Naziv
Sintaksa češkog jezika
Organizacijska jedinica
Katedra za češki jezik i književnost
ECTS bodovi
5
Šifra
51869
Semestri izvođenja
zimski
Jezik izvođenja
hrvatski
Satnica
Predavanja
60
Preduvjeti za upis i polaganje kolegija
Za upis kolegija se moraju
Kolegij je preduvjet za upis ili polaganje
Kolegij je potrebno položiti za

Cilj
Usvajanje sintakse suvremenoga češkoga književnoga jezika. Usporedba češke sintakse s hrvatskom.
Sadržaj
  1. Uvod: definicija sintakse, obrada sintakse u češkoj jezikoslovnoj tradiciji i usporedba s drugim slavenskim jezicima, napose s hrvatskim; suvremeni teorijski pristupi sintaktičkoj problematici i tipovi sintaktičkoga opisa; usporedba klasičnoga strukturno-funkcionalnoga opisa sa semantičkim; razlike među suvremenim češkim sintaksama.
  2. Definicija rečenice i definicija iskaza – gramatička i sadržajna razina problema. Sastavnice rečenice/iskaza kao gramatičko-značenjske jezične jedinice višega reda: leksička, gramatička, modalna i komunikacijsko-pragmatička sastavnica. Modalnost kao sintaktičko-semantička kategorija. Odnos modalnosti i emocionalnosti.
  3. Modalnost: vrste modalnosti – mogući sadržaji iskaza s obzirom na odnos kazivača prema stvarnosti, objektivnost i subjektivnost modalizatora; modalnost u širem smislu (intencijska modalnost), modalnost vjerodostojnosti i voluntativna modalnost; osnovni modalni modeli, konstitutivna i fakultativna modalna sredstva. Povezanost modalnosti s drugim sintaktičkim sastavnicama.
  4. Aktualno ili kontekstualno članjenje iskaza/rečenice, tema i rema, red riječi, semantički, intonacijski i gramatički faktori koji utječu na red riječi. Gramatički i semantički kriteriji u sintaktičkoj analizi. Sintagmatika: sintagma, članovi sintagme i gramatički odnosi među njima (sročnost, upravljanje i pridruživanje).
  5. Sintaktički odnosi: subordinacija i koordinacija; predikacija, determinacija, apozicija; parenteza. Rečenični članovi (dijelovi): glavni i dodatni članovi – subjekt, predikat, objekt, atribut, predikatni proširak, priložne oznake; gramatički odnosi među rečeničnim članovima.
  6. Odstupanja od gramatički pravilne rečenične strukture. Isključenost iz osnovne rečenične strukture: uzvici, oslovljavanja, parenteze. Gramatičko članjenje rečenice. Dvočlana rečenica, jednočlana (besubjektna) rečenica, tipovi jednočlanih rečenica. Jednostavna rečenica. Gramatički odnosi među članovima jednostavne rečenice. Jednostavni, prošireni i višestruki rečenični članovi.
  7. Rečenični članovi: subjekt i predikat; zamjenički, opći i neodređeni subjekt; glagolski i imenski predikat. Vrste riječi u funkciji subjekta i predikata. Sročnost. Predikacija.
  8. Objekt. Vrste objekata. Rekcija i determinacija (subordinacija). Atribut i apozicija. Tipovi atributa. Sročnost i nesročnost atributa, determinacija. Definiranje apozicije. Apozicija kao rečenični član i kao rečenični odnos. Razlika između koordinacije i apozicije.
  9. Predikatni proširak (atribut) i njegova dvostruka sintagmatičnost, sročnost s predikatom i subjektom/objektom. Priložne oznake; vrste priložnih oznaka, njihove funkcije i njihovo pridruživanje predikatu
  10. Složene rečenice – nezavisne i zavisne. Parataksa i hypotaksa, koordinacija i subordinacija. Gramatički i semantički odnosi među rečenicama u složenoj strukturi. Zavisnosložene rečenice: Subjektna rečenica. Predikatna rečenica. Analiza izabranih primjera.
  11. Objektna rečenica. Atributna rečenica. Predikatnoatributna rečenica. Priložne zavisne rečenice. Usporedbe s atributnim rečenicama. Analiza izabranih primjera
  12. Priložne zavisne rečenice (vremenske, mjesne, načinske, uzročne, posljedične, namjerne i dr.). Lažne zavisne rečenice. Polurečenične strukture. Analiza izabranih primjera.
  13. Nezavisnosložene rečenice – sastavne, rastavne, gradacijske, suprotne, posljedične, uzročne eksplikacijske. Analiza izabranih primjera.
  14. Višestruko složene rečenice. Sintaktička analiza teksta, diskusija o pojedinim pitanjima.
  15. Sintaktička analiza teksta, diskusija, priprema za ispit.

Ishodi učenja
  1. Objasniti osnovno sintaktičko pojmovlje.
  2. Uočiti i objasniti specifična sintaktička obilježja slovačkoga jezika.
  3. Upotrijebiti gramatičku aparaturu na sintaktičkoj razini slovačkoga jezika i primijeniti je u sintaktičkim analizama.
  4. Izdvojiti pojave iz slovačke sintakse s posebnim osvrtom na razlike u hrvatskom jeziku.
Metode podučavanja
Predavanja, interakcija između nastavnika i studenata, mentorski rad, timski i individualni rad.
Metode ocjenjivanja
Redovito pohađanje nastave, sudjelovanje u diskusijama; na kraju semestra usmeni ispit.

Obavezna literatura
  1. Bauer, J. - Grepl, M. (1970): Skladba spisovné češtiny, Praha.
  2. Příruční mluvnice češtiny (1996), Brno.
  3. Sesar, D. (2001): Češki u 30 lekcija, Zagreb.
Dopunska literatura
  1. Grepl, M. - Karlík, P. (1986): Skladba spisovné češtiny, Praha.
  2. Havránek, B. - Jedlička, A. (1982): Česká mluvnice, Praha.
  3. Mluvnice češtiny 3 (1987): Academia, Praha 1987.
  4. Šmilauer, V. (1966). Novočeská skladba, Praha.

Obavezan predmet na studijima
  1. Češki jezik i književnost, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 5. semestar