ECTS Informacijski paket za akademsku godinu 2024. / 2025.

Francuska književnost: 18. stoljeće

 

Naziv
Francuska književnost: 18. stoljeće
Organizacijska jedinica
Odsjek za romanistiku - Francuski
ECTS
4
Šifra
266052
Semestri
zimski
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Seminar
15

Cilj
Promišljanje međuovisnosti povijesnog konteksta i umjetničkog izraza na primjeru romana kao reprezentativnog književnog oblika za razdoblje prosvjetiteljstva i rađanja građanskog društva, odnosno kao sjecišta estetičke, zabavne i moralističko-didaktičke dimenzije. Upoznavanje s autorima, djelima i idejama koje su obilježile epohu. Razvijanje sposobnosti čitanja na francuskom, razumijevanja autorskih intencija kao i izvanknjiževnih okolnosti nastanka djelâ, te pismenog izražavanja na odabranu temu.
Sadržaj
  1. Povijesni i kulturološki uvod, ideološka i estetska usmjerenja početka 18. stoljeća. Osvrt na kraj vladavine Luja XIV i razdoblje Regentstva; glavna događanja i duhovno ozračje. Intelektualni, politički i vjerski sukobi. Gospodarsko širenje i slomovi. Rokoko nasuprot klasicizmu i baroku. Stil Luja XV. Jačanje materijalizma, senzualizma i deizma/ateizma. Saloni i umijeće konverzacije. Temeljne ideje prosvjetiteljstva.
  2. Književni kontekst: razdoblje fermentacije bez velikih djela; odjeci kartezijanizma, klasicizma, baroka i traženje novih puteva; spoj razonode i društvene kritike kao dominantni koncept; društvene freske, satire, upletanje filozofije u roman. Početak 18. stoljeća kao prijelomnica u razvoju modernog romana. Prilagodba književnih pretenzija, estetskih opredjeljenja i narativnih tehnika očekivanjima građanskog sloja.
  3. Adaptacije baroknog i pikarskog romana te "španjolski val" u Francuskoj prvih desetljeća 18. stoljeća. Alain René Lesage kao stjegonoša takve poetike i tematike. Alternacija ozbiljnog diskurza i komike: sociološki, alegorijski, satirični, burleskni, didaktični i filozofski elementi. Pseudo-memoarsko pripovijedanje. Prema razvojnom romanu: razlika u konceptima romana Le diable boiteux i Histoire de Gil Blas de Santillane. Protagonistov konformizam, društveni i moralni uspon. Tenhnika umetnutih priča. Analiza ulomka, s naglaskom na motive i svjetonazor tipične za pikarski ili razvojni roman.
  4. Antoine François Prévost i sentimentalni roman. Utjecaj biografskih čimbenika i Richardsona kao uzora. L'Histoire du Chevalier des Grieux et de Manon Lescaut, djelo koje utjelovljuje duh i ideale vremena. Tumačenje recepcijskog neuspjeha ostalih Prévostovih romana. Središnje teme Prévostova opusa u kontekstu društvenog okruženja. Manon Lescaut: između moralizma i apologije strasti; između patetike i realizma; elementi preuzeti iz književne tradicije i izvornosti; društvenokritičke i metafizičke dimenzije romana. Analiza ulomka kao uvod u razmatranje ponašanja i psiha dvaju glavnih protagonista, kao i njihove uvjetovanosti društvenim obrascima.
  5. Montesquieu: pisac, enciklopedist i filozof-društveni reformator. Lettres persanes kao izvorna književna forma putopisno-filozofskog epistolarnog romana, uprizorenje zasada prosvjetiteljstva i ogledni primjer rokokoa u književnosti.
  6. Lettres persanes. Izvanjski, satirični i moralistički pogled na francuski duh i običaje, tehnika dijalektičke konfrontacije: istok/zapad, stari/novi svijet, ozbiljnost/frivolnost. Raznovrsnost tonova, od dramatičnih do burlesknih. Fikcija kao izgovor za kritiku totalitarizma, praznovjerja, predrasuda i zastarjelih vrijednosti. Analiza ulomka s naglaskom na identifikaciju humorističkih i subverzivnih postupaka.
  7. Voltaire u kontekstu prosvijetljenog despotizma, neo-klasicizma i uzleta Francuske. Književni počeci u svjetlu epikureizma, senzualizma, deizma i protu-pascalovskog optimizma. Postupno zamračenje uslijed povijesnih okolnosti koliko i osobnog iskustva. Voltaire filozof bez sustava, podrugljivi domoljub, skeptični progresist, cinični povjesničar, komformist, idealist, elitist, humanist, zemljoposjednik. Filozofska priča: književna forma skrojena po mjeri Voltaireova duha nakon okušavanja u svim žanrovima; poetičke komponente i svjetonazor.
  8. Voltaire: Candide. Satira neumjerenog optimizma, povjerenja u Providnost i nepromjenjive vrijednosti. Osuda aristokracije, kolonijalizma, ljudske sklonosti nasilju, pohlepe, kao i pesimističke pasivnosti. Povijesni supstrat priče (ratovi, potres u Lisabonu, vjerski progoni, kažnjavanja intelektualaca). Odlike Voltaireovog pripovijedanja (jasnoća, konciznost, dinamičnost, živopisnost) i njegove mane (površnost, odsutnost psihologije, nehaj u konstrukciji). Veze s književnom tradicijom: elementi orijentalne priče, pikarskog i razvojnog romana. Središnji lik kao paradigma francuske nacije; njegovo sazrijevanje kao utjelovljenje puta razuma, distanciranja od dogmatike i krajnosti, aktivnog pristupa egzistenciji. Tumačenje uvodnog i zaključnog poglavlja, s naglaskom na duhovnoj preobrazbi protagonista.
  9. Jean-Jacques Rousseau. Uvjerenja suprotstavljena intelektualnim strujanjima: osuda materijalizma i kulta tehničkog napretka, izjednačavanje civilizacije s dekadencijom, vizija izvorne dobrote primitivnog čovjeka. Rousseauovi patetični zanosi, vjerski žar, meditativnost, uzdanje u antičke moraliste kao protuteža skeptičnom, pragmatičnom duhu vremena. Rousseau pedagog i preteča socijalizma. Autorove proturječnosti: romantična ushićenja / racionalizam, prijezir prema književnosti / vlastita književna praksa, zanimanje za društveno uređenje / strah od društva, ideal transparentnosti / povlačenje u samoću i osjećaj progonjenosti. Julie ou la La Nouvelle Héloïse kao sentimentalna protuteža teorijskom radu i bijeg od oskudne stvarnosti.
  10. Julie ou la La Nouvelle Héloïse. Autobiografska motivacija, kompozicija, glavne dimenzije romana. Spoj barokne širine i izobilja s klasičnom strogoćom pripovjedne linije. Težnje sinkretizmu i sintezi: sociološke, fiziološke, psihološke, moralističke, metafizičke pretenzije. Susretanja suprotstavljenih načela i svjetova u sferama kulture, vjere, obrazovanja, međuljudskih odnosa, društvene organizacije. Razmatranje središnjih motiva krhkosti sreće, nepouzdanosti osjećaja, sublimacije strasti u prijateljstvo, puta duhovnog sazrijevanja prema idealu vrline. Kontrastivna analiza dvaju ulomaka u kojima dominiraju predromantični elementi odnosno pragmatična, čak i ekonomska argumentacija.
  11. Choderlos de Laclos: Les liaisons dangeureuses. Recepcijske dileme: apologija ili osuda razvrata; ljubavna priča ili zavodnički priručnik; vjerna slika libertinizma ili zlonamjerna karikatura? Supstrat autorovog osobnog iskustva i svjetonazora, dubinske intencije i ciljevi. Tradicijski izvori (Racine, Richardson, Rousseau, Dorat). Pogodnosti epistolarne konstrukcije, preciznost i virtuoznost izvedbe. Analiza ulomka: La Marquise de Merteuil, dominantna žena, gravitacijski centar, strateg i manipulator. Uživanje u osveti i nadmoći kao pokretači događanja.
  12. Les liaisons dangeureuses. Likovi: dva suprotstavljena "tabora" (grabežljivci i žrtve), privlačnost "negativaca", obdarenih inteligencijom i šarmom. Analiza ulomka: Valmont, tragikomičan u iluziji vlastita vladanja situacijom, zavedeni zavodnik. Različitost (neizopačenost, čestitost, patetičnost) Mme de Tourvel, jedine pripadnice građanskog sloja. Laclosov feminizam i njegove granice (Marquise de Merteuil: emancipirana ali i egoistična žena). Moralistički zaključak romana u vidu zaslužene kazne za sve protagoniste.
  13. Denis Diderot: popularizator znanosti, militantni ateist i antidogmatik. Francuska enciklopedija, središnji autorski projekt prosvjetiteljstva i priručnik modernog humanizma. Poetika Denisa Diderota: tendencije nadilaženja realizma; odbijanje apsolutnog podvrgavanja logici i koherenciji. Subverzivni i metanarativni postupci u anti-romanima Le Neveu de Rameau i Jacques le fataliste.
  14. La Religieuse: sentimentalni, psihološki, realistični, antiklerikalni roman; fikcija u službi prokazivanja društvene nepravde i demonstracije devijacija uzrokovanih neprirodnim životnim okolnostima. Analiza ulomka: primjer krutosti i nehumanosti crkvenog aparata, ali i zatomljenosti autorovog ateizma u korist iskrenih vjerskih osjećaja junakinje.
  15. Sinteza značajnih strujanja i stečevina u prozi tijekom 18. stoljeća. Čimbenici evolucije temeljnih koncepata i ambicija. Moderni humanizam. Književno približavanje svakodnevici. Moderno i anti-moderno. Duh epohe i njegovi odrazi u pripovjednim tehnikama i stilu.

Ishodi učenja
  1. kreirati vlastiti usmeni ili pisani tekst na francuskom jeziku prema zadanim elementima ili samostalno primjenjujući vokabular iz različitih područja života, kulture, znanosti i tehnologije
  2. prepoznati različite funkcionalne stilove tekstova i primijeniti njihova obilježja u okviru šireg studijskog programa preddiplomskog studija francuskog jezika i književnosti
  3. uočiti bitne elemente u nepoznatom tekstu, protumačiti i sažeti smisao tekstova na francuskom jeziku koji pripadaju različitim tipovima diskursa i funkcionalnim stilovima
  4. upoznati elemente i razviti poznavanje francuske i frankofone civilizacije i kulture, te razumjeti i komentirati kulturne, društvene i povijesne obrasce i pojave u frankofonim zemljama
  5. identificirati i interpretirati pojmove i činjenice ključne za razdoblje prosvjetiteljstva
  6. raščlanjivati, opisivati i razlikovati svjetonazor, poetiku, središnje teme i sadržaje, kao i recepcijske dosege relevantnih autora
Metode podučavanja
Izravno poučavanje (predavanje) i poučavanje vođenim otkrivanjem i raspravom
Metode ocjenjivanja
Pismeni ili usmeni ispit

Obavezna literatura
  1. Montesquieu: Lettres persanes
  2. Prévost: Manon Lescaut
  3. Voltaire: Candide
  4. Laclos: Les Liaisons dangereuses
  5. Diderot: La Religieuse
Dopunska literatura
  1. Povijest svjetske književnosti, svezak 3, Liber, 1981
  2. P.Brunel : Histoire de la littérature française, tome I, du Moyen Age au XVIIIe siècle
  3. H. Coulet : Le Roman jusqu'à la Révolution
  4. Castex, Surer, Becker : Manuel des études littéraires, XVIIIe siècle
  5. Lagarde, Michard : XVIIIe siècle
  6. L. Forestier : Panorama du XVIIIe siècle français
  7. J.-M. Goulemot, M.Launay : Le Siècle des Lumières