Mira Menac-Mihalić smatra se začetnicom hrvatske dijalektne frazeologije. Objavila je četiri knjige frazeološko-dijalektološkoga niza, od toga tri knjige obuhvaćaju frazeologiju dvaju hrvatskih dijalekata, jednoga štokavskoga (Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, 2005.) i dvaju kajkavskih (Frazeologija križevačko-podravskih kajkavskih govora s rječnicima, u suautorstvu s J. Maresić, 2008. i Rječnik frazema i poslovica međimurskoga govora Svete Marije - Kaj? Storijapa Kanižaj! u suautorstvu s A. Frančić, 2020.). Druge dvije knjige posvećene su frazeologiji gradskoga govora. U prvoj je prikazano sinkrono stanje hrvatske frazeologije u Splitu: Frazeologija splitskoga govora s rječnicima (u suautorstvu s A. Menac, 2011.). U drugoj knjizi prikupljeni su frazemi drugoga vremena u istom gradu, ali u fokusu nisu hrvatski, nego talijanski frazemi: (Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću, u suautorstvu s A. Menac, 2014.). Za knjigu Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, koja je prva knjiga toga tipa u Hrvatskoj (u njoj je obradila više od 4000 frazema iz 14 novoštokavskih ikavskih govora, donoseći i rječnik te popis sinonimnih frazema), dobila je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2005. za područje filoloških znanosti. Svojim knjigama iz dijalektne frazeologije položila je temelje hrvatskoj dijalektnoj frazeologiji, otvorila put mladim dijalektolozima koji su se u zadnjim desetljećima u znatnom broju počeli baviti tom tematikom. Pokazala je kako se govor na svim jezičnim razinama može dijalektološki analizirati i opisivati i na frazeološkom korpusu. Bila je voditeljica znanstveno-istraživačkoga projekta MZOS Istraživanje hrvatske dijalektne frazeologije.
Baveći se istraživanjem hrvatske dijalektologije posvećuje se, između ostaloga, prikupljanju, čuvanju, analizi, interpretaciji zvučnih zapisa. U nastojanju da se vrijedne originalne snimke izvornih govora sačuvaju za budućnost i naprave dostupnima široj javnosti, sve je zapise digitalizirala, kategorizirala, dijalektološki ovjerila. Iz bogate fonoteke terenskih zapisa izvornih hrvatskih govora, prikupljanih u tridesetak godina rada, izdvojila je najreprezentativnije snimke čakavskih, kajkavskih i štokavskih govora i (u suautorstvu s A. Celinić) objavila Ozvučenu čitanku iz hrvatske dijalektologije, koja se sastoji od nosača zvuka (sa zvučnim primjerima iz 40 hrvatskih punktova) i knjige u kojoj su odgovarajući tekstovi (s fonetskim zapisima snimljenoga materijala), objašnjenja, pitanja za one koji žele proučavati tekstove te rječnici. Uključena je u međunarodni projekt Kroatisches Kultur-und Dokumentationszentrum – istraživanja hrvatskih govora u Gradišću, što je rezultiralo objavljivanjem knjige Gradišćanskohrvatski govori Po našu, Ozvučena čitanka 2. svezak 2020. (u kojoj je suautorica).
Bila je voditeljica projekta Ministarstva kulture Digitalizacija i zaštita snimaka hrvatskih govora kao dijela hrvatske nematerijalne kulturne baštine. U okviru projekta stotinjak je snimaka govora postalo dostupno javnosti.
Više desetljeća bavi se geolingvistikom kao članica hrvatskog i međunarodnog povjerenstva Općeslavenskoga lingvističkog atlasa i redakcije Općeslavenskoga lingvističkog atlasa surađujući u međunarodnom projektu “Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) i Europski lingvistički atlas (ELA)” glavnog istraživača akademika Dalibora Brozovića. Bila je podvoditeljica je međunarodnoga projekta Hrvatske zaklade za znanost voditelja akademika Ranka Matasovića Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) i Europski lingvistički atlas (ELA). Sudjeluje u radu projekta Lingvistička geografija Hrvatske u europskome okružju voditelja akademika Gorana Filipija te Dunje Brozović pri Hrvatskoj zakladi za znanost. Sudjelovala je na radnim zasjedanjima Međunarodnoga povjerenstva Općeslavenskoga lingvističkog atlasa u mnogim slavenskim zemljama i Njemačkoj. Surađivala je svojim kartama u knjigama drugih zemalja i priređivala, redigirala i interpretirala našu dijalektnu građu za karte drugih autora. Izradila je (sama ili u suautorstvu) uopćavajuću i niz fonetskih i leksičkih karata te komentara za 850 punktova slavenskih jezika. Riječ je o kartama i tekstovima objavljenim u Varšavi, Moskvi (Leksičko-tvorbena serija), u Moskvi, Skopju i Zagrebu (Fonetsko-gramatička serija). Bila je zamjenica glavnog urednika i izvršna urednica toma Oбщеславянский лингвистический атлас, Серия фонетико-грамматическая, Выпуск 4 a, Рефлексы *ъ, *ь, tiskanog u Zagrebu.
Unutar uredničke i organizacijske aktivnosti, osim više uređenih knjiga, može se izdvojiti uređivanje Hrvatskoga dijalektološkog zbornika, koji kao glavna i odgovorna urednica uređuje od 2008., otkad je pod njezinim uredništvom iz tiska izašlo 10 knjiga (15 do 24). Osim toga bila je članica organizacijskog odbora više znanstvenih skupova, među kojima se ističu skupovi Općeslavenskog lingvističkog atlasa, Zasjedanja međunarodne radne skupine i međunarodne komisije OLA pri Međunarodnom slavističkom komitetu 2002. u Zadru i 2015. u Marijin dvoru u Lužnici. Pod okriljem Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i njezina Odbora za dijalektologiju organizirala je tri Znanstvena skupa o hrvatskim dijalektima.
