Luka Špoljarić se bavi kasnosrednjovjekovnom poviješću hrvatskih zemalja u širem regionalnom kontekstu s naglaskom na temama iz političke i intelektualne povijesti. Završio je studij povijesti i latinskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2007), dok je magisterij (2008) i doktorat (2013) iz srednjovjekovnih studija stekao na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti pod mentorstvom prof. Nielsa Gaula. Za vrijeme doktorskog studija znanstveno se usavršavao na Harvardskom sveučilištu (pod mentorstvom prof. Jamesa Hankinsa) te Institutu Warburg u Londonu, a bio je i dobitnikom istraživačke stipendije Američkoga društva za renesansu (Renaissance Society of America). Prije dolaska na Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta radio je na projektu Croatica et Tyrolensia na istome fakultetu (2013-2015, voditelj prof. Neven Jovanović) te u Harvardskom istraživačkom centru za proučavanje talijanske renesanse Villa I Tatti u Firenci (2015-2016). Autor je dvadesetak znanstvenih radova od kojih neki uključuju i izdanja i prijevode humanističkih latinskih tekstova. Trenutno završava svoju prvu knjigu, biografiju Nikole biskupa modruškog (oko 1425-1480), koja raspravlja o diplomatskoj ulozi hrvatskih biskupa u kasnom srednjem vijeku i korijenima ilirizma. Na Odsjeku za povijest drži nastavu iz obveznog kolegija Europska i svjetska povijest srednjeg vijeka te izborne kolegije o povijesti križarskih država Bliskog istoka, o humanističkom pokretu u renesansnoj Dalmaciji i o Frankapanima u kasnom srednjem vijeku. Sudjeluje i u nastavi Odsjeka za klasičnu filologiju gdje drži nastavu iz obveznog kolegija Uvod u novolatinsku književnost.