora.
Sadržaj
  1. Kratki povijesni pregled forenzične fonetike / Probabilnost u forenzici
  2. Fonetski opis naziva glasove kvalitete i prepoznavanje glasova govornika
  3. Nazivlje u forenzičnoj fonetici
  4. Etika struke
  5. Verifikacijski postupak
  6. Protokoli slušne procjene u forenzičnoj fonetici
  7. Prepoznavanje dijalektalnoga izgovora
  8. Akustička mjerenja – F0
  9. Određenje formanata i akustičke osobine hrvatskih samoglasnika (F1, F2, F3, F4)
  10. Telefonska i GSM transmisija; kolokvij
  11. Brzina govora
  12. Disfluentnost (prekidi govora i vrste disfluentnosti; značenje punjača i prepoznavanje govornika; govorni poremećaji pri prepoznavanju govornika)
  13. Primjena pomoćnih akustičkih metoda (akustičko statistički postupci usporedbe sličnosti i različitosti glasova)
  14. Praćenje recentne literature i istraživanja prepoznavanja govornika. Osobita pozornost pridavat će se načinima prikrivanja glasa, usporedbi akustičkih osobina govornika hrvatskoga jezika s govornicima srodnih jezika (srpski, slovenski, bošnjački, crnogorski) i nesrodnih jezika.
  15. Pismeni ispit iz teorijskoga znanja i primjenu zvučnoga testa prepoznavanja parova glasova govornika koji će pokazati stupanj usvojenosti znanja i fonetskih vještina prepoznavanja glasova na temelju obvezne literature i usvojenosti vježbi i samostalnoga rada na istraživačkim seminarima.

Ishodi učenja
  1. vrednovati znanja u području fonetske znanosti i istraživački primjenjivati znanja iz srodnih znanstvenih disciplina
  2. procijeniti individualne osobine glasa i izgovora u odnosu na normalan glas te općeprihvaćen izgovor
  3. kritički prosuđivati značenje akustičkih varijabli u forenzičnoj usporedbi govornika
  4. kreativno pristupati rješavanju problema u prepoznavanju govornika
  5. osmisliti i provoditi slušnu i akustičku procjenu sličnosti/nesličnosti među govornicima
  6. valorizirati stupanj sličnosti između parova govornika na temelju slušnih forenzičnih protokola
  7. kreirati izbor akustičkih govornih parametara s obzirom na vrste snimki i trajanje govora
  8. sposobnost preuzimanja timske odgovornosti u izboru postupaka u nepredvidivim okogovornim uvjetima prepoznavanja govornika
  9. razumjeti etiku forenzičnih fonetičara
Metode podučavanja
Predavanja i vježbe
Metode ocjenjivanja
Ocjenjivanje rada studenata: prisustvovanje nastavi (5 bodova), kolokvij (30 bodova), pismeni ispit (50 bodova), eksperimentalni rad (15 bodova). Ukupan broj bodova – 100. ≥ 60 bodova – dovoljan (2); ≥ 70 bodova – dobar (3); ≥ 80 bodova – vrlo dobar (4); ≥ 90 bodova – izvrstan (5).

Obavezna literatura
  1. Varošanec-Škarić, G. (2019). Forenzična fonetika. Zagreb: Ibis grafika.
  2. Rose, Ph. (2002). Forensic Speaker Identification (odabrana poglavlja). London, New York: Taylor and Francis.
  3. Boersma, P., i Weenink, D. (2006). Praat: doing phonetics by computer [Computer program]. Available online at: http://www.praat.org/
  4. Varošanec-Škarić, G., Pavić, I., Kišiček, G. (2014). Indeksi sličnosti i različitosti kod govornika hrvatskoga jezika u nefiltriranim i filtriranim uvjetima. Suvremena lingvistika 77, 61–76.
Dopunska literatura
  1. Aitken, C. G. G. i Taroni, F. (2004). Statistics and the Evaluation of Evidence for Forensic Scientists (2nd edition). Chichester: John Wiley and Sons, Ltd.
  2. Alderman, T. B. (2005). Forensic Speaker Identification – A Likelihood Ratio-based Approach Using Vowel Formants. Muenchen: LINCOM EUROPA.
  3. Atal, B. S. (1972). Automatic speaker recognition based on pitch contours. Journal of the Acoustical Society of America 52, 6: 1687-1697. (http://dx.doi.org/10.112171.1913303)
  4. Foulkes, P., Scobbie, J. i Watt, D. (2010). Sociophonetics. U: W. Hardcastle, J. Laver i F. Gibbon (ur.) Handbook of Phonetic Sciences (2. izd.), 703–754. Oxford: Blackwell. (http://dx.doi.org/10.1002/9781444317251.ch19)
  5. Fraser, J. i Williams, R. (2009). The Handbook of Forensic Sciences. London: Willan.
  6. Fraser, H. (2011). The role of linguists and native speakers in language analysis for the determination of speaker origin: A response to Tina Cambier-Langeveld. International Journal of Speech, Language and the Law 18, 1: 121–130. (http://dx.doi.org/10.1558/ijsll.v18i1.121)
  7. Gold, E. i French, P. (2011). International practices in forensic speaker comparison. The International Journal of Speech, Language and the Law 18, 2: 293–307.
  8. Gold, E. i Hughes, V. (2014). Issues and oppurtunities: The application of the numerical likelihood ratio framework to forensic speaker comparison. Science and Justice 54, 4: 292–299. (http://dx.doi.org/10.1016/j.scijus.2014.04.003)
  9. Hollien, H. (2002). Forensic Voice Identification. San Diego: Academic Press.
  10. Hughes, V. i Foulkes, P. (2015). The relevant population in forensic voice comparison: effects of varying delimitation of social class and age. Speech Communication 66, 218–230. (http://dx.doi.org/10.1016/j.specom.2014.10.006)
  11. Hughes, V., Wood, S., Foulkes, P. (2016). Strength of forensic voice comparison evidence from the acoustics of filled pauses. The International Journal of Speech, Language and the Law 23, 1: 99–132.
  12. Jessen, M. (2008). Forensic phonetics. Language and Linguistics Compass 2, 4: 671–711. (http://dx.doi.org/10.1016/j.specom.2014.10.006)

Izborni predmet na studijima
  1. Fonetika, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij