Dr. sc. Damir Agičić rođen je u Davoru 13. lipnja 1963. godine. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u gradu Srbac (u BiH). Studij povijesti i komparativne književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine. Magisterij iz povijesti stekao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992 obranom rada Tajna politika Srbije prema Balkanu polovicom 19. stoljeća, a na istom je fakultetu i doktorirao 1997. godine obranom disertacije Hrvatsko-češke veze i odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U međuvremenu je 1993. završio i poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University) u Budimpešti obranom rada Civil Croatia on the Eve of the First World War (The Echo of the Assassination and Ultimatum). (Za taj studij koristio je stipendiju Zaklade Otvoreno društvo Georgea Sorosa.)
Od 1989. godine radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao asistent, odnosno kao docent (1999-2004), izvanredni profesor (2004-2009) i redoviti profesor (od 2009). Kao vanjski suradnik držao je nastavu na Pedagoškom odnosno Filozofskom fakultetu u Puli, a predavao je i na Filozofskom fakultetu u Splitu te na poslijediplomskim studijima povijesti na Hrvatskim studijima i Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kao i na specijalističkom poslijediplomskom studiju Europski studiji Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta Paris II Pantheon. Kao gostujući profesor držao je ciklus predavanja studentima Sveučilišta u Varšavi (Studium Europy Wschodniej) u proljeće 2011. i 2014., a držao je i predavanja u Poljskoj akademiji umjetnosti (Polska akademia umiejętności) u Krakovu, na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznańu te na Katoličkom sveučilištu u Lublinu, kao i na sveučilištima u Ljubljani i Sarajevu.
Od 2003. predstojnik je Katedre za svjetsku povijest novog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Između 2004. i 2006. te 2011/2012. bio je pročelnik Odsjeka za povijest i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Bio je član Vijeća društveno-humanističkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te zamjenik člana Senata Sveučilišta u Zagrebu. Jedan je mandat bio na čelu fakultetskog Povjerenstva za unapređenje kvalitete nastave.
Bio je voditelj znanstvenih projekata „Hrvati i slavenske integracijske ideologije“ i „Hrvatska historiografija i nastava povijesti (19.-21. stoljeće)“ te međunarodnog projekta o hrvatsko-poljskoj kulturnoj suradnji u 19.-20. stoljeću (hrvatsko-poljski projekt u sklopu međuakademijske razmjene) i hrvatsko-slovenskog projekta o javnoj upotrebi povijesti.
Od 1996. do 2008. urednik je udžbenika i priručnika za nastavu povijesti u Profil Internationalu. Bio je urednik opće povijesti novog vijeka u prvim svescima Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Od 2001. uredio je brojne knjige s područja povijesti i nastave povijesti objavljenih u izdanju Srednje Europe, Profil Internationala i FF Pressa. Godine 2003. s grupom suradnika pokrenuo je časopis "Povijest u nastavi", kojemu je do 2008. bio glavni i odgovorni urednik. Od 2008. glavni je i odgovorni urednik časopisa "Historijski zbornik", najstarijeg historiografskog časopisa u Hrvatskoj. Član je međunarodnog uredništva časopisa "Historijska traganja" u Sarajevu te član savjeta časopisa "Przegłąd Historyczny" u Varšavi. Pokrenuo je i uređuje web portal za popularizaciju povijesnih znanosti www.historiografija.hr.
Predsjednik je Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti (od 2012), član Upravnog odbora Društva za hrvatsku povjesnicu; član je Matice hrvatske, Poljske kulturne udruge Mikołaj Kopernik u Zagrebu i drugih strukovnih udruga.
Godine 2002. dobio je odlikovanje ministra kulture Republike Poljske Zaslužan za poljsku kulturu. Za promoviranje srednjoeuropske ideje u Hrvatskoj izdavačka kuća Srednja Europa, kojoj je na čelu, primila je 2009. Nagradu Wacława Felczaka i Henryka Wereszyckoga. Godine 2012. dobio je Državnu nagradu za popularizaciju i promidžbu znanosti.

Prof. dr. sc. Damir Agičić, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstojnik Katedre za svjetsku povijest novoga vijeka i predsjednik Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti te glavni urednik časopisa "Historijski zbornik", svoja je dosadašnja znanstvena istraživanja vodio u tri glavna smjera: 1) proučavanje hrvatske povijesti te povijesti srednje i jugoistočne Europe u 19. i na početku 20. stoljeća; 2) istraživanje problematike nastave povijesti i udžbenika; 3) proučavanje povijesti hrvatske historiografije, rad na izradi bibliografija i tekstova o povjesničarima.
Njegovi su prvi znanstveni radovi bili posvećeni problematici politike Kneževine Srbije polovicom 19. stoljeća, o čemu je napisao nekoliko članaka i znanstvenu monografiju. Nakon završenoga poslijediplomskog studija na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti Agičić je počeo istraživati hrvatsko-češke te hrvatsko-poljske kulturne i političke odnose u drugoj polovici 19. i početku 20. stoljeće, odnosno problematiku neoslavizma. Objavio je niz članaka, jednu znanstvenu monografiju te priredio zbirku građe – korespondenciju iz Arhiva Narodnog muzeja u Pragu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu posvećenima problematici srednjoeuropske povijesti.
Istodobno se prof. dr. sc. Damir Agičić počeo baviti i drugim područjem koje obilježava njegov znanstveni i stručni opus – pisanjem te analizom udžbenika povijesti i pitanjima nastave povijesti. Tijekom petnaestak godina aktivnog bavljenja tom problematikom, od polovice devedesetih, Agičić je kao autor i urednik udžbenika, te kao autor tekstova o udžbeničkoj problematici i nastavi povijesti, odnosno jedan od pokretača i prvi glavni urednik časopisa Povijest u nastavi, dao značajan doprinos promjeni udžbeničkih narativa i uvođenju novih, suvremenih udžbenika povijesti.
U posljednjih nekoliko godina žarište znanstvenih interesa profesora Agičića usmjereno je u istraživanje povijesti hrvatske historiografije i izradu bibliografija. Sa studentima i doktorandima izradio je i uredio nekoliko važnih bibliografskih pregleda, organizirao je i sudjelovao na nekoliko znanstvenih skupova o hrvatskim povjesničarima i historiografiji 20. stoljeća. Prvi je takav skup 2011. bio posvećen Jaroslavu Šidaku.
Prof. dr. Damir Agičić objavio je četiri autorske knjige te jednu knjigu izvora/korespondencije, a dvije je bibliografske knjige uredio zajedno sa suradnicama iz Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“. Urednik je četiri znanstvena zbornika – dva zbornika radova sa znanstvenih skupova i dva zbornika radova posvećena istaknutim profesorima Filozofskog fakulteta (jedan u suradnji s prof. dr. Dragom Roksandićem); u pripremi je još jedan zbornik radova kojem je suurednik. Objavio je više od šezdeset članaka, od toga 28 izvornih znanstvenih radova odnosno članaka u znanstvenim zbornicima, te 37 preglednih i stručnih tekstova. Od posljednjega izbora objavio je šest znanstvenih članaka u časopisima i zbornicima te pet stručnih, a dva su znanstvena teksta u tisku. Napisao je brojne enciklopedijske natuknice, recenzije i prikaze knjiga, osvrte i nekrologe, kao i znanstveno-popularne tekstove u stručnim časopisima.
Osim u znanstvenim časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj, svoje je tekstove Agičić objavljivao u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Rusiji te Bosni i Hercegovini. Njegovi su radovi citirani u publikacijama drugih autora u tim i drugim zemljama, a neke se njegove knjige koriste kao udžbenici/priručnici u nastavi na sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu.
U vrijeme dok se intenzivno bavio radom na udžbenicima i nastavi povijesti dr. sc. Agičić bio je glavni izvjestitelj s jednog seminara u organizaciji Vijeća Europe, suradnik na jednoj publikaciji Vijeća Europe koja je objavljena u elektronskom izdanju, te sudionik niza seminara i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Autor je ili suautor nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnoškolsku i gimnazijsku nastavu povijesti: za sedmi razred osnovne škole (u nekoliko različitih izdanja), radne bilježnice (u više izdanja), povijesne čitanke, povijesnih atlasa hrvatske, europske i svjetske povijesti u 19. stoljeću i u 20. stoljeću, udžbenika za treći i četvrti razred gimnazije, te udžbenika hrvatske povijesti za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u susjednim zemljama.
Dr. sc. Agičić urednik je brojnih školskih udžbenika i priručnika za nastavu povijesti, kao i više desetaka povijesnih knjiga – prijevoda znamenitih svjetskih autora, kao i monografskih djela hrvatskih povjesničarki i povjesničara. Između 2003. i 2008. bio je glavni urednik znanstveno-stručnog časopisa Povijest u nastavi, a od 2008. glavni je urednik Historijskog zbornika, najstarijeg hrvatskog historiografskog časopisa što ga izdaje Društvo za hrvatsku povjesnicu u Zagrebu. Recenzirao je desetine znanstvenih publikacija – članaka, zbornika radova i knjiga.
Prof. dr. Damir Agičić bio je voditelj znanstveno-istraživačkih projekata Hrvati i slavenske integracijske ideologije u 19. i 20. stoljeću i Hrvatska historiografija i nastava povijesti (19-21. stoljeće) te suvoditelj međunarodnog znanstvenog projekta o hrvatsko-poljskim odnosima u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, koji s poljske strane vodi dr. Agnieszka Gucka iz Poljske akademije znanosti, Odjel u Poznanju. Bio je i suvoditelj bilateralnog hrvatsko-slovenskog projekta o javnoj uporabi povijesti (sa slovenske strane voditeljica je bila prof. dr. sc. Marta Verginella).
Prof. dr. sc. Agičić dosad je boravio na znanstvenim istraživanjima u Beogradu, Budimpešti, Beču, Krakovu, Varšavi i Pragu (u nekima od tih mjesta i po više puta). Koristio je i dvotjednu istraživačku stipendiju Instituta za proučavanje udžbenika Georga Eckerta u Braunschweigu u SR Njemačkoj. Sudjelovao je na više od četrdeset znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te na nekoliko znanstvenih i stručnih kolokvija/seminara u inozemstvu. U mnogim mjestima u Hrvatskoj sudjelovao je u seminarima o nastavi povijesti, različitim javnim tribinama i predavanjima te predstavljanju knjiga i znanstvenih časopisa.

Najvažnije područje znanstvenoga interesa D. Agičića jest povijest jugoistočne i srednje Europe od polovice 19. do polovice 20. stoljeća, kao i hrvatsko-češki te hrvatsko-poljski politički i kulturni odnosi u to doba.
U knjizi "Tajna politika Srbije u XIX. stoljeću" u izdanju AGM-a i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1994), koja je nastala na temelju magistarskog rada, Agičić je dao sustavan pregled pitanja Načertanija Ilije Garašanina, opisao problematiku oko tog programa u dotadašnjoj historiografiji, te prikazao strukturu i djelatnost tajnih organizacija polovicom devetnaestoga stoljeća u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, sjevernoj Albaniji i Crnoj Gori, koje su radile na pripremama za podizanje ustanka kršćanskog stanovništva protiv osmanske vlasti. Među Garašaninovim agentima isticali su se bosanski franjevci Toma Kovačević i Stjepan Verković te Matija Ban iz Dubrovnika. U prilogu su objavljeni statuti tajne organizacije. Pitanjima politike Srbije prema susjednim krajevima Agičić se bavio i u dva članka objavljena u Historijskom zborniku – u jednome je prikazao statute tajne Garašaninove organizacije, a u drugome objavio i analizirao nekoliko izvještaja Tome Kovačevića o njegovoj djelatnosti za srbijansku vladu 1848. godine. U sklopu istraživanja ove problematike Agičić je objavio i bibliografski članak o historiografiji o ilirskom listu Branislav (1844).
U svojoj se disertaciji Agičić bavio istraživanjem hrvatsko-čeških političkih i kulturnih odnosa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kao rezultat toga rada objavio je monografiju "Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće" (Ibis-grafika, Zagreb 2000) i zbirku korespondencije hrvatskih studenata na praškom sveučilištu s Františekom Hlaváčekom, njihovim češkim kolegom i urednikom studentskog časopisa "Hrvatska misao", te veći broj članaka u hrvatskim i češkim časopisima i zbornicima – o hrvatskim studentima i doktorandima u Pragu, o Stjepanu Radiću i Česima, o Radićevoj djelatnosti na promociji češkog jezika i kulture u Hrvatskoj, o hrvatskom stavu prema Masaryku i dr. Navedena je Agičićeva monografija o hrvatsko-češkim odnosima bila nominirana za Nagradu W. Felczaka i H. Wereszyckoga. Slavenski novinarski kongresi te pokret neoslavista i neoslavistički kongresi u Pragu i Sofiji na početku 20. stoljeća također su bili tema Agičićevih istraživanja.
U nekoliko tekstova Agičić se bavio i hrvatsko-poljskim odnosima u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća – istraživao je odjeke Siječanjskog ustanka u Hrvatskoj, kulturne veze i odnose na prijelazu stoljeća, aktivnost nekih istaknutih poljskih promotora hrvatske kulture i prevoditelja poput B. Grabowskoga i W. Bazielicha. O tome je objavio članke, mahom u poljskim publikacijama, a u pripremi je još nekoliko tekstova, kao i njihovi hrvatski prijevodi koji će biti objavljeni u zasebnoj knjizi. Također, Agičić je napisao i objavio priručnik za studente u izbornom kolegiju o poljskoj povijesti 19. stoljeća ("Podijeljena Poljska 1772-1918") te redigirao hrvatski prijevod knjige A. Paczkowskoga "Pola stoljeća povijesti Poljske 1939-1989." i uredio prijevode nekoliko drugih knjiga o poljskoj povijesti.

Drugo područje znanstvenih interesa prof. dr. sc. Damira Agičića tiče se problematike nastave povijesti i napose analiza udžbenika. Njegovo iskustvo autora i urednika povijesnih udžbenika i priručnika zacijelo mu je u tom bilo od velike pomoći. U svojim je analizama podvrgnuo kritici zaostajanje hrvatskih u odnosu na suvremene europske udžbenike, i u znanstveno-stručnom i u metodičkom smislu, ukazao na glavne probleme u nastavi povijesti te metodičkom obrazovanju i stručnom usavršavanju nastavnika, te dao svoje viđenje koje bi i kakve promjene u nastavi povijesti i udžbenicima trebalo izvršiti. Analizirao je različite stereotipe, mitske predožbe i isključivosti koji su prisutni u udžbenicima, obradio prisutnost europskih integracija u udžbenicima i nastavi povijesti, pisao o prikazu nekih ključnih događaja dvadesetostoljetne povijesti u udžbenicima. Također, priredio je nekoliko bibliografskih tekstova o časopisima posvećenima nastavi povijesti.

Napokon, u trećem području znanstvenog interesa, kojim se bavio povremeno od početaka svoje znanstvene karijere (primjerice, članak o međuratnom klubu studenata povijesti), a u posljednjih nekoliko godina i kontinuirano, u sklopu projekta o hrvatskoj historiografiji, dr. Agičić objavio je nekoliko tekstova o strukturi i glavnim pravcima razvoja suvremene historiografije, o disertacijama iz polja povijesti, o kongresima jugoslavenskih povjesničara, o nekim značajnim povjesničarima poput Šidaka i Matasovića, napisao nekoliko sadržajnih nekrologa (I. Kampuš, R. Lovrenčić, M. Gross) te priredio i objavio nekoliko bibliografskih pregleda hrvatske historiografije. U tim je tekstovima ukazao na neke nepoznate elemente u razvoju hrvatske historiografije. Napose je važna njegova djelatnost na priređivanju i objavljivanju bibliografskih izdanja, koja inače u hrvatskoj historiografiji nedostaju.