Naziv
Turski jezik: fonetika, fonologija, morfonologija (I)
Organizacijska jedinica
Katedra za turkologiju
ECTS
7
Šifra
47054
Semestri
zimski
Satnica
Predavanja
30
Lektorske vježbe
90
Kolegij je preduvjet za upis ili polaganje
Kolegij je potrebno odslušati za

Cilj
Kolegij uvodi polaznike u osnove turskoga jezika, s naglaskom na morfo(no)logiju. Predavanja su jednim dijelom usmjerena i ka jezikoslovnom i teorijskom promišljanju o ustroju turskoga jezika, dok je težište vježaba na tome da polaznici ovladaju jezičnim kompentencijama potrebnim za elementarnu konverzaciju.
Sadržaj
  1. Povijest turskoga jezika; turska abeceda; samoglasnici i suglasnici. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  2. Tipološka klasifikacija jezika prema morfološkome ustroju; aglutinativni ustroj turskoga jezika. Pluralni i lokativni sufiks. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  3. Pozicijske varijante fonema; pozicijske dužine turskih samoglasnika; palatalizacija i zvučnost na leksičkoj i morfonološkoj razini; promjena /k/ > /ğ/ na kraju riječi. Predikativi var i yok. Izražavanje posvojnosti. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  4. Vokalna harmonija; strane riječi – procesi adaptacije i «gramatički izuzeci»; suglasnička struktura riječi na morfonološkoj razini: korijen/osnova + sufiks; odstupanja od pravila o vokalnoj harmoniji kod posuđenica i tuđica. Imenske rečenice s kopulom -DIr. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  5. Struktura turskoga sloga; geminirani suglasnici; etimološki i kombinatorni geminati; suglasničke skupine na početku i kraju strane riječi; razbijanje suglasničkih skupina s pomoću visokih vokala. Prezent glagola biti. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  6. Hijat u riječima stranoga podrijetla; otklanjanje hijata; diftonzi, sinkopa, kraza, elizija. Jednostavna gl. vremena: prezent na -(I)yor. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  7. Tuđice i posuđenice kao «sekundarni sustav» turske gramatike: pregled svih promjena u riječima stranoga podrijetla, odstupanja i zakonitosti tih odstupanja. Padeži kretanja: ablativ i dativ. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  8. Ponavljanje i provjera znanja.
  9. Turski leksik – izvorne turske riječi, posuđenice, neologizmi. Akuzativ. Izravni i neizravni objekt. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  10. Atributne sintagme. I. genitivna veza. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  11. Morfotaktička pravila o nizanju gramatičkih morfema (korijen / osnova + sufiks –lAr + posvojni + padežni sufiksi). I. genitivna veza. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  12. Struktura i članovi jednostavne rečenice. Sročnost subjekta i predikata. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  13. Jednostavne objektne sintagme. Glagoli s više objekata u raznim padežima. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  14. Lične zamjenice. Osvrt na leksik – osnovni tvorbeni sufiksi (-cI, -lI, -sIz, DAş i dr.); osnovna značenja navedenih tvorbenih sufiksa. Lektorske vježbe: Elementarne konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  15. Ponavljanje i priprema za ispit.

Ishodi učenja
  1. usvojiti osnove fonetike i fonologije turskoga jezika
  2. analizirati i objasniti gramatički ustroj jednostavne turske rečenice i usporediti ga s ustrojem hrvatske rečenice.
  3. objasniti i upotrijebiti osnovnu lingvističku aparaturu na različitim razinama proučavanja jezika i primijeniti je u analizi fonetike i fonologije turskog jezika
  4. usvojiti predviđeni leksik
  5. samostalno prevesti s turskog na hrvatski i s hrvatskog na turski jednostavne rečenice
  6. komunicirati u svakodnevnoj interakciji s izvornim govornikom na predviđenoj razini
Metode podučavanja
Predavanja i vježbe; testovi i provjere znanja tijekom studija; usmena izlaganja; aktivno sudjelovanje u nastavi (čitanju, prevođenju, konverzaciji).
Metode ocjenjivanja
Završni (pismeni i usmeni) ispit. Napomena: Završna ocjena uključuje i vrednovanje rada i uspjeha studenta tijekom semestra.

Obavezna literatura
  1. Čaušević, E. (1996.), Gramatika suvremenoga turskog jezika, Zagreb
  2. Underhill, R. (1976.), Turkish Grammar, Cambridge
  3. Lewis, G. J. (1967.), Turkish Grammar, Oxford
  4. Čaušević, E., Kerovec, B. (2021). Turski i hrvatski u usporedbi i kontrastiranju: sintagma i jednostavna rečenica. Zagreb: Ibis grafika.
Dopunska literatura
  1. Kissling, H. J. (1960.), Osmanisch-Türkische Grammatik, Wiesbaden
  2. Kononov, A. N. (1956.), Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka, Moskva, Leningrad
  3. Nilsson, B. (1985.), Case Marking Semantics in Turkish, Stockholm
  4. Jansky, H. (1986.11), Lehrbuch der türkischen Sprache (überarbeitet u. erweitert von Landmann, A.), Wiesbaden
  5. Yedi İklim Türkçe A1, Yunus Emre Enstitüsü, Ankara, 2015.

Obavezan predmet na studijima
  1. Turkologija, sveučilišni prijediplomski dvopredmetni studij, 1. semestar