„Nikada dosad u ljudskoj povijesti, čovječanstvo nije bilo tako nepripremljeno za nove tehnološke i ekonomske mogućnosti, izazove i rizike koji su pred nama na horizontu. Naš život u sljedećih nekoliko desetljeća promijenit će se više negoli u prethodnih tisuću godina. Do godine 2025. mi i naša djeca možda ćemo živjeti u posve drukčijemu svijetu od onoga kojega smo poznavali dosad." Tim dramatičnim riječima Jeremy Rifkin započinje knjigu Biotehnološko stoljeće. Dio tog proročanstva je istinit: većina je nepripremljena za velike društvene promjene pod utjecajem genske tehnologije. Studij antropologije morao bi pružiti takvu pripremu: podukom - upoznavanjem dosadašnjih načelnih koncepcija i sporova između biologističke (naturalističke) i deontološke (moralne) paradigme; poznavanjem konkretnih postupaka mogućnosti izmjene genoma (genske terapije), medicinski potpomognute oplodnje i genetskih intervencija u ljudsko nasljeđe; poznavanjem konkretnih pravnih i socijalnih slučajeva koji su nastali kao posljedica nepoznavanja ili nepostojanja pravnih, moralnih i socijalnih normi za rješavanje (bio)etički spornih situacija.
Ovaj kolegij na taj bi način morao imati trostruku funkciju: funkciju informiranja o bioetičkim načelima i slučajevima, funkciju predviđanja spornih bioetičkih situacija u medicinskoj i genetičkoj praksi, i mogućnost rješavanja (ili barem izrađenu koncepciju o načinima rješavanja) konfliktnih situacija pomoću bioetičkih i pravnih normi.
U godini Darwinove obljetnice, vrijedi podsjetiti kako je sukob moralnih koncepcija u odnosu na evoluciju i problematiku potomstva, odnosno „vjere i razuma", kao i veće ili manje dopustivosti intervencije društva u sferu autonomnog pojedinačnog odlučivanja vrlo starog datuma (od nastanka teorije evolucije i još mnogo ranije), ali danas, zbog sve naglijeg, i ljudima sve manje dostupnog znanja o razmjerima i mogućnostima genskih, i drugih medicinskih tehnologija, oni mogu prerasti etičke sukobe i postati pravi politički problemi (slučajevi Schiavo (u SAD) i Englaro (Italija) uzdrmali su povjerenje javnosti u pravne procedure, autonomiju pravnoga sustava, i delegiranja slobodnog odlučivanja o sebi i najbližima.