Prof. dr. sc. Damir Agičić, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstojnik Katedre za svjetsku povijest novoga vijeka i predsjednik Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti te glavni urednik časopisa "Historijski zbornik", svoja je dosadašnja znanstvena istraživanja vodio u tri glavna smjera: 1) proučavanje hrvatske povijesti te povijesti srednje i jugoistočne Europe u 19. i na početku 20. stoljeća; 2) istraživanje problematike nastave povijesti i udžbenika; 3) proučavanje povijesti hrvatske historiografije, rad na izradi bibliografija i tekstova o povjesničarima. Njegovi su prvi znanstveni radovi bili posvećeni problematici politike Kneževine Srbije polovicom 19. stoljeća, o čemu je napisao nekoliko članaka i znanstvenu monografiju. Nakon završenoga poslijediplomskog studija na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti Agičić je počeo istraživati hrvatsko-češke te hrvatsko-poljske kulturne i političke odnose u drugoj polovici 19. i početku 20. stoljeće, odnosno problematiku neoslavizma. Objavio je niz članaka, jednu znanstvenu monografiju te priredio zbirku građe – korespondenciju iz Arhiva Narodnog muzeja u Pragu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu posvećenima problematici srednjoeuropske povijesti.Istodobno se prof. dr. sc. Damir Agičić počeo baviti i drugim područjem koje obilježava njegov znanstveni i stručni opus – pisanjem te analizom udžbenika povijesti i pitanjima nastave povijesti. Tijekom petnaestak godina aktivnog bavljenja tom problematikom, od polovice devedesetih, Agičić je kao autor i urednik udžbenika, te kao autor tekstova o udžbeničkoj problematici i nastavi povijesti, odnosno jedan od pokretača i prvi glavni urednik časopisa Povijest u nastavi, dao značajan doprinos promjeni udžbeničkih narativa i uvođenju novih, suvremenih udžbenika povijesti.U posljednjih nekoliko godina žarište znanstvenih interesa profesora Agičića usmjereno je u istraživanje povijesti hrvatske historiografije i izradu bibliografija. Sa studentima i doktorandima izradio je i uredio nekoliko važnih bibliografskih pregleda, organizirao je i sudjelovao na nekoliko znanstvenih skupova o hrvatskim povjesničarima i historiografiji 20. stoljeća. Prvi je takav skup 2011. bio posvećen Jaroslavu Šidaku. Prof. dr. Damir Agičić objavio je četiri autorske knjige te jednu knjigu izvora/korespondencije, a dvije je bibliografske knjige uredio zajedno sa suradnicama iz Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“. Urednik je četiri znanstvena zbornika – dva zbornika radova sa znanstvenih skupova i dva zbornika radova posvećena istaknutim profesorima Filozofskog fakulteta (jedan u suradnji s prof. dr. Dragom Roksandićem); u pripremi je još jedan zbornik radova kojem je suurednik. Objavio je više od šezdeset članaka, od toga 28 izvornih znanstvenih radova odnosno članaka u znanstvenim zbornicima, te 37 preglednih i stručnih tekstova. Od posljednjega izbora objavio je šest znanstvenih članaka u časopisima i zbornicima te pet stručnih, a dva su znanstvena teksta u tisku. Napisao je brojne enciklopedijske natuknice, recenzije i prikaze knjiga, osvrte i nekrologe, kao i znanstveno-popularne tekstove u stručnim časopisima.Osim u znanstvenim časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj, svoje je tekstove Agičić objavljivao u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Rusiji te Bosni i Hercegovini. Njegovi su radovi citirani u publikacijama drugih autora u tim i drugim zemljama, a neke se njegove knjige koriste kao udžbenici/priručnici u nastavi na sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu. U vrijeme dok se intenzivno bavio radom na udžbenicima i nastavi povijesti dr. sc. Agičić bio je glavni izvjestitelj s jednog seminara u organizaciji Vijeća Europe, suradnik na jednoj publikaciji Vijeća Europe koja je objavljena u elektronskom izdanju, te sudionik niza seminara i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Autor je ili suautor nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnoškolsku i gimnazijsku nastavu povijesti: za sedmi razred osnovne škole (u nekoliko različitih izdanja), radne bilježnice (u više izdanja), povijesne čitanke, povijesnih atlasa hrvatske, europske i svjetske povijesti u 19. stoljeću i u 20. stoljeću, udžbenika za treći i četvrti razred gimnazije, te udžbenika hrvatske povijesti za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u susjednim zemljama. Dr. sc. Agičić urednik je brojnih školskih udžbenika i priručnika za nastavu povijesti, kao i više desetaka povijesnih knjiga – prijevoda znamenitih svjetskih autora, kao i monografskih djela hrvatskih povjesničarki i povjesničara. Između 2003. i 2008. bio je glavni urednik znanstveno-stručnog časopisa Povijest u nastavi, a od 2008. glavni je urednik Historijskog zbornika, najstarijeg hrvatskog historiografskog časopisa što ga izdaje Društvo za hrvatsku povjesnicu u Zagrebu. Recenzirao je desetine znanstvenih publikacija – članaka, zbornika radova i knjiga.Prof. dr. Damir Agičić bio je voditelj znanstveno-istraživačkih projekata Hrvati i slavenske integracijske ideologije u 19. i 20. stoljeću i Hrvatska historiografija i nastava povijesti (19-21. stoljeće) te suvoditelj međunarodnog znanstvenog projekta o hrvatsko-poljskim odnosima u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, koji s poljske strane vodi dr. Agnieszka Gucka iz Poljske akademije znanosti, Odjel u Poznanju. Bio je i suvoditelj bilateralnog hrvatsko-slovenskog projekta o javnoj uporabi povijesti (sa slovenske strane voditeljica je bila prof. dr. sc. Marta Verginella).Prof. dr. sc. Agičić dosad je boravio na znanstvenim istraživanjima u Beogradu, Budimpešti, Beču, Krakovu, Varšavi i Pragu (u nekima od tih mjesta i po više puta). Koristio je i dvotjednu istraživačku stipendiju Instituta za proučavanje udžbenika Georga Eckerta u Braunschweigu u SR Njemačkoj. Sudjelovao je na više od četrdeset znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te na nekoliko znanstvenih i stručnih kolokvija/seminara u inozemstvu. U mnogim mjestima u Hrvatskoj sudjelovao je u seminarima o nastavi povijesti, različitim javnim tribinama i predavanjima te predstavljanju knjiga i znanstvenih časopisa. Najvažnije područje znanstvenoga interesa D. Agičića jest povijest jugoistočne i srednje Europe od polovice 19. do polovice 20. stoljeća, kao i hrvatsko-češki te hrvatsko-poljski politički i kulturni odnosi u to doba. U knjizi "Tajna politika Srbije u XIX. stoljeću" u izdanju AGM-a i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1994), koja je nastala na temelju magistarskog rada, Agičić je dao sustavan pregled pitanja Načertanija Ilije Garašanina, opisao problematiku oko tog programa u dotadašnjoj historiografiji, te prikazao strukturu i djelatnost tajnih organizacija polovicom devetnaestoga stoljeća u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, sjevernoj Albaniji i Crnoj Gori, koje su radile na pripremama za podizanje ustanka kršćanskog stanovništva protiv osmanske vlasti. Među Garašaninovim agentima isticali su se bosanski franjevci Toma Kovačević i Stjepan Verković te Matija Ban iz Dubrovnika. U prilogu su objavljeni statuti tajne organizacije. Pitanjima politike Srbije prema susjednim krajevima Agičić se bavio i u dva članka objavljena u Historijskom zborniku – u jednome je prikazao statute tajne Garašaninove organizacije, a u drugome objavio i analizirao nekoliko izvještaja Tome Kovačevića o njegovoj djelatnosti za srbijansku vladu 1848. godine. U sklopu istraživanja ove problematike Agičić je objavio i bibliografski članak o historiografiji o ilirskom listu Branislav (1844).U svojoj se disertaciji Agičić bavio istraživanjem hrvatsko-čeških političkih i kulturnih odnosa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kao rezultat toga rada objavio je monografiju "Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće" (Ibis-grafika, Zagreb 2000) i zbirku korespondencije hrvatskih studenata na praškom sveučilištu s Františekom Hlaváčekom, njihovim češkim kolegom i urednikom studentskog časopisa "Hrvatska misao", te veći broj članaka u hrvatskim i češkim časopisima i zbornicima – o hrvatskim studentima i doktorandima u Pragu, o Stjepanu Radiću i Česima, o Radićevoj djelatnosti na promociji češkog jezika i kulture u Hrvatskoj, o hrvatskom stavu prema Masaryku i dr. Navedena je Agičićeva monografija o hrvatsko-češkim odnosima bila nominirana za Nagradu W. Felczaka i H. Wereszyckoga. Slavenski novinarski kongresi te pokret neoslavista i neoslavistički kongresi u Pragu i Sofiji na početku 20. stoljeća također su bili tema Agičićevih istraživanja. U nekoliko tekstova Agičić se bavio i hrvatsko-poljskim odnosima u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća – istraživao je odjeke Siječanjskog ustanka u Hrvatskoj, kulturne veze i odnose na prijelazu stoljeća, aktivnost nekih istaknutih poljskih promotora hrvatske kulture i prevoditelja poput B. Grabowskoga i W. Bazielicha. O tome je objavio članke, mahom u poljskim publikacijama, a u pripremi je još nekoliko tekstova, kao i njihovi hrvatski prijevodi koji će biti objavljeni u zasebnoj knjizi. Također, Agičić je napisao i objavio priručnik za studente u izbornom kolegiju o poljskoj povijesti 19. stoljeća ("Podijeljena Poljska 1772-1918") te redigirao hrvatski prijevod knjige A. Paczkowskoga "Pola stoljeća povijesti Poljske 1939-1989." i uredio prijevode nekoliko drugih knjiga o poljskoj povijesti.Drugo područje znanstvenih interesa prof. dr. sc. Damira Agičića tiče se problematike nastave povijesti i napose analiza udžbenika. Njegovo iskustvo autora i urednika povijesnih udžbenika i priručnika zacijelo mu je u tom bilo od velike pomoći. U svojim je analizama podvrgnuo kritici zaostajanje hrvatskih u odnosu na suvremene europske udžbenike, i u znanstveno-stručnom i u metodičkom smislu, ukazao na glavne probleme u nastavi povijesti te metodičkom obrazovanju i stručnom usavršavanju nastavnika, te dao svoje viđenje koje bi i kakve promjene u nastavi povijesti i udžbenicima trebalo izvršiti. Analizirao je različite stereotipe, mitske predožbe i isključivosti koji su prisutni u udžbenicima, obradio prisutnost europskih integracija u udžbenicima i nastavi povijesti, pisao o prikazu nekih ključnih događaja dvadesetostoljetne povijesti u udžbenicima. Također, priredio je nekoliko bibliografskih tekstova o časopisima posvećenima nastavi povijesti. Napokon, u trećem području znanstvenog interesa, kojim se bavio povremeno od početaka svoje znanstvene karijere (primjerice, članak o međuratnom klubu studenata povijesti), a u posljednjih nekoliko godina i kontinuirano, u sklopu projekta o hrvatskoj historiografiji, dr. Agičić objavio je nekoliko tekstova o strukturi i glavnim pravcima razvoja suvremene historiografije, o disertacijama iz polja povijesti, o kongresima jugoslavenskih povjesničara, o nekim značajnim povjesničarima poput Šidaka i Matasovića, napisao nekoliko sadržajnih nekrologa (I. Kampuš, R. Lovrenčić, M. Gross) te priredio i objavio nekoliko bibliografskih pregleda hrvatske historiografije. U tim je tekstovima ukazao na neke nepoznate elemente u razvoju hrvatske historiografije. Napose je važna njegova djelatnost na priređivanju i objavljivanju bibliografskih izdanja, koja inače u hrvatskoj historiografiji nedostaju.