U prvim stoljećima nakon rođenja Isusa Krista Europu su zadesile velike seobe naroda. Velika seoba različitih germanskih naroda s kraja 2. stoljeća izmijenile su kartu tadašnje Europe i stvorile pretpostavke za veliko pomicanje ljudstva koje će uslijediti nakon prodora Huna u zadnjoj trećini 4. stoljeća. Veliki seobeni valovi pokrenuti od različitih većinom germanskih naroda doveli su do dezintegracije čitave Europe i propasti rimske vlasti u velikim njezinim dijelovima na zapadu. Nakon stabilizacije i zauzimanja pojedinih dijelova zapadne i srednje Europe stvorena su germanska kraljevstva i vojvodstva u kojima se započinju odvijati različiti procesi inkulturacije, preoblikovanja i preuzimanja različitih tehnika, stilova i tehnologija koje dovode do mijenjanja njihove kulture života pod jakim utjecajem blizine još žive i jake antičke civilizacije i njene industrije. Kroz osnovne kronološke sisteme mogu se pratiti promjene koju su nam vrlo važne za datiranje arheološke građe proučavanja spomenutih procesa te procesa njihova odnošaja prema mrtvima jer su nam pokopi i groblja vrlo često jednini izvor za proučavanja toga razdoblja preoblikovanja današnje Europe. U žarištu interesa su zbivanja i procesi od 400. do 800. godine.