Naziv
Turski jezik: fonetika, fonologija, morfonologija (II)
Organizacijska jedinica
Katedra za turkologiju
ECTS
7
Šifra
47055
Semestri
Nastavnici
Satnica
Predavanja
30
Lektorske vježbe
60
Govorne vježbe
30
Preduvjeti za upis i polaganje kolegija
Za upis kolegija se moraju
Kolegij je preduvjet za upis ili polaganje
Kolegij je potrebno položiti za

Cilj
Kolegij uvodi polaznike u osnove morfo(no)logije turskoga jezika te sintakse sintagme i jednostavne rečenice. Predavanja su jednim dijelom usmjerena i ka teorijskom promišljanju o ustroju turskoga jezika, dok je težište vježaba na tome da polaznici ovladaju jezičnim kompentencijama potrebnim za komunikaciju na razini A1.
Sadržaj
  1. Ponavljanje morfotaktičkih pravila; izražavanje gramatičkih kategorija množine, posvojnosti i padeža u turskome s kontrastivnim osvrtom na hrvatski jezik. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  2. Izražavanje buduće radnje. Futur –(y)AcAk. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  3. II. genitivna veza. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  4. Perfekt i futur glagola biti. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  5. Perfekt na –mIş. Obavijesno ustrojstvo jednostavne rečenice. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  6. Pokazne zamjenice. Anaforičko i kataforičko upućivanje. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  7. Glagolski načini. Imperativ. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  8. Ponavljanje i provjera znanja.
  9. Prezent na –(º)r. Morfološka raščlamba riječi na nepoznatome tekstu: opis promjena na morfonološkoj razini, prepoznavanje i klasifikacija sufiksa. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  10. Necesitativ. Primarni i sekundarni naglasak; naglasak u izvorno turskim i riječima stranoga podrijetla. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  11. Postpozicije s apsolutnim padežom imenice i genitivom zamjenice. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  12. Postpozicije s dativom i ablativom. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  13. Atributni sufiks -ki. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  14. Upitne rečenice i njihovo obavijesno ustrojstvo. Lektorske vježbe: Konverzacijske vježbe uz rad na tekstovima i audiovizualnim izvorima.
  15. Ponavljanje i priprema za ispit.

Ishodi učenja
  1. analizirati i objasniti gramatički ustroj turske rečenice i usporediti ga s ustrojem hrvatske rečenice
  2. objasniti i upotrijebiti osnovnu lingvističku aparaturu na različitim razinama proučavanja jezika i primijeniti je u analizi fonetike, fonologije i morfologije turskog jezika
  3. protumačiti komunikacijske učinke rečenica s različitim obavijesnim ustrojem
  4. sažeti i protumačiti smisao jednostavnih tekstova na turskom jeziku
  5. komunicirati u svakodnevnoj interakciji s izvornim govornikom na razini A1
  6. ovladati predviđenim leksikom
Metode podučavanja
Predavanja i vježbe; testovi i provjere znanja tijekom studija; usmena izlaganja; aktivno sudjelovanje u nastavi (čitanju, prevođenju, konverzaciji).
Metode ocjenjivanja
Završni (pismeni i usmeni) ispit. Napomena: Završna ocjena uključuje i vrednovanje rada i uspjeha studenta tijekom semestra.

Obavezna literatura
  1. Čaušević, E. (1996.), Gramatika suvremenoga turskog jezika, Zagreb.
  2. Underhill, R. (1976.), Turkish Grammar, Cambridge.
  3. Lewis, G. J. (1967.), Turkish Grammar, Oxford.
  4. Čaušević, E., Kerovec, B. (2021). Turski i hrvatski u usporedbi i kontrastiranju: sintagma i jednostavna rečenica. Zagreb: Ibis grafika.
Dopunska literatura
  1. Kissling, H. J. (1960.), Osmanisch-Türkische Grammatik, Wiesbaden.
  2. Kononov, A. N. (1956.), Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka, Moskva, Leningrad.
  3. Nilsson, B. (1985.), Case Marking Semantics in Turkish, Stockholm.
  4. Jansky, H. (1986.11), Lehrbuch der türkischen Sprache (überarbeitet u. erweitert von Landmann, A.), Wiesbaden.
  5. Yedi İklim Türkçe A1, Yunus Emre Enstitüsü, Ankara, 2015.