ARHIVI, KNJIŽNICE, MUZEJI
Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture 

10. seminar:  Poreč, 22.-24. studeni 2006.

1) PREMA ZAJEDNIČKIM ELEMENTIMA KORISNIČKIH SUČELJA

Radovan Vrana
Odsjek za informacijske znanosti
Filozofski fakultet Zagreb
rvrana@ffzg.hr

Digitalnim knjižnicama potrebna su kvalitetna korisnička sučelja koja će korisnicima omogućiti jednostavan pristup sadržajima pohranjenim u digitalnim zbirkama. Povijest razvoja korisničkih sučelja ukazuje na bogato iskustvo u razvoju tekstualno i zatim grafički orijentiranih korisničkih sučelja programa koji su se izvodili primarno na osobnom računalu. Dio tih iskustava moguće je prenijeti i na razvoj korisničkih sučelja prema raznovrsnim izvorima informacija na internetu kojima pristupamo uz pomoć preglednika na World Wide Web-u.

Ubrzani razvoj tehnološke potpore aplikacijama na WWW-u koje se izvode u sklopu digitalnih knjižnica i srodnih izvora informacija, nužno dovodi do potrebe za novinama u razvoju korisničkih sučelja. Zajednička karakteristika korisničkih sučelja prema srodnim izvorima informacija trebala bi biti njihova sličnost u broju ključnih elemenata koji su ujedno i pristupne točke tim izvorima i njihovoj funkcionalnosti.

U sklopu projekta The European Library (TEL) Konferencije ravnatelja europskih nacionalnih knjižnica (CENL-a) provedeno je istraživanje 76 korisničkih sučelja digitalnih zbirki dostupnih preko World Wide Web-a. Rezultati istraživanja pokazali su da sličnost elemenata sučelja olakšava pristup sadržajima pohranjenim u promatranim digitalnim zbirkama, te da su potrebni određeni dodatni elementi korisničkih sučelja kako bi se olakšalo korištenje digitalnih zbirki. Također je ukazano na činjenicu da se postojeća korisnička sučelja digitalnih zbirki mogu znatno poboljšati u ostvarivanju krajnjeg cilja – jednostavnog pristupa sadržajima javno dostupnih digitalnih zbirki na World Wide Web-u.

2) SPIDERS, FLIES AND OINTMENT: WEB ARCHIVING EXPERIENCES FROM SCOTLAND AND THE UK

Paul Cunnea
Digital Collections Development Co-ordinator
National Library of Scotland , Edinburgh , Scotland
p.cunnea@nls.uk

This talk will describe how - and why - libraries and archives in Scotland and the United Kingdom (the spiders) are collecting web sites (the flies) as part of the collaborative UK Web Archive. It will also consider whether current web archiving technology heals and preserves, or whether we are simply left with a fly in the ointment.*

The focus will be on the work of the UK Web Archiving Consortium (UKWAC) – of which the National Library of Scotland is a founder member – covering the aims of the Consortium, technology and methodology, issues and challenges, and current developments. This will be followed by a brief tour of the archive. The National Library of Scotland's Trusted Digital Repository Project will also be touched upon, explaining how this relates to web archiving, UK legal deposit, and the Library's digital preservation plans.

UK Web Archive: http://www.webarchive.org.uk

National Library of Scotland : http://www.nls.uk/

*Derived from Old Testament, Ecclesiastes. x. 1: Dead flies cause the ointment of the apothecary to send forth a stinking savour (i.e. a minor irritation that spoils enjoyment).

 

3) BAŠTINA I RAZVOJ: BAŠTINSKA PISMENOST

Darko Babić
Katedra za muzeologiju, Odsjek za informacijske znanosti
Filozofski fakultet Zagreb
dbabic@ffzg.hr

Baštinska pismenost je željeni, očekivani rezultat koji proizlazi iz edukacije o baštini, odnosno više ili manje opsežnom izučavanju baštine. Upravo onoliko koliko pojedinac (i/ili kolektiv, odnosno zajednica) upoznaje, razumije, uči i zna više o baštini time je više i baštinski pismen. Baštinsko obrazovanje je kontinuirani proces. Pravilno shvaćen on je nužno dio cjeloživotnog obrazovanja, te sukladno tome uvijek i stalno podložan evaluaciji, promjeni i razvoju.

Baštinsku pismenost moguće je, na elementarnoj razini, podijeliti na tri osnova stupnja. Na prvom baštinska pismenost podrazumijeva umijeće doživljavanja, odnosno prepoznavanja i osnovnog razumijevanja baštine. Na slijedećoj to je umijeće interpretacije, analize i kritičkog promatranja baštine i baštinskih fenomena. Na trećoj, najvišoj razini, ona uključuje dublju analizu i pogled 'iza scene', dakle detaljnije propitivanje samog fenomena što uključuje društvene, ekonomske, političke i druge aspekte koji formiraju i utječu na baštinu.

Osnovni zadatak baštinskog obrazovanja je razviti vještine kod pojedinca (kolektiva) koji će mu omogućiti da razumije fenomen baštine, dok je krajnji cilj baštinske pismenosti stanje u kojem će isti biti sposoban kvalitetno upravljati baštinom pridonoseći time stvaranju novih, dodatnih vrijednosti i time doprinositi povećanju kvalitete života i održivom razvoju.

Cilj ovog rada je da ocrta osnove ideje baštinske pismenost, te posebno ukaže na potrebu za što hitnijom, sustavnom organizacijom cjeloživotnog obrazovanja o baštini.

4) RAZLIKA U PREDMETNOJ ANALIZI DIGITALIZIRANE ILI NA DRUGI NAČIN REPRODUCIRANE GRAĐE (CRTEŽI, GRAFIKE, PLAKATI) OD NJIHOVIH ORIGINALA

Mikica Maštrović
Grafička zbirka
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb
mmastrovic@nsk.hr

Slike posjeduju vlastitu produktivnost što ih čini posebnima u odnosu na sve druge oblike izražavanja. One nisu doslovni prenositelji verbalnih poruka, a interpretacijom likovnog djela moramo nastojati otkriti one osobine tog djela koje su važne da kao poruka dođu do najrazličitijih korisnika. Da li sve ono što slike sadrže možemo prenijeti verbalnim jezikom i ako da, na koji način to radimo?

Knjižničare i muzealce, kao posrednike između zabilježenog i pohranjenog znanja zaokuplja isti problem, kako analizirati, interpretirati i kako ono bitno označiti i pohraniti da bi se ponovo, na zahtjev korisnika, moglo pronaći. O sadržaju tiskane građe doznat ćemo iz više izvora , kao što su naslov, podnaslov, uvod, uvodne napomene uz poglavlja, zaključci, slike, sheme, tabele i njihove legende , riječ i i grupe riječ i koje su posebno istaknute. Za razliku od tekstualne građe vizualna građa za korisnika predstavlja nedjeljivu cjelinu sadržaja, oblika i materijala. Jednaku važnost za njega ima oblik i materijal od kojega je pojedini objekt načinjen, kao i njegov sadržaj. Stoga je i pristup predmetnoj analizi tekstualne i vizualne građe različit.

Mnogi srednjevjekovni kodeksi plijene ljepotom svoga uveza, raskošno izvedenih inicijala i vinjeta te će mu se mnogi diviti, ali korisnici knjižnica najčešće će ih tražiti zbog njihova sadr ž aja , odnosno apstraktne dimenzije djela, te će stoga njihove potrebe zadovoljiti i čitanje sa mikrofilma ili CD-a. Međutim, muzealcima će taj isti kodeks biti jednako važan i zbog sadržaja i njegova oblika i materijala od koga je načinjen. To se osobito odnosi na likovnu građu kao što su crteži, slike ili grafike. Zato je bitno, a i važno, da kod sadržajne obrade vizualne građe uvijek imamo na umu nedjeljivost sadržaja, oblika i materijala. Poznati crtež Julija Klovića iz 16. stoljeća, Bogorodica s usnulim Isusom predstavlja nedjeljivu cjelinu tehnike kojom je rađen, crvena pisaljka, materijal na kojem je rađen, a to je papir, kao i sadržaj s prikazom Bogorodice u sjedećem položaju koja jednom rukom miluje usnulog Isusa u krilu, a u drugoj ruci drži knjigu. Ispod klupe na kojoj sjedi prikaz je pješčanog sata koji simbolizira prolaznost života. Predmet ove reprodukcije je slika originala koju reproducira, a to je Bogorodica s usnulim Isusom Julija Klovića.

Zbog razvoja novih tehnologija i njihovih mogućnosti, kada je vizualna građa i daljinski dostupna, trebamo razlučiti načine sadržajne obrade originalne vizualne građe i na bilo koji način reproduciranih primjeraka.


5) AKM SEMINARI: DOPRINOS USUSTAVLJIVANJU TEORIJE INFORMACIJSKIH ZNANOSTI

Tatjana Aparac-Jelušić
Odsjek za informacijske znanosti, Filozofski fakultet u Osijeku
taparac@ffos.hr

Svrha je ovoga izlaganja ukazati na doprinos usustavljivanju teorije informacijskih znanosti u vrijeme snažno izraženog preklapanja granica među AKM disciplinama, s jedne strane, i rastuće potrebe za isticanjem njihovih osobitosti, s druge strane. Hrvatska AKM zajednica, ustanovljena na poticaj M. Willer, u proteklih je deset godina prošla nekoliko faza. U izlaganju će se ukazati na osobitosti svake od tih faza, na uočene prijepore, načine iznalaženja zajedničkih pristupa i rješenja te na dosad utvrđena teorijsko-metodološka ishodišta, osobito u odnosu na probleme interoperabilnosti, terminologije i kooperativnih modela suradnje.

6) NACIONALNI PROJEKT "HRVATSKA KULTURNA BAŠTINA"

Ured projekta „Hrvatska kulturna baština“
Jozo Ivanović , Sofija Klarin , Goran Zlodi , Dunja Seiter-Šverko , Lana Križaj

Temeljem rješenja o imenovanju Radne grupe za izradu nacionalnog programa digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe, koju je na prijedlog hrvatskih kulturnih vijeća i Ministarstva kulture 29. lipnja 2005. g. imenovao ministar kulture, otpočeo je rad na izradi rečenog programa. Tijekom 2005. i 2006. Radna skupina sastavljena od trinaest predstavnika iz arhivske, knjižnične i muzejske djelatnosti, izradila je tekst nacionalnog programa koji je 5. rujna 2006. g. predstavljen u Ministarstvu kulture i koji je dobio podršku ministra.
Na sjednici Vlade RH održanoj 13. listopada 2006. prihvaćena je Strategija razvoja širokopojasnog pristupa Internetu do 2008., te Akcijski plan provedbe te strategije za 2007. godinu, u koju je uvrštena i provedba Nacionalnog projekta digitalizacije hrvatske kulturne baštine (arhivske, muzejske i knjižnične građe RH). Time je ovaj značajan strateški dokument postao okosnicom politike digitalizacije kulturne baštine u Republici Hrvatskoj, čime je kulturna baština izborila jedno od vodećih mjesta u izgradnji suvremenog informacijskog društva.
Na temelju Nacionalnog programa digitalizacije pokrenut je i projekt digitalizacije „Hrvatska kulturna baština“, čiji je osnivač Ministarstvo kulture, a koji će kao pilot-projekt poslužiti kao primjer i referentni projekt za sve druge aktivnosti na području digitalizacije kulturne baštine. Ono što je naročito važno jest to da je tek ovim strateškim dokumentom po prvi put omogućeno da se na državnom proračunu osiguraju znatnija financijska sredstva za digitalizaciju kulturne baštine, koja je, sudeći po europskim iskustvima, nezaobilazan imperativ opstanka kulturnih i baštinskih institucija i povećanje njihove prepoznatljivosti u javnosti.
Za očekivati je da će novonastali digitalni sadržaj, stvoren kroz ovaj i srodne projekte stvoriti i novu ponudu i nove usluge, pa će njegova primjena biti mnogo dalekosežnija, i u smislu turističke ponude, omogućavanja učenja na daljinu (tzv. e-learning), od upotrebe za isključivo „kulturne“ svrhe. No, dugoročni je cilj ovoga programa da se u Hrvatskoj stvore potrebni uvjeti, kako tehnički, infrastrukturni i kadrovski te poticajna klima za pokretanje, ali i izvršavanje ovakvih projekata. Rezultati projekta bit će i već su dijelom vidljivi na web-stranicama projekta, koje će u budućnosti preuzeti ulogu referentnog mjesta za sva pitanja i problematiku digitalizacije – tu će se nuditi potrebne tehničke specifikacije, standardi, poveznice na projekte digitalizacije u Hrvatskoj i u svijetu i moći će se dobiti odgovori na sva relevantna pitanja.
U najuži ured projekta uključeni su stručnjaci iz matičnih kuća za pojedine djelatnosti (NSK, HDA i MDC), a u rad su uključeni i stručnjaci iz Ministarstva kulture, jer je i samo Ministarstvo već postiglo nezanemarive rezultate na području digitalizacije svojih dokumentacijskih zbirki. Tako je primjerice od ukupnog fonda Fototeke kulturne baštine, koja djeluje u sastavu Ministarstva kulture, a koji broji 60.000 fotografija spomenika kulture, digitalizirano već preko 19.000 fotografija, koje se sustavno objavljuju i na web-stranicama Ministarstva kulture.
Očekuje se da će nacionalnim programom i ovakvi, već započeti projekti, doživjeti još veći zamah.

7) STRUKTURALNI METAPODACI DIGITALNIH OBJEKATA

Sofija Klarin
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
sklarin@nsk.hr

Za upravljanje digitalnim objektima potrebni su strukturalni metapodaci koji opisuju, povezuju i organiziraju dijelove digitalnog objekta te omogućuju jednostavnu razmjenu cjelovitih digitalnih objekata (podataka, metapodataka i identifikatora) čak i kad se pojedini dijelovi digitalnog objekta čuvaju na različitim mjestima.
U radu će se prikazati Standard za kodiranje i prijenos metapodataka (METS – Metadata encoding and transmission standard) koji omogućuje upravljanje različitim vrstama digitalnih objekata u repozitoriju, ali i razmjenu objekata među različitim arhivima i komunikaciju objekata i korisnika. Rad na METS-u započeo je u okviru projekta MOA2 – Making of America 2 još 1997. godine, a shema METS XML razvijena je u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu (Library of Congress) pod pokroviteljstvom Digital Library Federation (DLF). Kao jedna od implementacija modela OAIS, METS omogućuje kodiranje strukturalnih, deskriptivnih i administrativnih metapodataka zajedno sa samim sadržajem u XML utemeljenom paketu sastavljenom od sedam elemenata: zaglavlja METS, deskriptivnih metapodataka, administrativnih metapodataka, popisa datoteka, strukture, strukturalnih linkova i dijela vezanih uz korištenje i prikaz podataka. U radu će se ukratko prikazati i primjena Shema deskriptivnih metapodataka objekta (MODS – Metadata Object Decsription Schema).

8) FUTURE INFORMATION ENVIRONMENTS: DESERTS, JUNGLES OR PARKS?

The presentation will discuss some future scenarios for integrated cross-domain, cross-sector resource discovery services for digital and non-digital materials. These scenarios will depend on the degree of coherency, consistency, completeness, and availability of the metadata used for retrieval. The impact of tools such as full-text indexing, authority heading control, quality control, and metadata entry guidelines will be discussed. The presentation will suggest ways and means of developing professional practice in archives, libraries and museums to improve the effectiveness of the information environment for the end-user.