Naziv
Osnove socijalne pedagogije
Organizacijska jedinica
Odsjek za pedagogiju
ECTS
5
Šifra
117642
Semestri
zimski
Satnica
Predavanja
30
Seminar
30

Cilj
Upoznati osnovne pretpostavke socijalnog razvoja i ponašanja pojedinca u društvenom kontekstu. Kritički promišljati supsidijarno-socijalne oblike odgojnog djelovanja u formalnim, neformalnim i informalnim okruženjima. Socijalno-pedagoška prevencija poremećaja u ponašanju i rana intervencija.
Sadržaj
  1. Socijalna pedagogija: disciplina; temeljni pojmovi; odnos sa srodnim znanstvenim disciplinama
  2. Ponašanje – rezultat karaktera i/ili odgoja
  3. Socijalizacija u ranom djetinjstvu
  4. Socijalizacija kao cjeloživotni proces
  5. Društveni utjecaji
  6. Supsidijarno-socijalni oblici odgojnog djelovanja u obitelji
  7. Antipedagogija i pedagoška viktimologija u odgoju i obrazovanju
  8. Supsidijarno-socijalni oblici odgojnog djelovanja u vršnjačkim skupinama
  9. Socijalno-pedagoška uvjetovanost seksualnih vrijednosti i ponašanja; spolni odgoj
  10. Odgojna i manipulativna funkcija masovnih medija
  11. Ovisničko ponašanje mladih: postupci i sadržaji pedagoške prevencije
  12. Agresivnost djece i adolescenata, bullying, nasilje
  13. Supsidijarno-socijalni oblici odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu (lokalna zajednica, životni stil)
  14. Klasifikacija i dijagnoza poremećaja u ponašanju
  15. Oblici socijalno-pedagoške prevencije i intervencije

Ishodi učenja
  1. Opisati socijalnu pedagogiju kao znanstvenu disciplinu.
  2. Prepoznati socijalnu uvjetovanost različitih pedagoških pojava te izdvojiti i vrednovati supsidijarno-socijalne oblike odgojnog djelovanja u obitelji, školi, lokalnoj zajednici, slobodnom vremenu, vršnjačkim skupinama i javnim ustanovama.
  3. Ispitati međuzavisnost odgoja individualiteta i socijalizacije jedinke kroz institucionalne i neformalne oblike pedagoškog djelovanja.
  4. Analizirati socijalne odnose u odgojno-obrazovnom djelovanju.
  5. Opisati i raščlaniti poremećaje u ponašanju školske djece i mladeži.
  6. Kritički prosuđivati antipedagogiju i pedagošku viktimologiju u odgoju i obrazovanju.
  7. Demonstrirati nove didaktike socijalnih komunikacija i kompetencija u odgoju.
Metode podučavanja
predavanja
seminari i radionice,
samostalni zadaci
mentorski rad
Metode ocjenjivanja
Vrednovanje rada vrši se po elementima. Elemente čine:
pohađanje i aktivnost na nastavi (10 bodova),
priprema seminarksog rada (10 bodova)
prezentacija seminarskog rada (10 bodova)
pismeni ispit (20 bodova).
Maksimalan broj bodova iznosi 50. Studenti koji postignu od 45 do 50 bodova postižu izvrstan uspjeh. Od 39 do 44 boda vrlo dobar. Od 33 do 38 bodova je dobar uspjeh. Od 27 do 32 boda je dovoljan uspjeh. 26 bodova i manje nije dovoljno za prolaznu ocjenu.

Obavezna literatura
  1. Bašić, J. (2009), Teorije prevencije: poremećaja u ponašanju i rizičnog ponašanja djece i mladih. Zagreb: Školska knjiga
  2. Gudjons, H. (1994), Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb: Educa (Poglavlje str. 93-140)
  3. Janković, J., Bašić, J. (2001), Prevencija poremećaja u ponašanju djece i mladih u lokalnoj zajednici. Zagreb: Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladeži i zaštitu djece s poremećajima u ponašanju.
  4. Previšić, V. (1999), Pedagoško-socijalna obzorja nasilja i agresivnosti u školi. U: Agresivnost i nasilje u školi, Zagreb: HPKZ
  5. Vuić-Prtorić, A. (2004), Depresivnost kod djece i adolescenata. Jastrebarsko: Naklada Slap
  6. Zuckerman, Z., Petranović, D. (2010), Ovisnosti modernog doba: strast i muka. Zagreb: Školska knjiga
Dopunska literatura
  1. Bratanić, M. (1990), Mikropedagogija. Zagreb: Školska knjiga
  2. Bouillet, D. (2006), Kvaliteta života mladih: odgovornost zajednice i/ili obitelji, u: Ilišin, V. (ur.), Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih Zagrebačke županije, Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Zagrebačkažupanija, 27-92.
  3. Bouillet, D.; Uzelac, S. (2007), Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: Školska knjiga
  4. Davison, G. C., Neale, J.M. (1998), Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Jastrebarsko: Naklada Slap
  5. Dizdarević, I. (2002), Agensi socijalizacije ličnosti. Sarajevo: Svjetlost
  6. Gruden, Z. (1989), Psihoterapijska pedagogija. Zagreb: Školske novine
  7. Katz, G.L., McClellan, E.D. (1999), Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije. Zagreb: Educa
  8. Marburger, H. (1979), Razvoj i koncepti socijalne pedagogije. Zagreb: Fakultet za defektologiju
  9. Previšić, V.; Prgomet, A. (2007), Socijalno-pedagoške teorije u Njemačkoj tijekom 20. stoljeća. U: Pedagogijska istraživanja, 4(1), Zagreb.
  10. Žižak, A,, ur. (2005), Etički kodeks socijalnih pedagoga, Zagreb: Hrvatska udruga socijalnih pedagoga

Obavezan predmet na studijima
  1. Pedagogija, sveučilišni diplomski jednopredmetni studij, 1. semestar
  2. Pedagogija, sveučilišni diplomski dvopredmetni studij, 1. semestar