Naziv
Sintaksa poljskog jezika
Organizacijska jedinica
Katedra za poljski jezik i književnost
ECTS
5
Šifra
51445
Semestri
ljetni
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15

Cilj
Stjecanje znanja, vještina i kompetencija iz sintaktičkih funkcija dijelova sintagme i jednostavne rečenice te ovladavanje modusima komponiranja surečenica u složene sintaktičke strukture.
Sadržaj
  1. Uvod u sintaksu poljskoga jezika (definicije, mikrosintaksa i njezine jedinice, makrosintaksa i jedinice, suprasintaksa i jedinice; osnovni dijelovi sintagme i jednostavne rečenice; osnovni odnosi surečenica u složenoj rečenici; tekst i njegovi dijelovi), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  2. Sintaktička struktura sintagme (imenska fraza, glagolska fraza, atributne i predikativne grupe, prijedložni izričaji, frazemi; formalna i pragmatička podjela sintagmi), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  3. Jednostavna rečenica (glavni i sporedni dijelovi rečenice, uklopljeni dijelovi rečenice, dijaloške replike kao elipse, rečenice i rečenični ekvivalenti), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  4. kolokvij
  5. Formalna i semantička analiza subjekta (tipovi subjekta, vrste riječi koje mogu biti u službi subjekta), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  6. Formalna i semantička analiza predikata (vrste predikata, odnos subjekta i predikata u staroj i novoj sintaksi, vrste riječi koje mogu biti u službi predikata), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  7. Sporedni dijelovi rečenice (struktura atributa, objekta i priložne oznake, mikrokonektori u jednostavnoj rečenici, odnos atributa prema subjektu i objektu, odnos priložne oznake i predikata, vrste priložnih oznaka, red sporednih dijelova u poljskoj rečenici, odnos subjekta i objekta u aktivnim i pasivnim rečenicama), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  8. 2. kolokvij
  9. Makrosintaktički odnosi u složenoj rečenici (određivanje granice surečenica i njihovi makrokonektori, razlika između koordinacija i subordinacije, gramatička i logička ovisnost nedovršenih struktura, tipovi nezavisnih rečenica, tipovi zavisnih rečenica, sličnosti i razlike s hrvatskim jezikom, participne rečenice, uklopljene rečenice, upravni i neupravni govor), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  10. Formalno-semantički pristup složenim rečenicama prema novoj poljskoj sintaksi (51 tip odnosa surečenica prema makrokonektorima, relacije pKq – surečenica p, konektor, surečenica q), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  11. Višestrukosložena rečenica (više istorodnih surečenica – same nezavisne surečenice, same zavisne surečenice, različite vrste surečenica – zavisno-nezavisne surečenice, shematski prikaz surečenica), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  12. Suprasintaksa ili sintaksa teksta (definicije teksta, razlika između teksta i diskurza, dijelovi teksta, tekst i kontekst, suprakonektori i njihovi tipovi, forične riječi, modalne riječi, direktna i indirektna referencija s upućivačkim riječima, signali segmentacije teksta - invokacijski signali segmentacije, - eksvokacijski signali segmentacije, signali kohezije teksta, - intervokacijski signali kohezije, odnos suprasintakse i pragmatike), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  13. 3. kolokvij
  14. Ponavljanje gradiva iz mikrosintakse.
  15. Ponavljanje gradiva. Priprema za ispit.

Ishodi učenja
  1. povezivati znanja iz različitih lingvističkih disciplina i usporediti poljsko-hrvatske podudarnosti i različitosti
  2. raščlaniti poljske rečenice , interpretirati ih sa sintaktičkog stanovišta te izdvojiti komunikacijske učinke različito oblikovanih rečenica
  3. služeći se metajezikom različitih lingvističkih disciplina u poljskom jeziku, predložiti adekvatne terminološke ekvivalente u hrvatskom
  4. definirati i razumjeti sintaktičke kategorijie u poljskom jeziku.
Metode podučavanja
Nastava je interaktivna, studenti stalno sudjeluju. Predavanja se izvode uz pomoć tehničkih pomagala i PPP dok na seminarima studenti sami izlažu svoje radove pripremljene u dogovoru s nastavnikom.

Metode ocjenjivanja
Tjedno praćenje, evaluacija studentskih zadaća, studentska samoevaluacija.
Studenti pišu tri kolokvija tijekom semestra. Ocjene iz kolokvija kao i sudjelovanje u nastavi zajedno sa završnim ispitom čine konačnu ocjenu.

Obavezna literatura
  1. Urbańczyk, Kucała (red)(1999): Encyklopedia języka polskiego, Ossolineum, Kraków
  2. Zenon Klemensiewicz (1968): Zarys składni polskiej, PWN, Warszawa
  3. Dragutin Raguž (1997): Praktična hrvatska gramatika, Sintaksa, Medicinska naklada, Zagreb
  4. Ivo Pranjković (1995): Sintaksa hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb
  5. Janina Labocha (1995): Gramatyka polska, cz. III, Składnia, Księgarnia Akademicka, Kraków
Dopunska literatura
  1. Zuzanna Topolińska (red) (1984): Gramatyka współczesnego języka polskiego, Składnia, Warszawa
  2. Branko Tošović (2001): Korelaciona sintaksa, Institut für Slawistik, Graz
  3. Stanisław Jodłowski (1976): Podstawy polskiej składni, PWN, Warszawa

Obavezan predmet na studijima
Stari studiji
  1. Poljski jezik i književnost, sveučilišni prijediplomski dvopredmetni studij, 4. semestar