Sintaksa finitnih glagolskih formi turskog jezika

Naziv
Sintaksa finitnih glagolskih formi turskog jezika
Organizacijska jedinica
Katedra za turkologiju
ECTS bodovi
7
Šifra
117830
Semestri izvođenja
zimski
Jezik izvođenja
Hrvatski
Satnica
Predavanja
15
Seminar
15
Lektorske vježbe
75

Cilj
Uvođenje polaznika u tipove turskih rečenica s finitnim glagolskim oblicima i njihova usporedba, odnosno kontrastiranje sa sintaksom njima značenjski bliskih tipova rečenica u hrvatskom jeziku.
Sadržaj
  1. Značenja i funkcije finitnih gl. vremena i načina u turskome jeziku; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  2. Značenje i uporaba finitnih gl. vremena i načina u jednostavnoj rečenici; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  3. Finitna glagolska vremena i načini u nezavisno složenoj rečenici; veznici koordinacije; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik / Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  4. Finitna glagolska vremena u nezavisno složenim rečenicama; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  5. Finitna glagolska vremena u nezavisno složenim rečenicama; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  6. Poseban osvrt na slaganje gl. vremena/načina u pogodbenim rečenicama; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  7. Rečenice s veznicima hem… hem de (i… i…) i ne… ne de… (ni… ni…); kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  8. Finitna glagolska vremena i načini u zavisno složenoj rečenici; veznici subordinacije; strukturni modeli tog tipa rečenice; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  9. Vrste zavisno složenih rečenica s finitnim glagolskim oblicima/načinima; kontrastivni osvrt na hrvatski jezik. Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  10. Test.
  11. Parataktički modeli kao obilježje razgovornog jezika (I). Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  12. Parataktički modeli kao obilježje razgovornog jezika (II). Vježbe: tekstovi, konverzacija, pismeno i usmeno prevođenje.
  13. Pripreme za ispit.
  14. Pripreme za ispit, rješavanje probnih testova.

Ishodi učenja
  1. Navesti i objasniti značenja i funkcije finitnih glagolskih vremena i načina u turskome jeziku te ih kontrastirati s njima značenjski bliskim formama u hrvatskom jeziku
  2. Upotrijebiti finitne glagoske forme i načine u jednostavnim i nezavisno složenim rečenicama.
  3. Objasniti slaganje glagolskih vremena i načina u pogodbenim rečenicama.
  4. Navesti vrste zavisno složenih rečenica s finitnim glagolskim vremenima i načinima te objasniti i demonstrirati njihovu upotrebu s kontrastivnim osvrtom na hrvatski jezik.
  5. Sažeti i protumačiti smisao tekstova na turskom jeziku koji pripadaju različitim tipovima diskursa i funkcionalnim stilovima
  6. Samostalno prevoditi tekstove različitih razina složenosti s turskog na hrvatski jezik.
  7. Komunicirati na turskom jeziku o temama različite razine složenosti
Metode podučavanja
Predavanja, jezične vježbe, lektorske vježbe.
Metode ocjenjivanja
Testovi i provjere znanja tijekom studija; usmena izlaganja; aktivno sudjelovanje u nastavi (čitanju, prevođenju, konverzaciji); završni (pismeni i usmeni) ispit. Napomena: Završna ocjena uključuje i vrednovanje rada i uspjeha studenta tijekom semestra.

Obavezna literatura
  1. Čaušević, E. (1996), Gramatika suvremenoga turskog jezika, Zagreb
  2. Erguvanlı, E. (1984): The Function of Word Order in Turkish Grammar, Los Angeles
  3. Hengirmen, M. (1995): Türkçe Dilbilgisi, Ankara
  4. Atabay, N. & Özel, S. & Çam, A. (1981), Türkiye Türkçesinin Sözdizimi, Ankara
  5. Teodosijević, M.(2004): Turski jezik u svakodnevnoj komunikaciji. Beograd
Dopunska literatura
  1. Kononov, A. N. (1956), Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka, Moskva, Leningrad
  2. Banguoğlu, T. (1974), Türkçenin Grameri, İstanbul
  3. Underhill, R. (1976), Turkish Grammar, Cambridge
  4. Jansky, H. (1986), Lehrbuch der türkischen Sprache (überarbeitet u. erweitert von Landmann, A.), Wiesbaden
  5. Swift, L. (1962): A Reference Grammar of Modern Turkish, Bloomington, the Hague
  6. Teodosijević, M. (1997), Izbori savremene turske proze, Beograd
  7. Udžbenici po izboru lektorice / lektora

Obavezan predmet na studijima
  1. Turkologija, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij, 1. semestar