Kolegij uvodi polaznike u osnove turskoga jezika, a cilj mu je da studenti usvoje gradivo iz opisa sadržaja predmeta (vidi niže). Usto, predavanja su jednim dijelom usmjerena i ka jezikoslovnom i teorijskom promišljanju o ustroju turskoga jezika, dok je težište vježaba na tome da polaznici prije svega ovladaju temeljnim jezičnim kompentencijama

1. Predavanja: Povijest turskoga jezika; turska abeceda; samoglasnici i suglasnici. Vježbe: Jezične i lektorske vježbe usmjerene su na ortoepiju i ortografiju.
2. Predavanja: Samoglasnici i suglasnici: opis, klasifikacija; temeljni leksik. Vježbe: Jezične i lektorske vježbe usmjerene su na ortoepiju i ortografiju.
3. Predavanja: Pozicijske varijante fonema; pozicijske dužine turskih samoglasnika; palatalizacija i zvučnost na leksičkoj i morfonološkoj razini; promjena /k/ > /ğ/ na kraju riječi. Vježbe: Jezične i lektorske vježbe usmjerene su na ortoepiju i ortografiju i, povezano s tim, na elementarni leksik.
4. Predavanja: Vokalna harmonija; strane riječi – procesi adaptacije i «gramatički izuzeci»; suglasnička struktura riječi na morfonološkoj razini: korijen/osnova + sufiks; odstupanja od pravila o vokalnoj harmoniji kod posuđenica i tuđica. Vježbe: Primjena teorijskih znanja o asimilaciji fonema na morfonološkoj razini: padežni sufiksi, paradigme s palatalnim i velarnim vokalskim osnovama.
5. Predavanja: Provjera znanja u obliku testa.Vježbe: Provjera znanja u obliku testa.
6. Predavanja: Struktura turskoga sloga; geminirani suglasnici; etimološki i kombinatorni geminati; suglasničke skupine na početku i kraju strane riječi; razbijanje suglasničkih skupina s pomoću visokih vokala. Vježbe: Ortoepija i ortografija; diktat; sufiks za množinu s padežnim nastavkom: uvježbavanje morfotaktičkih pravila turskoga jezika; elementarna konverzacija.
7. Predavanja: Hijat u riječima stranoga podrijetla; otklanjanje hijata; diftonzi, sinkopa, kraza, elizija. Vježbe: Provjera znanja na elementarnim tekstovima.
8. Predavanja: Tuđice i posuđenice kao «sekundarni sustav» turske gramatike: pregled svih promjena u riječima stranoga podrijetla, odstupanja i zakonitosti tih odstupanja. Vježbe: Vježbe oprimjeruju zakonitosti adaptacije riječi stranoga podrijetla fonološkome ustroju turskoga jezika, kao i glasovne promjene na morfonološkoj razinji (strana riječ + turski sufiks).
9. Predavanja: Provjera znanja u formi testa.Vježbe: Provjera znanja u formi testa.
10. Predavanja: Turski leksik – izvorne turske riječi, posuđenice, neologizmi; temeljna pravila turskog pravopisanja. Vježbe: Čitanje i analiza lakših tekstova, elementarna konverzacija.
11. Predavanja: Morfotaktička pravila o nizanju gramatičkih morfema (korijen / osnova + sufiks –lAr + posvojni + padežni sufiksi). Vježbe: Čitanje, prevođenje; elementarna konverzacija.
12. Predavanja: Osvrt na fonološki ustroj turskoga jezika. Vježbe: Provjera elementarnoga leksika za završni ispit, ortoepija, konverzacija.
13. Predavanja: Osvrt na leksik – osnovni tvorbeni sufiksi (-cI, -lI, -sIz, DAş i dr.): zakonitosti asimilacije; osnovna značenja navedenih tvorbenih sufiksa. Vježbe: Pripreme za ispit, rješavanje probnih testova.
14. Pripreme za ispit, rješavanje probnih testova.

1. usvojiti osnove fonetike i fonologije turskoga jezika
2. analizirati i objasniti gramatički ustroj jednostavne turske rečenice i usporediti ga s ustrojem hrvatske rečenice.
3. objasniti i upotrijebiti osnovnu lingvističku aparaturu na različitim razinama proučavanja jezika i primijeniti je u analizi fonetike i fonologije turskog jezika
4. usvojiti predviđeni leksik
5. samostalno prevesti s turskog na hrvatski i s hrvatskog na turski jednostavne rečenice
6. komunicirati u svakodnevnoj interakciji s izvornim govornikom na predviđenoj razini

Predavanja i vježbe; testovi i provjere znanja tijekom studija; usmena izlaganja; aktivno sudjelovanje u nastavi (čitanju, prevođenju, konverzaciji).

Završni (pismeni i usmeni) ispit. Napomena: Završna ocjena uključuje i vrednovanje rada i uspjeha studenta tijekom semestra.

1. Kissling, H. J. (1960.), Osmanisch-Türkische Grammatik, Wiesbaden
2. Kononov, A. N. (1956.), Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka, Moskva, Leningrad
3. Nilsson, B. (1985.), Case Marking Semantics in Turkish, Stockholm
4. Jansky, H. (1986.11), Lehrbuch der türkischen Sprache (überarbeitet u. erweitert von Landmann, A.), Wiesbaden

1. Turkologija, sveučilišni preddiplomski dvopredmetni studij, 1. semestar