Naziv
Općečeški supstandard
Organizacijska jedinica
Katedra za češki jezik i književnost
ECTS
3
Šifra
198940
Semestri
ljetni
Nastavnici
Satnica
Predavanja
15
Seminar
15

Cilj
Kolegij omogučuje studentu da razumije termin općečeški supstandard. Radi se prije svega o točnom definiranju samog termina, a time i o definiranju mjesta općečeškog supstandarda u sistemu jezičnih formi, slojeva i stilova narodnog jezika. Student se upoznaje sa osnovnim karakteristikama (fonetske, morfološke i leksičke) s općečeškogog supstandarda sa posebnim naglaskom na njegovu funkciju u suvremenoj češkoj jezičnoj situaciji. To omogučuje studentu da shvati jezik kao proces i okvir za različita ostvarenja varieteta.
Sadržaj
  1. Specifičnost jezične situacije u Češkoj. Osobitosti razgovornoga jezika u usporedbi s književnim.
  2. Razgraničavanje i problematika termina: obecná, hovorová, spisovná čeština.
  3. Podrijetlo općečeškog supstandarda.
  4. Općečeški jezik i dijalekti.
  5. Najkarakterističnije razlike između književnoga(standardnog) i razgovornog jezika.
  6. Razlike na fonološkoj razini.
  7. Razlike na morfološkoj razini.
  8. Razlike na leksičkoj razini.
  9. Karakteristični tvorbeni postupci
  10. Stilsko vrednovanje općečeškog supstandarda
  11. Općečeški jezik i sleng
  12. Razlike između razgvornog (općečeškog) jezika u Češkoj i Moravskoj
  13. Jezična situacija u Češkoj danas
  14. Proširenost razgovornog (općečeškog) jezika u medijima.
  15. Dosadašnja iskustva s prevođenjem općečeškog jezika.

Ishodi učenja
  1. analizirati i rašclanjivati strukturu razlicitih vrsta tekstova na ceškom jeziku te objasniti njihovu pragmaticnu funkciju
  2. kriticki citati te samostalno interpretirati književni tekst, služeci se sekundarnom znanstvenom i strucnom literaturom
  3. primijeniti jezicno-gramaticko znanje primjereno zadanoj komunikacijskoj situaciji u izražavanju vlastitih stavova na ceškome jeziku
  4. razumjeti sadržaj i intenciju svih vrsta napisanih ili izgovorenih tekstova na ceškom jeziku neovisno o tome radi li se o izravnom, indirektnom, aluzivnom, ironicnom ili šaljivom tipu teksta
  5. samostalno oblikovati opsežniji strukturirani pismeni i usmeni tekst o složenim temama na ceškom jeziku birajuci odgovarajuci stil
  6. samostalno osmisliti teme istraživanja, prikupiti potrebnu graðu i interpretirati je služeci se metodom povezivanja teorijskih i novostecenih prakticnih znanja
Metode podučavanja
Interaktivna online nastava preko seminare, vježbe, objašnjavanja i pomoč profesora pri usvajanju gradiva, prezentacije, timski rad, e- učenje, korištenje AV pomagala, ČNK.
Metode ocjenjivanja
Studenti dobivaju potpis i pravo pristupanja ispitu ako ispune sve obveze: redovito pohađanje nastave, redovito obavljanje zadataka, položeni testovi tijekom semestra, seminarski rad i prezentiran grupni rad.
Ispit na kraju semestra je usmeni i podrazumijeva provjeru stečenog znanja tijekom semestra.

Obavezna literatura
  1. Ribarova, Z. i Ribarova S. (2015): Češka gramatika s vježbama, Porfirogenet, Zagreb.
  2. Sgall P., Hronek J., (1992): Čeština bez příkras H-H Praha
  3. Adamovičová A., Čermák F. , Pěšička J. (2008): Čítanka mluvené češtiny. Karolinum, Praha.
  4. Cvrček, V. (2007): Rozdíl mezi psanou a mluvenou češtinou ‒ kde je místo obecné češtiny?
  5. Čermák F. (1996): Obecná a spisovná čeština: Poměr, funkce a metodologie In Spisovnost a nespisovnost dnes, Sb. prací Ped. fakulty MU v Brně, sv. 133, ř. jaz. a lit. č. 27, ed. R. Šrámek, Brno, 14-18
  6. Sgall, P. (2004): K vývoji výzkumu obecné češtiny. In Šrámek, R. (ed.), Spisovnost a nespisovnost dnes, 34–39.
  7. http://ucnk.ff.cuni.cz
  8. kol., (2006): Slovník nespisovné češtiny, Maxdorf, Praha.
Dopunska literatura
  1. Čermák, F., Hronek, J. i Machač, J. Slovník české frazeologie a idiomatiky 1- 4 Leda, Praha 2009. (2. přepracované a doplněné vydání)
  2. Hronek J. (1972): Obecná čeština. Praha: Universita Karlova.
  3. Daneš, F. (2003): The Present-day Situation of Czech. International Journal of the Sociology of Language, 9–18.
  4. Čermák F. (1997) Obecná čeština: je součástí české diglosie?, Jazykovědné aktuality XXXIV, Praha 34-43.
  5. Čermák, F. & Sgall, P. (1997): Výzkum mluvené češtiny: jeho situace a potřeby. SaS 58, 15–25.
  6. Hronek, J. & Sgall, P. (1999): Sbližování spisovné a obecné češtiny. NŘ 82, 184–191.
  7. Krčmová, M. (2000): Termín obecná čeština a různost jeho chápání. In Č-US 2, 63–77.
  8. Mareš, P. (2008): Mezi spisovnou a obecnou češtinou: K užívání jazyka v současné české próze. Sl 77, 111–123.
  9. Sgall P.(1963) K diskusi o obecné a spisovné češtiny. Slovo a slovesnost 24, 244- 254.
  10. Townsend C. E. (1990): A description of Spoken Prague Czech. Columbus (Ohio): Slavica Publishers, Inc.

Izborni predmet na studijima
  1. Češki jezik i književnost, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij