"U vezi s čitanjem postavlja se mnogo pitanja, ali sva nas vraćaju ključnome problemu igre između slobode i prisile. Što čitatelj radi s tekstom kad čita? A što njemu rad tekst? Je li čitanje aktivno ili pasivno? … Odvija li se poput razgovora kojemu sugovornici mogu podešavati tok? Opisuje li ga dovoljno dobro uobičajeni model dijalektike? Treba li čitatelja poimat kao skup pojedinačnih reakcija, ili kao aktualizaciju kolektivne kompetencije? Je li čitatelja najprikladnije prikazati na slobodi pod nadzorom, pod paskom teksta?" (A. Compagnon, "Demon teorije")
Seminar je koncipiran kao radionica tijekom koje studenti razvijaju svoju sposobnost čitanja književnog teksta. Čitanje se pritom shvaća u širokom smislu – kao interakcija s tekstom, koja seže od uobičajenih metoda, poput pomnog čitanja, preko oslanjanja na književnoteorijske konstrukte (posebice one s ruskim korijenima, poput formalističkih), do različitih oblika dekonstrukcije, pa čak i razaranja samog teksta. Vježba čitanja, a time i čitateljske spoznaje, temeljit će se na proučavanju značajnih tekstova ruske književnosti, počevši od razdoblja Oktobarske revolucije. Pritom će ti tekstovi, okosnice pojedinačnih nastavnih cjelina, biti prizma kroz koju će studentima biti pružen uvid u šire tekstualno tkivo – i pojam teksta će dakle biti uzet u širokom smislu. Pojedinačni književni tekstovi bit će promatrani kao sjecišta različitih „makrotekstova“ (diskursā, fikcijā, filozofijā, ideologijā, religijā), tj. otvorit će vrata za sagledavanje i promišljanje primarno ruskog kulturno-povijesnog i civilizacijskog naslijeđa. Studenti će samostalno, ali i grupno, kroz diskusije, prikupljanje relevantne literature, izlaganja, kraće pisane radove, kreativne vizualizacije i sl., analizirati književne tekstove. Dio seminara bit će i kritičke rasprave o proučavanju književnosti, osobito u svjetlu izazova koje pred nju postavlja digitalizacija društva.
