Rođen 14. veljače 1965. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio u Zagrebu. Diplomirao 1990. g. studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, iste godine upisao poslijediplomski studij iz lingvistike na istom fakultetu. Od siječnja 1991. godine zaposlen kao znanstveni novak na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost.
Pohađao ljetne slavističke škole: u Ljubljani (1989), Sofiji (1990) i Ohridu (1991).
Magistarski rad („Koherencija natpisa Bašćanske ploče“) obranio 1993. g.
Od samoga početka zaposlenja vodio seminare, kasnije i predavanja, iz staroslavenskoga jezika, osim na FF u Zagrebu, i na FF u Puli, te na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
Kao predavač gostovao na stranim sveučilištima: u Budimpešti 1994. i 2011., u Udinama 1998, u Ljubljani 1997, 1999, 2000, Londonu 2001, Würzburgu 2002, Heidelbergu 2003, Oslu 2008, Grazu 2008, Tuzli 2010, Rimu 2012, Skoplju 2013, Kopenhagenu 2013, Beču 2013.
Višegodišnji suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (pri izradi natuknica za Hrvatsku enciklopediju i Hrvatsku književnu enciklopediju).
Kao dugogodišnji suradnik na Zagrebačkoj slavističkoj školi (ljetnom slavističkom seminaru hrvatskog jezika, književnosti i kulture), vodio tečajeve hrvatskoga jezika za strance, kao i tečajeve staroslavenskoga i starohrvatskoga jezika, te predavao. Od 1993. do 1996. bio zamjenik ravnatelja ZSŠ-e
Koordinator CEEPUS-a, pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta, mreža HR-13 (kojoj je i osnivač) i A-4, od 1994. do 1999, preko koje je omogućeno stotinama studenata kroatistike i slavistike, te desecima profesora, da ostvare mjesečne i višemjesečne stipendije u inozemstvu.
Doktorirao 2000. g. tezom „Osnovne smjernice grafetičkog uređivanja hrvatskoglagoljskih tekstova XII. i XIII. st.“ G. 2002. promaknut u znanstveno-nastavno zvanje docenta. G. 2006. stekao znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora, a 2010. zvanje redovnoga profesora.
Na znanstvenom usavršavanju u inozemstvu, na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Beču, boravio triput na višemjesečnim stipendijama: 1996, 1998, 2001.
U ak. godinama 2001/2002. i 2002/2003. radio kao lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Bonnu, te iskorištava to vrijeme za znanstveno usavršavanje.
Kao voditelj za kroatističko područje sudjeluje u pripremanju i provođenju interkulturalnog poslijediplomskoga studija medievistike pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu (voditelj prof. dr. Neven Budak). Sudjeluje i u nastavi poslijediplomskoga studija kroatistike (voditelj prof. dr. Vinko Brešić), povijesti hrvatskoga jezika na Riječkom sveučilištu te kroatologije na Hrvatskim studijima.
Suradnik je na projektu prof. dr. Stjepana Damjanovića „Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva“, na kojemu organizira istraživanja jezika „Misala hruackoga“ Š. Kožičića Benje (1531).
Od 2008. do 2010. g. zamjenik pročelnice Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a od 2010. do 2012. pročelnik Odsjeka.
Godine 2008. dobio Godišnju nagradu HAZU za znanost za knjigu "Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova".
Od 2008. g. član Upravnog vijeća Staroslavenskoga instituta.
Član međunarodnog znanstvenog savjeta časopisa "Richerche slavistiche" (ur. Mario Capaldo) od 2008. g.
Član organizacijskog odbora Međunarodnog znanstvenog skupa „Hrvatska ćirilična baština“, koji je priredila HAZU u studenome 2013. g. Od 2012. do 2014. prodekan Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Od 2014. član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
