Naziv
Ortoepija hrvatskog jezika 1 + Govorne vježbe
Organizacijska jedinica
Odsjek za fonetiku
ECTS bodovi
5
Šifra
51303
Semestri izvođenja
zimski
Jezik izvođenja
hrvatski
Satnica
Seminar
30
Govorne vježbe
15
Kolegij je preduvjet za upis ili polaganje
Kolegij je potrebno položiti za

Cilj
Usvojiti općeprihvaćeni hrvatski izgovor, razlikovati tri tipa hrvatskoga i prepoznati mjesto te vrstu naglaska.
Sadržaj
  1. Uvod u ortoepiju općega hrvatskoga jezika. Utvrđuje se izgovor suglasnika i samoglasnika u hrvatskom standardnom i prihvaćenom izgovoru te struktura IPA tablice. Usvajaju se načini izgovaranja fonema u hrvatskom izgovoru te se daju upute za pripremanje i izvedbu seminarskog rada. Svladava se korištenje znakovlja IPA za suglasnike i samoglasnike u hrvatskom izgovoru.
  2. Izgovor fonema, alofona i nekih posebnosti u trima tipovima općega hrvatskoga jezika. Teorijski se usvaja fonetski opis izgovora fonema, s posebnim osvrtom na izgovor položajnih varijanti - alofona i nekih posebnosti u trima tipovima općega hrvatskoga: za tzv. klasični izgovor, prihvatljivi i prihvaćeni izgovor. Posebno se uvježbava izgovorni fonetski opis i bilježenje alofona kao izgovornih varijanti nekog fonema u hrvatskom izgovoru.
  3. Neki problemi hrvatskoga pravopisa i pravogovora Obrazlažu se pojmovi: kodificiranog standarda na osnovi novoštokavskoga četveronaglasnog sustava, suvremenog implicitnog govornog standarda i prihvaćenoga izgovora u kontekstu hrvatskoga izgovora. Uvježbava se izgovor dugih i kratkih naglašenih samoglasnika sa silaznim i uzlaznim naglascima te dugih i kratkih nenaglašenih samoglasnika.
  4. Vrste kvantitete jata; 2. dio: Izgovor i pravopis č – ć, dž - đ Raspravlja se o jednosložnom izgovoru dugoga jata, o problemima neslaganja normativistike i prakse, o fonemskoj razini hrvatskoga standardnog refleksa dugoga staroga jata, hrvatskoj jezičnoj tradiciji, zastupanju fonemske skupine /je/ u starije i novije vrijeme. Uvježbavanje pravogovora suglasnika, samoglasnika i naglasaka.
  5. . Prozodijske tendencije u općeprihvatljivom i prihvaćenom hrvatskom izgovoru Obrazlažu se zamjetne prozodijske tendencije u općeprihvatljivom i prihvaćenom hrvatskom govoru kao što su neutralizacija kratkih naglasaka, izgovorno skraćivanje nenaglašene duljine, izgovor silaznih naglasaka unutar složenica itd. Izgovorno se uvježbavaju primjeri naglasnih dubleta u rječnicima.
  6. Prenošenje silaznih naglasaka na proklitiku u prihvaćenom hrvatskom govoru Raspravlja se o prenošenju silaznih naglasaka u prihvaćenom hrvatskom izgovoru. Uspoređuje se prihvaćen verificiran izgovor obrazovanih hrvatskih govornika i navoda u starijim i novijim gramatikama, priručnicima i znanstvenim radovima. Na temelju snimki ispituju se istoznačni heterofoni s oslabljenim i neoslabljenim prelaženjem te s neprelaženjem.
  7. Osobine razgovornoga stila Određuju se osobine razgovornog stila na temelju teorijskih radova te ispitivanja studenata na temelju snimanja razgovora u spontanim situacijama. Utvrđuju se i fonetski opisuju odmaci od standarda u izgovoru glasnika i naglasaka studenata koji pohađaju vježbe od standardnog i općeprihvatljivoga izgovora.
  8. Problemi usvajanja standardnih hrvatskih naglasaka Utvrđuju se osobine prepoznavanja četiriju hrvatskih standardnih naglasaka hrvatskih govornika na temelju bezznačenjskih i značenjskih riječi. Uvježbava se prepoznavanje mjesta naglaska, kvantitete i kvalitete naglaska na temelju bezznačenjskih jednosložnih, dvosložnih, trosložnih, četverosložnih riječi u snimkama izgovora vrsnog verificiranog govornika uz ponavljanje nastavnika i studenta.
  9. Usporedba dubleta u hrvatskim rječnicima, priručnicima i gramatikama Raspravlja se o naglasnim paradigmama uspoređujući rječničku građu i priručnike, s posebnim osvrtom na tzv. «dvostruke» paradigme. Uvježbava se prepoznavanje mjesta, kvalitete i kvantitete naglasaka na temelju značenjskih riječi kodificiranih u vrsnim hrvatskim rječnicima, a studenti trebaju iznaći i izgovoriti odgovarajući logatom na paradigmatskoj osi ponuđene naglasne inačice.
  10. Naglašavanje riječi stranoga podrijetla Naglašavanje riječi stranoga podrijetla u kontekstu uporabe u hrvatskom jeziku. Posebno se utvrđuje prozodijska prilagodba takvih riječi u hrvatskom. Ispituje se izgovorna poželjnost u prihvaćenom izgovoru usvojenica i posuđenica te izgovorni status posuđenica, tuđica i usvojenica.
  11. Izgovor stranih imena u hrvatskom standardu Raspravlja se o pravopisu, sklonidbi i izgovoru stranih imena u hrvatskom standardu. Daju se upute kakva bi prilagodba bila primjerena u hrvatskom prihvaćenom izgovoru. Uvježbava se izgovor i sklonidba stranih imena. Naglašavaju se u prihvaćenom izgovoru strana imena i usvojena imena stranoga podrijetla na temelju snimki izgovora vrsnoga verificiranoga govornika.
  12. Sociofonetski pristup naglašavanju u općem hrvatskom Utvrđuje se sociofonetska poželjnost nekih kategorija izografnih naglasnih heterofona. U raspravi se očekuje zauzimanje stava prema tzv. «prilagođenom akcentu» u odnosu prema kodificiranom standardu i u odnosu prema prihvaćenom hrvatskom izgovoru. Test 1: Provjera znakovlja IPA u naglašavanju općega hrvatskoga; izgovor glasnika i alofona.
  13. Sociofonetski opis različitih varijeteta hrvatskoga jezika Analiza govora štokavskih, kajkavskih i čakavskih varijeteta te ispitivanje sociofonetske poželjnosti štokavskih varijeteta u većim hrvatskim gradovima. Test 2: Slušna provjera naglasaka u općeprihvatljivom hrvatskom izgovoru.
  14. Govor u javnim medijima Govorna slika govora Hrvatske televizije i ostalih televizija u hrvatskom medijskom prostoru. Posebno se raščlanjuju govorna izvedba i retorički dizajn. Analiziraju se snimke studentskih studijskih snimki u neutralnom govornom stilu (čitanje vijesti).
  15. Analiza govora televizijskih govornika (nastavak). Na temelju montiranih snimki televizijskih govornika analizira se njihova izgovorna izvedba i retorički dizajn. Analiziraju se snimke studentskih radijskih priloga u određenom odabranom stilu.

Ishodi učenja
  1. razlikovati bilježenje alofona kao izgovornih varijanti nekog fonema u hrvatskom izgovoru
  2. opisati probleme neslaganja normativistike i prakse
  3. primijeniti pravogovor suglasnika, samoglasnika i naglasaka
  4. razlikovati i komentirati zamjetne prozodijske tendencije u općeprihvatljivom i prihvaćenom hrvatskom govoru
  5. ustanoviti sličnost i razliku između različitih funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika
Metode podučavanja
-seminari i radionice -vježbe
Metode ocjenjivanja
Pohađanje nastave – 10% (1 izostanak – 10 %, 2 izostanka – 5%, 3 izostanka – 0%) Polaganje triju kolokvija – 60% Seminarski rad – 30% Ukupno: = 100% Značenje ocjena: 60 – 70% = dovoljan (2); 71-80% = dobar (3); 81-90% = vrlo dobar (4); 91-100% = izvrstan (5)

Obavezna literatura
  1. Škarić, I. (2009.) Hrvatski izgovor, Globus, Zagreb.
  2. Landau, E., Lončarić, M., Horga, D., Škarić, I. (1999). Croatian. U Handbook of the International Phonetic Association, Cambridge University press, 66-69.
  3. Škarić, I. (2006). Hrvatski govorili! Zagreb: Školska knjiga.
  4. Silić, J. (2006). Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput.
  5. Škarić, I. (1991). Fonetika hrvatskoga književnoga jezika. U: Babić, S. et al. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: HAZU i Globus, str. 309-327.
Dopunska literatura
  1. Vukušić, S. (2006.) Naglasak u hrvatskome književnom jeziku. Globus
  2. Barić et al. (1979). Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Školska knjiga.
  3. Lončarić, M. i Vukušić, S. (1998). Fonologija. U M. Lončarić (ur.), Hrvatski jezik, 75-90. Opole: Uniwersytet Opolski – Instytut Filologii Polskiej
  4. Magner, T. F., Matejka, L. (1971). Word accent in modern serbo-croatian. The Pennsylvania State University – University Park and London: The Pennsylvania State Univ. Press.
  5. Silić, J., Pranjković, I. (2005). Gramatika hrvatskoga jezika – sintaksa, morfologija, fonologija. Zagreb: Školska knjiga.
  6. Babić, S. (1991). Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: HAZU i Globus
  7. Barić, E. et al. (1999). Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine
  8. Barić, E. et al. (1995). Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga
  9. Brabec, I., Hraste, M., Živković, S. (1970). Gramatika hrvatskosrpskoga jezika, IX izdanje. Zagreb: Školska knjiga.9. Brabec, I., Hraste, M., Živković, S. (1970). Gramatika hrvatskosrpskoga jezika, IX izdanje. Zagreb: Školska knjiga.
  10. Brozović, D. (1957/58). O normiranju književnih naglasaka. Jezik, 6, 65-72.
  11. Brozović, D. (1963/64). Prodor u naš ortoepski standard. Jezik, 11, 144-153.
  12. Škavić, Đ. (1996). Naglasci glagola na –avljati. Jezik 43, 139-142.
  13. Varošanec-Škarić, G. i Škavić, Đ. Neutralizacija kratkouzlaznoga i kratkosilaznoga naglaska u suvremenom hrvatskom prihvaćenom izgovoru. Govor XVIII, 2,87-104.
  14. Varošanec-Škarić, G. (2003). Prenošenje silaznih naglasaka na proklitiku u općem prihvaćenom hrvatskom izgovoru. Govor XX, 1-2, 469-489.
  15. Silić, J. (1997). Razgovorni stil hrvatskoga standardnoga jezika. Kolo, VI, 4, 483-495.

Obavezan predmet na studijima
  1. Fonetika, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 3. semestar