Sintaksa poljskog jezika

Naziv
Sintaksa poljskog jezika
Organizacijska jedinica
Katedra za poljski jezik i književnost
ECTS bodovi
5
Šifra
51445
Semestri izvođenja
ljetni
Jezik izvođenja
Hrvatski
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15

Cilj
Stjecanje znanja, vještina i kompetencija iz sintaktičkih funkcija dijelova sintagme i jednostavne rečenice te ovladavanje modusima komponiranja surečenica u složene sintaktičke strukture.
Sadržaj
  1. Uvod u sintaksu poljskoga jezika (definicije, mikrosintaksa i njezine jedinice, makrosintaksa i jedinice, suprasintaksa i jedinice; osnovni dijelovi sintagme i jednostavne rečenice; osnovni odnosi surečenica u složenoj rečenici; tekst i njegovi dijelovi), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  2. Sintaktička struktura sintagme (imenska fraza, glagolska fraza, atributne i predikativne grupe, prijedložni izričaji, frazemi; formalna i pragmatička podjela sintagmi), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  3. Jednostavna rečenica (glavni i sporedni dijelovi rečenice, uklopljeni dijelovi rečenice, dijaloške replike kao elipse, rečenice i rečenični ekvivalenti), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  4. kolokvij
  5. Formalna i semantička analiza subjekta (tipovi subjekta, vrste riječi koje mogu biti u službi subjekta), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  6. Formalna i semantička analiza predikata (vrste predikata, odnos subjekta i predikata u staroj i novoj sintaksi, vrste riječi koje mogu biti u službi predikata), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga na hrvatski, evaluacija;
  7. Sporedni dijelovi rečenice (struktura atributa, objekta i priložne oznake, mikrokonektori u jednostavnoj rečenici, odnos atributa prema subjektu i objektu, odnos priložne oznake i predikata, vrste priložnih oznaka, red sporednih dijelova u poljskoj rečenici, odnos subjekta i objekta u aktivnim i pasivnim rečenicama), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  8. 2. kolokvij
  9. Makrosintaktički odnosi u složenoj rečenici (određivanje granice surečenica i njihovi makrokonektori, razlika između koordinacija i subordinacije, gramatička i logička ovisnost nedovršenih struktura, tipovi nezavisnih rečenica, tipovi zavisnih rečenica, sličnosti i razlike s hrvatskim jezikom, participne rečenice, uklopljene rečenice, upravni i neupravni govor), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  10. Formalno-semantički pristup složenim rečenicama prema novoj poljskoj sintaksi (51 tip odnosa surečenica prema makrokonektorima, relacije pKq – surečenica p, konektor, surečenica q), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  11. Višestrukosložena rečenica (više istorodnih surečenica – same nezavisne surečenice, same zavisne surečenice, različite vrste surečenica – zavisno-nezavisne surečenice, shematski prikaz surečenica), vježbe u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  12. Suprasintaksa ili sintaksa teksta (definicije teksta, razlika između teksta i diskurza, dijelovi teksta, tekst i kontekst, suprakonektori i njihovi tipovi, forične riječi, modalne riječi, direktna i indirektna referencija s upućivačkim riječima, signali segmentacije teksta - invokacijski signali segmentacije, - eksvokacijski signali segmentacije, signali kohezije teksta, - intervokacijski signali kohezije, odnos suprasintakse i pragmatike), rad u radionici, prijevod s poljskoga, evaluacija;
  13. 3. kolokvij
  14. Ponavljanje gradiva iz mikrosintakse.
  15. Ponavljanje gradiva. Priprema za ispit.

Ishodi učenja
  1. Raščlaniti poljske rečenice, interpretirati ih sa sintaktičkog stanovišta te izdvojiti komunikacijske učinke različito oblikovanih rečenica.
  2. Uočiti i objasniti temeljna sintaktička obilježja poljskoga jezika.
  3. Na različite sintaktičke načine izraziti istu informaciju (u govornom/pisanom obliku, službenom/neslužbenom tonu, privatnom/službenom registru).
  4. Nabrojiti i objasniti sintagmatske i paradigmatske odnose unutar rečenica poljskoga jezika.
  5. Definirati i razumjeti sintaktičke kategorijie u poljskom jeziku.
  6. Nabrojiti i kritički prosuđivati različite teorijske pristupe u sintaksi.
Metode podučavanja
Nastava je interaktivna, studenti stalno sudjeluju. Predavanja se izvode uz pomoć tehničkih pomagala i PPP dok na seminarima studenti sami izlažu svoje radove pripremljene u dogovoru s nastavnikom.
Metode ocjenjivanja
Tjedno praćenje, evaluacija studentskih zadaća, studentska samoevaluacija. Studenti pišu tri kolokvija tijekom semestra. Ocjene iz kolokvija kao i sudjelovanje u nastavi zajedno sa završnim ispitom čine konačnu ocjenu.

Obavezna literatura
  1. Urbańczyk, Kucała (red)(1999): Encyklopedia języka polskiego, Ossolineum, Kraków
  2. Zenon Klemensiewicz (1968): Zarys składni polskiej, PWN, Warszawa
  3. Dragutin Raguž (1997): Praktična hrvatska gramatika, Sintaksa, Medicinska naklada, Zagreb
  4. Ivo Pranjković (1995): Sintaksa hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb
  5. Janina Labocha (1995): Gramatyka polska, cz. III, Składnia, Księgarnia Akademicka, Kraków
Dopunska literatura
  1. Zuzanna Topolińska (red) (1984): Gramatyka współczesnego języka polskiego, Składnia, Warszawa
  2. Branko Tošović (2001): Korelaciona sintaksa, Institut für Slawistik, Graz
  3. Stanisław Jodłowski (1976): Podstawy polskiej składni, PWN, Warszawa

Obavezan predmet na studijima
  1. Poljski jezik i književnost, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 4. semestar