Ekrem Čaušević rođen je 1952. u Bihaću (BiH). Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu studirao je orijentalne jezike (turski, arapski i perzijski) i književnosti. Magistrirao je 1982., a doktorirao 1986. s tezom o evoluciji futurskih formi u turkijskim jezicima. Stručno se usavršavao na sveučilištima u Istanbulu (1978-79.) i Ankari (1986.). U dva navrata bio je gostujući znanstvenik i stipendist zaklade Alexander von Humboldt (1992/93. i 2000.) na Sveučilištu u Göttingenu. Od 1984. do 1992. bio je predstojnik Katedre za turkologiju na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, a od 1994., kad je utemeljena prva katedra za turkologiju u Hrvatskoj, predaje na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik je te Katedre od njezina utemeljenja i redoviti profesor za suvremeni turski i osmanski jezik. Predaje suvremeni i stari (osmanski) jezik te kolegije o jezicima i povijesti turkijskih naroda. Dopisni je član Türk Dil Kurumu (Ankara), krovne znastvene institucije za turski jezik i jezikoslovlje, član Kluba hrvatskih humboldtovaca, jedan od urednika biblioteke Bibliotheka orientalica Sekcije za orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva, član redakcije Priloga za orijentalnu filologiju Orijentalnoga instituta u Sarajevu te gostujući profesor na Filozofskome fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Dobitnik je odličja Republike Turske za iznimne zasluge u promicanju znanosti.
